Anketa: većina Talijana misli da je euro bio loša ideja

CNBC prenosi vijest o anketi koju je za list Corriere della Sera napravila agencija ISPO.

• Većina ispitanih – 65% – misli da je euro za Italiju bio loš i da je građanima dono više štete nego koristi
• Povjerenje u EU je palo na najniže grane u nekoliko godina i stoji na 51%
• 60% ispitanih smatra da nema povratka na liru, a 31% bi željelo povratak na liru

Prisjetimo se da je Italija ugurana u eurozonu upravo zbog miješanja profesorčića Romana Prodija koji je poput naših euro-foteljaša lobirao i muljao ne bi li Italiju – uprkos tome što nije bila zrela za euro – ugurao u euro-zonu.

60% ispitanih smatra da nema povratka na liru, a jasno je i zašto:

1.  Zato što je njihovo povjerenje u talijanske birokrate (samo pogledajte primjer genijalca Prodija) još manje nego u europske (u koje vidimo 51% ima povjerenje)

2. Zato što bi im to uništilo štednju i penzije

Naravno ono što oni žele nema veze sa stvarnosti.  Italija je prezadužena i u ovakvoj krizi može ostati još 10 godina.  Kao što smo primjetili u nedavnom članku o prenapuhanim obećanjima penzionerima,  oni koji se nadaju obećanim penzijama u euro-valuti mogli bi doživjeti veliko razočaranje.  Problem povjerenja u birokrate – i u Hrvatskoj, i u Italiji – lako je riješiti biranjem stranke koja bi dozvolila slobodnu trgovinu (bez PDV-a i poreza) plemenitim metalima, što bi građanima koji to žele omogućilo da štede u plemenitim metalima i onda ih vladino loše upravljanje novcem uopće ne bi trebalo puno brinuti.

–

P.S. Prošli tjedan osvrnuli smo se na aketu lista Delo koji je među slovenskim privrednicima otkrio veliku podršku za članstvo u eurozoni.  Prošli petak S&P je srezao rejting niza zemalja, među njima Slovenije i Portugala.  Kao što smo rekli ovdje, Slovenija za Portugal garantira 155 milijuna eura zajmova, a od prošlog petka portugalske dionice imaju status smeća (junk) što znači da je još manje vjerojatno da će Slovenija taj novac dobiti nazad.  Nije li lijepa za Europska unija, gdje siromašni pomažu siromašnima?  Prava socijalistička utopija, s eurokratima i bankama kao klasom mudrih upravljača!

Europska unija donosi stabilnost: S&P snizio bonitet 9 zemalja euro-zone

Više možete čitati u kratkom članku na našem glavnom blogu: http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2012/01/14/ujedinjeni-duznici-prvog-svijeta-sp-snizio-rejting-9-eu-zemalja-odjednom/.

Kako se ovaj blog bavi referendumom, ovdje ćemo samo ukratko komentirati dvije stvari:

1. Ovaj masovni pad rejtinga čak 9 eurozonskih zemalja je najbolji pokazatelj “stabilnosti” koju donosi Europska unija.  U međuvremenu Velika Britanija – koja je zaduženija od Francuske, ali nije u euro-zoni – zadržala je svoj rejting, i to velikim dijelom upravo zato što nije prešla na euro.

2.  Euro-birokrati će sve kriviti na anglosaksonske rejting agencije, na špekulante, i tko zna koga sve ne, ali sve se moglo izbjeći da se radilo po tržišnim principima i da su zemlje kao što je Grčka bile istrknute iz eurozone na vrijeme.  To već godinama u Europskom parlamentu govori Nigel Farage, ali nitko ga ne sluša jer “europski san” mora se nastaviti po svaku cijenu.  Evo jednog od videa na temu dužničke unije iz sredine 2011.:

Hrvatski građani još nisu niti primirisali u EU, a već su zbog europskog socijalizma (i pada eura u odnosu na druge valute) izgubili na milijarde.

Sastanak Merkel-Sarkozy: sad i Sakrozy straši ratom

Nakon sastanka njemačke Merkel i francuskog premijera Sarkozy-Merkel koj očigledno služi za uštimavanje odluka koje će za 2 tjedna biti “neovisno” donešene na europskom sastanku na vrhu, g. Sarkozy je pribjegao staroj taktici poljskog ministra vanjskih poslova koji je dok je Unijom predsjedavala Poljska na taj način “motivirao” građane.

