EU & indeks gospodarske slobode (Heritage Foundation)

Američka organizacija Heritage Foundation objavila je svoj indeks gospodarske slobode za 2012. (na engleskom, ovdje).

U vezi s pridruživanjem i argumentima vlade kako pridruživanje vodi u gospodarski prosperitet, samo ćemo svratiti pažnju na zemlje s vrha liste za 2012.

Heritage Foundation indeks gospodarske slobode za 2012: vrh liste

Primjećujete li kako na listi nema – osim Irske (koju EU već godinama, a osobito otkako su primili pomoć, prisiljava na smanjenje gospodarskih sloboda) – nema niti jedne EU zemlje?

To nije slučajnost.  Mogu vlada i raznorazni kritičari govoriti što žele, ali činjenice su kako slijedi:

• Sloboda je preduvjet za prosperitet
• Anglosaksonske zemlje su slobodnije, dok socijaličke države-dadilje (cijela kontinentalna Europa) polako ali sigurno idu u propast

U EU trend osobnih i gospodarskih sloboda ide prema dolje, i Hrvatska će, pridruži li se, napredovati sporije nego što bi to inače mogla.

SEEbiz, koji nudi detaljniji pregled rezultata i pravi usporedbe, potpuno zaboravlja uočiti nedostatak zemalja iz EU.  Usput, u SEEbizovom članku možete vidjeti da je Hrvatska posebno loše ocijenjena u sferi “radnih sloboda”.  Postavlja se pitanje kako je to moguće kad u europskom socijalizmu postoje tolika prava?  Odgovor je da su slobode upravo zbog tih “prava” narušene.  Pravo na rad je sloboda, a jedan primjer kako to pravo europske socijalističke zemlje narušavaju jest minimalna plaća zbog koje nezaposleni koji bi bili voljni raditi za 1 lipu manje od “minimalca” – ne mogu dobiti posao.

Sastanak Merkel-Sarkozy: sad i Sakrozy straši ratom

Nakon sastanka njemačke Merkel i francuskog premijera Sarkozy-Merkel koj očigledno služi za uštimavanje odluka koje će za 2 tjedna biti “neovisno” donešene na europskom sastanku na vrhu, g. Sarkozy je pribjegao staroj taktici poljskog ministra vanjskih poslova koji je dok je Unijom predsjedavala Poljska na taj način “motivirao” građane.

Sarkozy je tako rekao da bi nestabilnost eura mogla značiti kraj mira u Europi.  Ne znamo što drugo bi to moglo biti nego rat, ali naravno budući da je on vješti političar, on nije spomenuo rat.  Niti je rekao između koga bi moglo doći do rata kraja mira.

Nemamo pravo da pustimo Europu da propadne, nemamo pravo da dozvolimo da euro propadne.  Euro je srce Europe.  Ako euro bude uništen, cijela Europa mogla bi završiti u dimu.

Tako govori g. Sakrozy.

Do kraja mira moglo bi doći ako eurokrati nastave svoje siledžijsko ponašanje prema svakom tko misli drukčije, ili ako nastave silom spašavati one koji ne žele biti spašeni.

Rješenje je pustiti zemlje da propadnu i lijepo izađu iz eurozone.  Sadašnja politika nema nikakvog smisla.

Nije li zanimljivo kako uprkos sve težoj situaciji u EU, većina građana Hrvatske ipak želi biti dio tog show-a?

Izvor vijesti: Reuters, na engleskom, ovdje.

Počela propagandna ofenziva eurofoteljaša 2012. i to s 4.800.000 kuna vašeg novca

Nova je vlada, povrh 24 milijuna kuna našeg novca potrošenog na guranje građana u EU u 2011. građane odlučila oštetiti za još 4,8 milijuna.  Dakle to je oko po glavi stanovnika da nam kažu što trebamo misliti.  Evo što piše Jutarnji list:

Za ‘podizanje raspoloženja’ pripremljene su video poruke Josipovića, Milanovića, ali i J. Kosor

Kampanja za referendum o članstvu u EU i službeno je počela, a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na nju planira potrošiti 4,8 milijuna kuna.

Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić rekla je da će cilj kampanje biti “kratko, jasno i transparentno” informirati građane o pregovorima o članstvu te ih potaknuti da izađu na referendum.

Što je trošak od 4,8 milijuna kuna za podizanje raspoloženja naših elita?  Ništa.  Država svake godine od građana putem poreza otme više od 100 milijardi.  Tako to ide u socijalizmu pod SDZ-om.  Kad bi proračun umjesto 100+ milijardi bio 25 milijardi, vjerujte da se prije donošenja proračuna za 2012. ne bi lako našlo 4,8 milijuna za “podizanje raspoloženja”.  Pouka za građane: manja uloga države = manji proračun = sloboda i prosperitet za građane. 

O izjavi ministrice istine Vesne Pusić želimo reći slijedeće:

1.   Hrvatske vlade – od prve do sadašnje – su u Hrvatskoj sustavno uništavale vladavinu zakona i demokraciju.  Novi list je nedavno napisao odličan članak o sustavnom ignoriranju zakona i demokratskih načela (posebice o referendumima) koje u zadnjih 20 godina provode SDZ-ovci.  Ako situacija u društvu postane nestabilna, taj pritisak bi se mogao iskazati na vrlo neugodne načine.  (Autor ovog bloga nema namjere niti želje sudjelovati u bilo kakvom vandalizmu, ali pogledajte kako velik dio građana reagira kad shvate da je demokracija postala totalitarizam – demonstracije i neredi su dnevna pojava u svijetu.  Neće svi biti akademski orjentirani kao mi).

2.  Tvrdnja o transparentnom informiranju je smiješna.  Kao prvo, gdje su fondovi za euroskeptike i eurorealiste koje smo zahtjevali mi a i druge udruge (vidi jučerašnji komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU)?  Kao drugo, pamfleti i dokumenti koje distribuira Ministarstvo istine puni su laži, djelomičnih istina i u njima nedostaje puno važnih detalja.  Neke od tih dokumenata analizirali smo ovdje (s perspektive liberalnog kapitalizma), a na Internetu možete naći druge (samo bismo čitateljima savjetovali da se klone sadržaja s konspirativnim teorijama koje su u pravilu neutemeljene i smiješne i razumne ljude zapravo privoljavaju da glasuju ZA pridruživanje).

3.  Prije tjedan dana napravili smo satirični video, ali ga nismo htjeli objaviti.  Sad kad je vlada krenula s tom kampanjom, video ćemo sutra objaviti, pa neka prigovaraju ako im se ne sviđa.  Usput, na youtube.com/straighttothebottom dosad smo stavili 20-ak kratkih videa na hrvatskom koji objašnjavaju neke stavove slobode i slobodnog kapitalizma (ili “libertarijanizma”) za koje se autor ovog bloga zalaže.

Komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU

U članku Vijeće za Hrvatsku – ne u EU: Referendum treba odgoditi, SEEbiz izvještava:

Skupina stranaka, udruga i istaknutih pojedinaca, okupljenih u “Vijeće za Hrvatsku – ne u EU”, uputila je državnim institucijama zahtjeve za poništenjem odluke o raspisivanju referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji 22. siječnja, te za provedbom javne rasprave na kojoj će ravnopravno biti zastupljene i financirane obje opcije, za i protiv pristupanja Hrvatske Uniji.

Ovaj blog se s tim zahtjevima apsolutno slaže.  Primjeri članaka iz zadnjih 6 mjeseci:

1. Dužnost odgode potpisivanja ugovora i izvedbe referenduma o pridruživanju
2. O GONG-ovom zahtjevu za odgodu referenduma
3. Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

Članak SEEbiza dalje kaže:

Marija Jelinčić (Demokratska stranka žena) pita “zašto bismo teško izboreni nacionalni i ekonomski suverenitet sada mijenjali za “jedan posto suvereniteta”.