Sarkozy je tako rekao da bi nestabilnost eura mogla značiti kraj mira u Europi.  Ne znamo što drugo bi to moglo biti nego rat, ali naravno budući da je on vješti političar, on nije spomenuo rat.  Niti je rekao između koga bi moglo doći do rata kraja mira.

Nemamo pravo da pustimo Europu da propadne, nemamo pravo da dozvolimo da euro propadne.  Euro je srce Europe.  Ako euro bude uništen, cijela Europa mogla bi završiti u dimu.

Tako govori g. Sakrozy.

Do kraja mira moglo bi doći ako eurokrati nastave svoje siledžijsko ponašanje prema svakom tko misli drukčije, ili ako nastave silom spašavati one koji ne žele biti spašeni.

Rješenje je pustiti zemlje da propadnu i lijepo izađu iz eurozone.  Sadašnja politika nema nikakvog smisla.

Nije li zanimljivo kako uprkos sve težoj situaciji u EU, većina građana Hrvatske ipak želi biti dio tog show-a?

Izvor vijesti: Reuters, na engleskom, ovdje.

Komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU

U članku Vijeće za Hrvatsku – ne u EU: Referendum treba odgoditi, SEEbiz izvještava:

Skupina stranaka, udruga i istaknutih pojedinaca, okupljenih u “Vijeće za Hrvatsku – ne u EU”, uputila je državnim institucijama zahtjeve za poništenjem odluke o raspisivanju referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji 22. siječnja, te za provedbom javne rasprave na kojoj će ravnopravno biti zastupljene i financirane obje opcije, za i protiv pristupanja Hrvatske Uniji.

Ovaj blog se s tim zahtjevima apsolutno slaže.  Primjeri članaka iz zadnjih 6 mjeseci:

1. Dužnost odgode potpisivanja ugovora i izvedbe referenduma o pridruživanju
2. O GONG-ovom zahtjevu za odgodu referenduma
3. Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

Članak SEEbiza dalje kaže:

Marija Jelinčić (Demokratska stranka žena) pita “zašto bismo teško izboreni nacionalni i ekonomski suverenitet sada mijenjali za “jedan posto suvereniteta”.

Na ovu temu rekli smo da je ista stranka koja je pozivala na nezavisnost i obećavala prosperitet kasnije potpisala ugovor o pridruživanju u drugu socijalističku federaciju.  Ili su lagali prvi put, ili drugi.  Ili oba puta, što nije nemoguće znajući o kakvim se lažovima radi.  U svakom slučaju, sad kad smo samostalni, nema razloga za ponovni ulazak u klimavu federaciju koja radi po istim principima.

Problem “pljačkaške privatizacije” i rasprodaje nacionalnog bogatstva moći ćemo riješiti samo u svojim nacionalnim granicama, poručila je.

To tvrdimo od samog početka bloga (vidi O ovom blogu)!  Kad bismo uspjeli izvršiti pravosudne reforme i liberalizirati gospodarstvo da se država što manje miješa (osim da čuva zakon i garantira tržišno natjecanje bez favoritizma), Hrvatska bi doživjela pravu renesansu.  Što dalje od europske birokracije i socijalističke unije koja se raspada, to ćemo biti uspješniji.

S čime se dijelom ne slažemo:

“Svi su oni pribjegli podaničkom, kmetskom mentalitetu i priklonili se Bruxellesu odakle svi bježe”, kazao je Sačić, upozoravajući da će nakane oporezivanja privatne i rasprodaje državne mirovine dovesti do pretvaranja Hrvatske u koloniju. Samo fiksni trošak ulaska Hrvatske u EU stajat će nas 4,1 milijarde kuna, upozorava Sačić koji se pita “gdje ćemo naći taj novac”.