Na ovu temu rekli smo da je ista stranka koja je pozivala na nezavisnost i obećavala prosperitet kasnije potpisala ugovor o pridruživanju u drugu socijalističku federaciju.  Ili su lagali prvi put, ili drugi.  Ili oba puta, što nije nemoguće znajući o kakvim se lažovima radi.  U svakom slučaju, sad kad smo samostalni, nema razloga za ponovni ulazak u klimavu federaciju koja radi po istim principima.

Problem “pljačkaške privatizacije” i rasprodaje nacionalnog bogatstva moći ćemo riješiti samo u svojim nacionalnim granicama, poručila je.

To tvrdimo od samog početka bloga (vidi O ovom blogu)!  Kad bismo uspjeli izvršiti pravosudne reforme i liberalizirati gospodarstvo da se država što manje miješa (osim da čuva zakon i garantira tržišno natjecanje bez favoritizma), Hrvatska bi doživjela pravu renesansu.  Što dalje od europske birokracije i socijalističke unije koja se raspada, to ćemo biti uspješniji.

S čime se dijelom ne slažemo:

“Svi su oni pribjegli podaničkom, kmetskom mentalitetu i priklonili se Bruxellesu odakle svi bježe”, kazao je Sačić, upozoravajući da će nakane oporezivanja privatne i rasprodaje državne mirovine dovesti do pretvaranja Hrvatske u koloniju. Samo fiksni trošak ulaska Hrvatske u EU stajat će nas 4,1 milijarde kuna, upozorava Sačić koji se pita “gdje ćemo naći taj novac”.

Hrvatska je već sada kolonija.  Na drugom blogu (NedjeljniKomentar.wordpress.com) već smo pokazali da su SDZ-ovci (dva slova iz HDZ-ovog imena jer su oni barem 2/3 krivi) nabili toliko duga da ga ne možemo vratiti ni kad bismo prodali svu obradivu zemlju u Hrvatskoj.  Nažalost taj novac mora biti vraćen, osim ako ne bankrotiramo.  E sad, tu ima dvije mogućnosti:

• Novac možemo mukotrpnim radom vratiti.  Ako smo za to, onda bi nam bilo bolje izvan EU, jer će rast biti brži zato što ne bismo bili opterećeni pretjeranom EU regulativom i ostalim glupostima kao što su nepotrebni porezi na sve i svašta, uključujući dodatni europski PDV od više od 1% BDP-a (ne 1% dodatak na PDV, nego 1% na cjelokupni BDP) i povrh toga više od 1% od prikupljenog PDV-a.  Podatak o PDV-u možete vidjeti i u drugom PDF dokumentu ovdje (“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste), pitanje i odgovor broj 98).
• Možemo bankrotirati i krenuti otpočetka.  O tome smo već pisali u članku Hrvatska – Island ili Irska.  Ako uđemo u EU, mislimo da će nas maltretirati kao Grčku prije nego što će nam dozvoliti da propadnemo.  Ako ne uđemo u EU, taj izbor će biti naš.

Ako ne uđemo u EU, onda valja početi vrijedno raditi a to neće biti moguće bez reformi koje garantiraju pravo vlasništva (to uključuje reformu pravosuđa) i manje proračunske potrošnje koja bi omogućila ulagačima da zapravo nešto zarade, a ne da zbog poreza koje planira SDP novac iznose iz zemlje.

Da Hrvatska ima dovoljno uvjeta da opstane sama i neovisna poput Švicarske smatra Dean Golubić, predsjednik Nacionalnih demokrata, koji je upozorio na opasnost da “postanemo samo jeftina radna snaga u državi koja neće biti naša”.

Ovo za Švicarsku je apsolutno točno (malo skromnije rečeno, “Švicarska na Balkanu” :-)).  Da li ćemo biti jeftina radna snaga u našoj ili tuđoj zemlji, to je potpuno svejedno i ne znamo čemu uopće taj argument g. Golubića.  Cilj je – barem nama – sloboda i prosperitet.  I dosad smo bili “jeftina radna snaga” (SDZ-a i njima bliskih pljačkaša) i ne možemo reći da nam je to posebno godilo.