Hrvatska je već sada kolonija.  Na drugom blogu (NedjeljniKomentar.wordpress.com) već smo pokazali da su SDZ-ovci (dva slova iz HDZ-ovog imena jer su oni barem 2/3 krivi) nabili toliko duga da ga ne možemo vratiti ni kad bismo prodali svu obradivu zemlju u Hrvatskoj.  Nažalost taj novac mora biti vraćen, osim ako ne bankrotiramo.  E sad, tu ima dvije mogućnosti:

• Novac možemo mukotrpnim radom vratiti.  Ako smo za to, onda bi nam bilo bolje izvan EU, jer će rast biti brži zato što ne bismo bili opterećeni pretjeranom EU regulativom i ostalim glupostima kao što su nepotrebni porezi na sve i svašta, uključujući dodatni europski PDV od više od 1% BDP-a (ne 1% dodatak na PDV, nego 1% na cjelokupni BDP) i povrh toga više od 1% od prikupljenog PDV-a.  Podatak o PDV-u možete vidjeti i u drugom PDF dokumentu ovdje (“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste), pitanje i odgovor broj 98).
• Možemo bankrotirati i krenuti otpočetka.  O tome smo već pisali u članku Hrvatska – Island ili Irska.  Ako uđemo u EU, mislimo da će nas maltretirati kao Grčku prije nego što će nam dozvoliti da propadnemo.  Ako ne uđemo u EU, taj izbor će biti naš.

Ako ne uđemo u EU, onda valja početi vrijedno raditi a to neće biti moguće bez reformi koje garantiraju pravo vlasništva (to uključuje reformu pravosuđa) i manje proračunske potrošnje koja bi omogućila ulagačima da zapravo nešto zarade, a ne da zbog poreza koje planira SDP novac iznose iz zemlje.

Da Hrvatska ima dovoljno uvjeta da opstane sama i neovisna poput Švicarske smatra Dean Golubić, predsjednik Nacionalnih demokrata, koji je upozorio na opasnost da “postanemo samo jeftina radna snaga u državi koja neće biti naša”.

Ovo za Švicarsku je apsolutno točno (malo skromnije rečeno, “Švicarska na Balkanu” :-)).  Da li ćemo biti jeftina radna snaga u našoj ili tuđoj zemlji, to je potpuno svejedno i ne znamo čemu uopće taj argument g. Golubića.  Cilj je – barem nama – sloboda i prosperitet.  I dosad smo bili “jeftina radna snaga” (SDZ-a i njima bliskih pljačkaša) i ne možemo reći da nam je to posebno godilo.

Na kraju da malo skrenemo s teme: opet naglašavamo da nema nikakvih razloga zašto Hrvatska ne bi mogla jednostrano ukinuti prepreke trgovini i investiranju sa svim zemljama, uključujući EU i one izvan nje.  To bi nakon par kvartala počelo imati jako dobar utjecaj na rast.  Danas vlada mozga o povećanju izvoza, što je glupost u vremenu kad istu strategiju planiraju svi – tko će uvoziti kad svi žele samo izvoziti?  Treba povećati slobodnu trgovinu tj. razmjenu i tok kapitala u oba pravca.

Svatko bi na glasanje trebao nagovoriti barem jednog prijatelja ili člana porodice (ako je on/ona eurorealist ili euroskeptik).

Glupost dana: europska birokracija je manja od hrvatske

SEEbiz prenosi propagandu iz domaćeg Ministarstva istine prema kojoj u EU nema više birokrata nego Hrvatska.  To je jedna od “korisnih” informacija koje Ministarstvo istine (MVPEI) gura građanima u nedavnim pamfletima (na ovom linku možete vidjeti važnije dokumente iz EPP-a (europskog propagandnog programa) i to anotirane s našim komentarima).

Koji su problemi s tom izjavom?

1.  Hrvatska i sama ima previše birokrata.
2.  Eurokrati ne zamjenjuju domaće birokrate, oni građane EU koštaju povrh svega što već plaćaju za nacionalne birokrate.
3.  Europski birokrati su puno skuplji.  Kad bi se gledalo po trošku, 7,9 milijardi koje navodi SEEbiz, to je gotovo pola hrvatskog proračuna za 2011., a troškovi osoblja su koliko se sjećamo manji od 20% proračuna, što znači da su više nego dvostruko skuplji.
4.  Europski birokrati zapravo teško da obavljaju bilo kakav koristan rad. Razmislite što još građanima treba, a da domaća birokracija ne radi? Već zapravo rade previše, i bolje bi nam bilo kad bi radili manje (tj. imali bi manje pravila, više prostora za slobodno poduzetništvo, manju korupciju) i trošili manje.