Na kraju da malo skrenemo s teme: opet naglašavamo da nema nikakvih razloga zašto Hrvatska ne bi mogla jednostrano ukinuti prepreke trgovini i investiranju sa svim zemljama, uključujući EU i one izvan nje.  To bi nakon par kvartala počelo imati jako dobar utjecaj na rast.  Danas vlada mozga o povećanju izvoza, što je glupost u vremenu kad istu strategiju planiraju svi – tko će uvoziti kad svi žele samo izvoziti?  Treba povećati slobodnu trgovinu tj. razmjenu i tok kapitala u oba pravca.

Svatko bi na glasanje trebao nagovoriti barem jednog prijatelja ili člana porodice (ako je on/ona eurorealist ili euroskeptik).

Ministrica Pusić banalizira referendum i najavljuje mogućnost novog (ako prvi ne “uspije”)

SEEbiz prenosi poruku iz Ministarstva vanjskih poslova i europske istine (skraćeno, Ministarstvo istine, ili ako baš hoćete, MVPEI) koja je zapravo “prijetnja demokratskim sredstvima”:

1.  Ministrica Pusić namjerava slijediti irski recept prema kojem se (prema kriterijima Ministarstva istine) “neuspješni” referendumi ponavljaju do besvijesti tj. dok oni koji su protiv pridruživanja EU ne prestanu izlaziti na referendum.

Ministrica je istaknula da bi se referendum mogao ponoviti za šest mjeseci ili godinu dana, ali i upozorila da bi tada Bruxelles mogao ostaviti Hrvatsku da čeka na prijem u paketu s ostalima i regije.

Ako većina glasuje NE, to bi bilo dobro iz više razloga:

(a) svi skupa mogli bismo vidjeti kako će se razviti europska kriza

(b) u međuvremenu nema razloga da vlada ne nastavi s otvorenom gospodarskom politikom i slobodnom trgovinom sa susjednim zemljama (čak i jednostrano, tj. da jednostrano ukinemo prepreke trgovini i investicijama)

(c) trošak referenduma je neznatan u usporedbi s troškom ulaska u uniju koja je na samom rubu raspada.

(d) u više navrata rekli smo da referendum treba odgoditi za par godina (a ne za 6 mjeseci ili godinu dana), i to prvi. Poraz euro-foteljaša i euro-unitarista očigledno bi omogućio takav razvoj događaja.  Zaustavljanje (na nesreću, privremeno) procesa integracije bilo bi jako korisno jer bi ljudi bili načisto kako će izgledati budućnost bez socijalizma (tj. bez europskog milosrđa) koje slijedi kad kriza još žešće udari u 2012. i kasnije (ili ako se eurozona počne osipati; više o gospodarstvu i slobodnom tržištu možete čitati na našem drugom blogu, NedjeljniKomentar).

Inače obećanje ponovnog referenduma za samo šest mjeseci je potpuna ludost i simptom autokracije elita na vlasti.  Zašto referendum ne ponoviti nakon tjedan dana pa tako skroz dok ne “prođe”?

2.  Ministrica Pusić koristi jeftine trikove ne bi li ljude uplašila nedostatkom planiranog europskog mita (novca iz europskih fondova).  Osobno to nas uopće ne brine jer taj novac je kao prvo nemoralno uzeti.  Da li bilo tko misli da oni koji su ga dali ne bi – kad bi mogli – taj novac potrošili na svoju porodicu ili uštedjeli?

“Mi ćemo nastaviti s reformama, ali s manje novca”, rekla je Pusić, dodavši da bismo ostali bez 180 milijuna eura za prilagodbu, 449 milijuna eura za projekte i više od milijardu eura koliko bismo dobili 2014.

Još valja primijetiti:

(a)  Ne zaboravite da se u nekim EU programima zemlja primatelj (tj. RH, u ovom slučaju) obvezuje na potrošnju u visini od 25%.  Otkazivanje tih projekata bi dakle uštedjelo nešto novca i time smanjilo proračunski deficit.

(b)  Ti tzv. projekti uglavnom su beskorisni i za njima ne treba žaliti.  Pogledajte samo efekte tih programa na poljoprivredu i stočarstvo – ono što se razdijelilo, potrošeno je, a ono što je uništeno, toga više nema.  Primjer za stočarstvo možete vidjeti ovdje, i to od čovjeka iz struke (veterinara).

Euro-foteljaši nikako da nađu barem jedan značajan i dobar argument za pridruživanje.  A to se događa upravo zato što takvi argumenti ne postoje.  Pozivamo ministricu Pusić da se nastavi baviti predviđenim reformama, a da istovremeno počne unaprjeđivati gospodarske odnose sa zemljama u okružju.

Video: Nigel Farage o hrvatskom pridruživanju i europskoj krizi

Čini se da je interview malo stariji (par mjeseci u najmanju ruku) ali je preveden (s nekoliko grešaka, npr. govori se da je fond za spašavanje 440 milijuna dok je on zapravo 440 milijardi tj. 440.000  milijuna, eura), ali prilično je interesantan.

“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste)

MVPEI je na hrvatsko tržište ideja (koje je pod strogom kontrolom euro-foteljaša i euro-unitarista kao što su gospođa Kosor, gospođa Pusić te predsjednik Josipović) izbacio novi propagandni dokument uobičajeno niske vrijednosti.  Dokument se zove Što donosi članstvo u EU i zbir je poznatih tlapnji u novom ruhu (i to na 88 stranica, kako bi svi bez magisterija ili doktorata što prije prestali čitati).  No mi smo taj dokument ipak pročitali i usput anotirali (tj. u njega umetnuli komentare).   To nismo učinili na svim mjestima jer bi komentara tako bilo stvarno previše, ali koga interesira može pogledati komentare u dokumentu – ili, ako ne želi čitati naše komentare – jednostavno preskočiti komentare i čitati službnenu poruku hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova i europske istine (MVPEI).

Isto tako delegacija euro-birokrata na odmoru u Hrvatskoj objavila je “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana“.  Taj dokument je verzija gornjeg dokumenta “Što donosi članstvo u EU” napravljena za korisnike Facebook-a, tj. malo je kraći i ima više bijelog na stranicama (ah, da, verzija za mlade – eto dokaza da je EU država blagostanja – informacija se može pakirati u bezbroj verzija, jer za njih svaki trošak je sitnica!).

U interesu demokratske debate, skinili smo obadava dokumenta i anotirali neke tvrdnje.  Gornje dokumente – neizmijenjene, ali s našim primjedbama – možete skinuti ovdje.

• Anotirani PDF dokument MVPEI-ja možete skinuti ovdje: Što donosi clanstvo u EU? – službena ali anotirana verzija
• Anotirani PDF dokument Europske unije možete skinuti ovdje: 101 pitanje za referendum protiv EU – službena ali anotirana verzija

Par primjedbi koje su malo izvan teme pa ih nismo stavili u sam dokument:

1.  Propagandna mašinerija Ministarstva istine je u isto vrijeme smiješna i strašna.  Strašna je iz razloga što se građane na najpodliji način, poluistinama i obećanjima bez podloge, gura u EU.  A smiješna je što su te laži često upravo apsurdne (vidi dolje pod 3).  Dokument Europske delegacije na odmoru u Hrvatskoj sadrži iste tvrdnje, tako da nije potrebno čitati oba dokumenta.

2.  Kad se govori o teškim i dugotrajnim pregovorima, postoje 2 scenarija: gdje je Hrvatska “izgubila” i gdje je “dobila”.  Ovaj blog zapravo podržava slobodnu trgovinu tako da je naše poimanje gubitka i dobitka suprotno od većine domaćih (socijalističkih) medija i kritičara koji o tome pišu, no koristimo njihovu terminologiju: gubitak je kad se nešto mora liberalizirati, a dobitak je kad se dobije odgoda na par godina.