Za usporedbu, sve hrvatske autoceste, kad bi ih danas prodali, ne bi bile u stanju platiti za 6 mjeseci “rada” tih ljudi.  A svaki euro koji potroše znači euro manje svima koji privređuju.  Zato se ne treba čuditi što EU gubi konkurentnost i već 10 godina klizi u krizu koja sve više nalikuje situaciji iz SFRJ u kasnim 80-im godinama prošlog stoljeća.

Pogledajte ostale članke na ovom blogu ili najprije potražite članke o birokraciji, rasipništvu i korupciji pa ćete vidjeti o kakvim se štetočinama radi.  Recimo ovaj: Staljini su rekli ne: drski eurokrati odbijaju raditi malo duže.

P.S. Belgijski Standaard izvještava da barem 40% eurokrata zarađuje više od 80 tisuća eura godišnje.

http://www.standaard.be/artikel/detail.aspx?artikelid=873K66K7

Video: Nigel Farage o hrvatskom pridruživanju i europskoj krizi

Čini se da je interview malo stariji (par mjeseci u najmanju ruku) ali je preveden (s nekoliko grešaka, npr. govori se da je fond za spašavanje 440 milijuna dok je on zapravo 440 milijardi tj. 440.000  milijuna, eura), ali prilično je interesantan.

“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste)

MVPEI je na hrvatsko tržište ideja (koje je pod strogom kontrolom euro-foteljaša i euro-unitarista kao što su gospođa Kosor, gospođa Pusić te predsjednik Josipović) izbacio novi propagandni dokument uobičajeno niske vrijednosti.  Dokument se zove Što donosi članstvo u EU i zbir je poznatih tlapnji u novom ruhu (i to na 88 stranica, kako bi svi bez magisterija ili doktorata što prije prestali čitati).  No mi smo taj dokument ipak pročitali i usput anotirali (tj. u njega umetnuli komentare).   To nismo učinili na svim mjestima jer bi komentara tako bilo stvarno previše, ali koga interesira može pogledati komentare u dokumentu – ili, ako ne želi čitati naše komentare – jednostavno preskočiti komentare i čitati službnenu poruku hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova i europske istine (MVPEI).

Isto tako delegacija euro-birokrata na odmoru u Hrvatskoj objavila je “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana“.  Taj dokument je verzija gornjeg dokumenta “Što donosi članstvo u EU” napravljena za korisnike Facebook-a, tj. malo je kraći i ima više bijelog na stranicama (ah, da, verzija za mlade – eto dokaza da je EU država blagostanja – informacija se može pakirati u bezbroj verzija, jer za njih svaki trošak je sitnica!).

U interesu demokratske debate, skinili smo obadava dokumenta i anotirali neke tvrdnje.  Gornje dokumente – neizmijenjene, ali s našim primjedbama – možete skinuti ovdje.

• Anotirani PDF dokument MVPEI-ja možete skinuti ovdje: Što donosi clanstvo u EU? – službena ali anotirana verzija
• Anotirani PDF dokument Europske unije možete skinuti ovdje: 101 pitanje za referendum protiv EU – službena ali anotirana verzija

Par primjedbi koje su malo izvan teme pa ih nismo stavili u sam dokument:

1.  Propagandna mašinerija Ministarstva istine je u isto vrijeme smiješna i strašna.  Strašna je iz razloga što se građane na najpodliji način, poluistinama i obećanjima bez podloge, gura u EU.  A smiješna je što su te laži često upravo apsurdne (vidi dolje pod 3).  Dokument Europske delegacije na odmoru u Hrvatskoj sadrži iste tvrdnje, tako da nije potrebno čitati oba dokumenta.