Tako svaki puta kad je vlada u nečemu izgubila, to se u dokumentu hvali kao liberalizacija koja će sniziti cijene, povećati kvalitetu i niz drugih gluposti (inače, kad bismo liberalizirali u liberalnom kapitalizmu, to bi bili očekivani učinci, ali u EUSSR-u to nije slučaj).  A svaki put kad je liberalizacija odgođena, vlada se hvali pobjedom izborenom upravo za Vas, malog čovjeka (iako to zapravo znači da ćete još niz godina nastaviti plaćati preskupe proizvode i usluge kako bi vladi svojim novcem pomogli kupiti glasove).

3.  Inače dokumenti su tek dosadnije verzija svih nepotpunih istina, poluistina i neistina koje smo već čuli i ne sadrži ništa što bi normalnog euro-realistu (a da o euro-skepticima i ne govorimo!) moglo privoljeti da glasa za pridruživanje.  Recimo, genijalci iz EU delegacije i Ministarstva istine tvrde kako bi pridruživanje i usklađivanje s EU propisima dodatno osiguralo visok stupanj financijske stabilnosti.  Ha-ha-ha!  I to čitamo u poluvremenu između dva krizna sastanka na vrhu na kojima zemlje članice pokušavaju spriječiti raspad eurozone i bankrot zemalja članica!  Navodi se i niz drugih prenapuhanih koristi, od slobodne trgovine i ostalog, kao da je nedostatak članstva u EU pet uzastopnih hrvatskih vlada prisiljavao da dosad ne uvedu pravila za bolju zaštitu pitke vode ili kao da slobodna trgovina ne može biti uvedena bez hrvatskog članstva u EU (a upravo takav sporazum s EU imaju Švicarska i Norveška).  Nevjerojatne gluposti!

Već smo pomalo umorni od negiranja svih tih laži, no što god nije komentirano u dokumentu vjerojatno da jest na stranicama Zašto treba glasati protiv pridruživanja i O ovom blogu.

Ulazak u EU niti bi nam donijeo blagostanje, niti bi nas učinio slobodnijima, a istovremeno bi stvorio ogromne rizike – financijske i političke – za sve građane.  Ovaj blog se pridruživanju protivi iz vrlo jednostavnih razloga – radi se o neslobodnoj, socijalističkoj tvorevini koja će ili propasti ili postati polu-totalitarna/totalitarna država.

SEEbiz o tome kako elite žele “što brže” u EU

SEEbiz donosi članak Krešimira Butkovića u kojem ovaj među ostalim kaže:

”Sad je kasno plakati!” – reče u intervjuu predsjednik Josipović i poruči kako u ovom kratkom roku od mjesec dana do referenduma treba snažno lobirati za ulazak u EU i poslati hrvatske poklisare da se što prije riješi ratifikacija ugovora o hrvatskom pristupanju u Uniju.

Diktator Predsjednik Josipović opet zaboravlja da nije njegovo da lobira, nego da radi prema Ustavu, što bi u prijevodu značilo da bi trebao tražiti da referendum bude odgođen do daljnjeg.  Ali on umjesto toga namjerava “snažno lobirati”.  Pa to je nevjerojatno!

Valja pročitati cijeli članak, no moramo malo više o elitističkom predsjedniku Josipoviću.   Neki dan na račun poreznih obveznika organizirao je “dernek” (kako kaže SEEbiz) za 1.200 uzvanika (“uglednika”, kako kažu, tj. hrvatske oligarhije).  Pri tom je konzumirao recimo tisuću kalorija u obliku pjenušca i ostalog, a od toga je – putem dvije isprazne rečenice kako se bori za “običnog čovjeka” -  na borbu za sve građane potrošio  jednu kaloriju.  Taj omjer odlično oslikava formulu rada domaćih elita: 1.000 njima, a 1 za sve ostale.  Kalorije, euri, kune, sve primaju.

Odnedavno predsjednik je ubacio u petu eurofilsku brzinu i ne možemo vjerovati da je to isti čovjek od prije par mjeseci.  Njegovo ponašanje je aboslutno katastrofalno i uopće se ne razlikuje od ostatka foteljaša iz domaće političke elite.

Tvrdnje o tome kako bi ulazak bio dobar “za Hrvatsku” su najobičnija glupost.  Hrvatska nije neko geometrijsko tijelo.  Radi se o građanima, ljudima.  Za koga točno bi to bilo dobro?   Jednu poveću grupu – eurofoteljaše iz političkih elita – lako je identificirati.  Isto tako tu spada njihova “logistika” – razne firme i pojedinci koji podmazuju točkiće i čije točkiće EU podmazuje.  A onda dolazi 99,9% građana.  Za koga točno bi ulazak u EU bio dobar i zašto?  Odgovor ne nude.  Nemaju vremena za objašnjavati, a i hitno je.  Mi smo vremena našli i pročitali smo na tisuće stranica studija, vijesti i tekstova i dio opisali na ovom blogu.  Naš zaključak je da će koristi imati samo elite i njihovi pomagači (drugim riječima, hrvatska oligarhija), na nešto manje viša srednja klasa.  Svi ostali na pridruživanju će izgubiti, a baš svima bit će smanjene slobode, dok će nacija izgubiti suverenitet kako bi se novo stanje “zabetoniralo”.

Uopće nije potrebno znati da li bi ulazak u EU bio dobar za građane.  Dovoljno je pogledati što rade bitange na vrhu, i odmah ćete znati da valja raditi suprotno. Sve od  samostalnosti do dan danas, interesi vlasti – bilo HDZ-ove bilo SDP-ove – nikad nisu bili jednaki interesima građana.  Glasujte PROTIV pridruživanja.

Sarkozy-jev tretman premijera Danske pokazuje pravi položaj malih zemalja u F.U.

The Financial Times piše (na engleskom) o nedavnom sastanku na vrhu tokom kojeg su vođe zemalja diskutirale najnoviji plan za spašavanje eurozone putem fiskalne unije (skraćeno to nazivamo F.U.).

Fiskalna unija nije ništa novo.  U biti ponovno se podgrijavaju stara pravila o najvećim dozvojenim deficitima i dugovima, a ta ista pravila niti prije nisu bila poštovana (što je još smješnije, Njemačka je prije bila jedan od najvećih kršitelja).  Drugi dio su ovogodišnje ideje o automatskim kaznama o kojim smo već pisali.  [Inače ovdje možete vidjeti kako je Irski prijedlog proračuna (Irska je u pod "nadzorom", jer su primili pomoć) bio poslan u Njemačku na odobrenje, tako da već znamo kako će izgledati upravljanje onima koji u EU posrnu].

Čijeli članak je interesantan, ali jedan dio pokazuje kako razvikano “mjesto za prigovaračkim stolom” radi za male zemlje.

Onda je on (g. Sarkozy) krenuo koriti Helle Thorning-Schmidt, novoizabranu premijerku Danske, zato što se usudila predložiti kompromis [RefProtEU - s Britancima] za svih 27 zemalja.  “Vi još niste potvrdili namjeru da učestvujete u sporazumu, pritom još ste mala zemlja, a Vi ste ovdje novi.  Ne želimo čuti što mislite”, rekao je g. Sarkozy.

Ha-ha, fenomenalno!  Jedva čekamo da vidimo kako će se najveće zemlje odnositi prema još novijoj, još manjoj i još beznačajnijoj Hrvatskoj.  Ako je to mjesto za stolom, možda je bolje stajati u kutu!  Usput, odlučivanje o svemu važnom – osim ako zemlja ne posegne za vetom – donosi se kvalificiranom većinom, tako da male zemlje za europsko odlučivanje nemaju gotovo nikakvu važnost.

Inače pisali smo da je g. Sarkozy pod pritiskom, jer uskoro dolaze francuski predsjednički izbori i njegove šanse nisu tako dobre.  Socijalistički suparnik vodi, a predstavnica “desničarske” stranke malo zaostaje iza trenutnog predsjednika.

Romano Prodi, krivac za ulazak Italije u eurozonu, prigovara o ponašanju kancelarke Merkel

Tako ga citira SEEbiz ovdje.

Bivši talijanski premijer i predsjednik Europske komisije Romano Prodi izrazio je razočarenje upravljanjem krizom u evrozoni njemačke kancelarke Angele Merkel.