2.  Kad se govori o teškim i dugotrajnim pregovorima, postoje 2 scenarija: gdje je Hrvatska “izgubila” i gdje je “dobila”.  Ovaj blog zapravo podržava slobodnu trgovinu tako da je naše poimanje gubitka i dobitka suprotno od većine domaćih (socijalističkih) medija i kritičara koji o tome pišu, no koristimo njihovu terminologiju: gubitak je kad se nešto mora liberalizirati, a dobitak je kad se dobije odgoda na par godina.

Tako svaki puta kad je vlada u nečemu izgubila, to se u dokumentu hvali kao liberalizacija koja će sniziti cijene, povećati kvalitetu i niz drugih gluposti (inače, kad bismo liberalizirali u liberalnom kapitalizmu, to bi bili očekivani učinci, ali u EUSSR-u to nije slučaj).  A svaki put kad je liberalizacija odgođena, vlada se hvali pobjedom izborenom upravo za Vas, malog čovjeka (iako to zapravo znači da ćete još niz godina nastaviti plaćati preskupe proizvode i usluge kako bi vladi svojim novcem pomogli kupiti glasove).

3.  Inače dokumenti su tek dosadnije verzija svih nepotpunih istina, poluistina i neistina koje smo već čuli i ne sadrži ništa što bi normalnog euro-realistu (a da o euro-skepticima i ne govorimo!) moglo privoljeti da glasa za pridruživanje.  Recimo, genijalci iz EU delegacije i Ministarstva istine tvrde kako bi pridruživanje i usklađivanje s EU propisima dodatno osiguralo visok stupanj financijske stabilnosti.  Ha-ha-ha!  I to čitamo u poluvremenu između dva krizna sastanka na vrhu na kojima zemlje članice pokušavaju spriječiti raspad eurozone i bankrot zemalja članica!  Navodi se i niz drugih prenapuhanih koristi, od slobodne trgovine i ostalog, kao da je nedostatak članstva u EU pet uzastopnih hrvatskih vlada prisiljavao da dosad ne uvedu pravila za bolju zaštitu pitke vode ili kao da slobodna trgovina ne može biti uvedena bez hrvatskog članstva u EU (a upravo takav sporazum s EU imaju Švicarska i Norveška).  Nevjerojatne gluposti!

Već smo pomalo umorni od negiranja svih tih laži, no što god nije komentirano u dokumentu vjerojatno da jest na stranicama Zašto treba glasati protiv pridruživanja i O ovom blogu.

Ulazak u EU niti bi nam donijeo blagostanje, niti bi nas učinio slobodnijima, a istovremeno bi stvorio ogromne rizike – financijske i političke – za sve građane.  Ovaj blog se pridruživanju protivi iz vrlo jednostavnih razloga – radi se o neslobodnoj, socijalističkoj tvorevini koja će ili propasti ili postati polu-totalitarna/totalitarna država.

Anketa: prvi rezultati novog europskog Barometra (za najnovije istraživanje iz 11/2011)

Europski Barometar je anketa koju redovno provode europski birokrati.  Početni rezultati najnovije ankete rađene u studenom izašli su prošli mjesec i ovdje prenosimo par grafova s komentarima.

Gornji graf pita stanovnike za mišljenje o stanju gospodarstva u njihovoj zemlji.  Vidimo da su samo Šveđani, Luksemburžani, Nijemci, Finci i Austrijanci većinom zadovoljni.  Švedska je naravno izvan eurozone, pa tako ispada da su stanovnici samo 4 zemlje eurozone zadovoljni.  Slovenci (SI) su pri kraju, kao i Mađari (HU).  U toj “zoni” mogla bi se naći i Hrvatska.

Image Europske unije

Gornji graf pokazuje što građani misle o imidžu Europske unije.  Plavo je dobro, žuto neutralno, a crveno loše.  Rezultat ne treba posebno komentirati.  Ne samo da manje od trećine građana o super-državi u kojoj žive ima pozitivno mišljenje, nego – što je gotovo jednako loše – čitavih 41% je ambivalentno i nije ih briga.  O toj ambivalenciji pisali smo u postu na drugom blogu koji možete pročitati ovdje: Referendum o pridruživanju EU: glasujmo protiv!.