“Ona je napravila greške. Njene odluke su uslijedile kasno i bile su nedovoljne”, kritizirao je Prodi kancelarku Merkel u intervjuu bečkom dnevniku “Kurier”.

G. Prodi dalje bunca:

Prodi je uvjeren da nema alternative modelu savezne države Europe.

“Ili ćemo to provesti ili će se čitava EU rasformirati. Kao dio globalizujućih razvoja će nestati nacionalne države. To će još potrajati, ali će uslijediti“, uvjeren je on.

Kao prvo, osim financijskih gubitaka (za koje će članice u svakom slučaju morati platiti – pitanje je jedino na koga će biti svaljeni, vjerovnike ili građane) ne vidimo što bi bilo loše u slučaju kontroliranog raspada EU.  No autokrat Prodi bez ikakvih argumenata tvrdi kako (sovjetska) savezna država EU nema alternative.  Na to odgovaramo: to je najobičnija glupost!  UK nije za to, a vjerujemo da neće biti ni manje zemlje članice kad postane jasno da se radi o sve jačem razvlašćivanju nacionalnih vlasti.

Kao drugo, sve europske države koje nisu u EU ne stoje toliko loše.  U najmanju ruku ne može se reći da članstvo u EU garantira uspjeh.  Tvrdnja da je globalizacija nekakav pozitivni pomak u upravljanju ili demokraciji je potpuna glupost.

Ono što članak iz SEEbiz-a ne spominje, citirajući tog kralja-filozofa je slijedeće:

1. Upravo g. Prodi je lobiranjem i muljanjem (da ne kažemo prijevarama) ugurao Italiju u eurozonu, u koju prema tada važećim kriterijima nije trebala ući.  Dakle on je jedan od glavnih krivaca za sadašnju krizu.  I sad se isti genijalac javlja za riječ prigovarajući njemačkoj kancelarki Merkel!  O idiotskom planu g. Prodija da Italiju ugura u eurozonu možete pročitati na Internetu (iako je malo teže naći, jer je otad prošlo dosta vremena).  Talijansko lobiranje je bilo neviđeno u to vrijeme i vršilo se među europskim partnerima, EU institucijama (ECOFIN, EMI) i međunarodnim financijskim tržištima.

Evo argumenata za uvođenje eura koje je genijalac Prodi koristio u to vrijeme:

• Italija bi dobila tvrdu valutu
• Kamatna stopa na državni dug bi postala značajno niža
• Teret fiskalnih grešaka iz prošlosti bi bio znatno ublažen

To su upravo razlozi zbog kojih zemljama-propalicama kao što je Italija nikad nije trebalo dopustiti ulazak u eurozonu!

Tjednik The Economist (iz 1998., treći paragraf odozdo, na engleskom) je tako primijetio da se g. Prodi odmah poslije ulaska u eurozonu vratio svojim starim rastrošnim navikama, što je naravno bilo i za očekivati.  Čim je Italiji uspjelo ući u eurozonu, Prodijevim ljevičarima je olaknulo i omogućilo da se opet posvete svojim socijalističkim programima.  Klasičan primijer moralnog hazarda!

2. G. Prodi je tipičan primjer euro-birokrata koji nikad u životu nije radio u za-profit firmi.  On je dugogodišnji profesor i karijerni birokrat koji desetljećima živi na grbači talijanskih poreznih obveznika.  A što je još gore, on je jedan od najodgovornijih za stanje u kojem se danas nalaze Italija i EU.

Dakle radi se o čovjeku koji ne vjeruje u slobodno tržište i nacionalnu demokraciju, a vjeruje u vladavinu elita (koje su, kako vidimo, nesposobne).  Zašto bi ga trebali slušati i zašto ga itko uopće pita za mišljenje, ostaje tajna.

Činjenica da eurokracija te odvratne birokrate (prije par tjedana pročitali smo imbecilnu izjavu koju je dao Jacques Delors) izvlači iz naftalina kako bi dali “izjave podrške” je smiješna, jer te izjave (a pogotovo ona koju je dao Delors) među većinom samo bude još veći euroskepticizam.