Povjerenje u nacionalne i EU institucije

Gornji graf pokazuje povjerenje u institucije – nacionalne i europske.  Europska unija je plava, nacionalni parlament narandžast, a nacionalna vlada žuta.  Graf pokazuje jadno stanje reprezentativne demokracije u europskom tržišnom socijalizmu. Slijedi graf s povjerenjem u tijela Europske unije.  Dok su sve vrijednosti loše, ovo dodatno objašnjava pro-europski komentar koji često čujemo u Hrvatskoj, a to je da “EU je loša, ali domaća vlada je katastrofa, pa zato valja glasati za”.   To je naravno nevaljao komentar, jer vlada koja je loša neće nestati – tek bismo dobili još jednu koja nevalja!

U više navrata (a i u postu O ovom blogu) tvrdili smo da je jedini način da se situacija unaprijedi da se počnemo ponašati i raditi na način sukladan slobodnom tržištu i uspostavimo vladu koja je mala i za koju nas nije briga što radi (jer ono što radi ne utječe na naš život).  Umjesto toga mi radimo suprotno.  Ako uđemo u EU, umjesto jedne vlade kojoj je podrška recimo 30%, imat ćemo dvije, istu onu s 30% i onda još jednu s malo manje jadnom podrškom od 40%, a kako neki misle dobro o jednoj, a loše o drugoj – gotovo nitko neće biti zadovoljan!

Kojem europskom tijelu vjerujete

Plava je Europska centralna banka, žuta je Europsko vijeće, narandžasta Europski parlament, a siva Europska komisija.  Iz ovog grafa zaključujemo da građani nemaju pojma o čemu se radi.

To smo rekli i objasnili u postu Mulci s glasačkim pravom odvest će nas u EU.  ECB ima nezasluženo visoko povjerenje, uopće se ne bave svojom glavnom zadaćom (stabilnost cijena), a cijelo vrijeme potpiruju inflaciju (vidi članak o nedavnoj LTRO operaciji).  Europsko vijeće zapravo ništa ne radi, tako da je to u jednu ruku super, ali ne čudi nas da nitko u njih nema povjerenja.  Europski parlament je potpuno beskorisan i ne odlučuje o ničemu, tako da je glupo u njega imati bilo kakvo povjerenje.  Povjerenje da će učiniti točno što?  I na kraju tu je kriminalna Europska komisija u koju trećina građana (vjerujemo trećina koja ne prati vijesti) ima povjerenja (a ovdje možete vidjeti o kakvim se ljudima radi).  Apsolutna glupost!  Nitko od njih ne zaslužuje ni trunku povjerenja!

Nezaposlenost - da li je najgore iza nas

Na gornjem grafu vidimo da u niti jednoj jedinoj zemlji ljudi ne vjeruju da će nezaposlenost u 2012. padati.  U grafu ispod vidimo da 68% ispitanih misli da je najgore tek pred nama.

Nezaposlenost - da li je najgore ispred nas

Slijedi graf u kojem ispitanici izražavaju svoje (nestručno) mišljenje o mjerama za rješavanje krize koje bi oni podržali.

Za koje ste mjere

Plavo je “podržavam”, crveno “protivim se”, a sivo “ne znam”.  Pogledajmo listu mjera (s postocima prema navedenom redoslijedu u nastavku pitanja):

1. Strožija pravila za izbjegavanje plaćanja poreza i korištenje “poreznih oaza” – 88-7-5
2. Veća transparentnost financijskih tržišta – 87-6-7
3. Uvođenje posebnih poreza na profite banaka -  81-12-7
4. Određivanje najvećih plaća za financijskom sektoru – 79-12-9
5. Strožija pravila za rejting (bonitetne) agencije – 75-8-17
6. Strožiji nadzor hedž fondova – 72-7-21
7. Uvođenje poreza na financijske transakcije – 64-24-12
8. Uvođenje euro obveznica – 44-24-32

Apsolutna katastrofa!  Kao prvo (vidi članak o mulcima, gore), 90% ispitanih uopće ne razumije što to pitanja znače.  Recimo, što znači porez na financijske transakcije?  Sigurni smo da 95% ljudi ne zna da će taj porez banke prevaliti na građane.

Kao drugo, izbor pitanja potpuno je idiotski.  Sama pitanja izabrana su od strane nesposobnih europskih birokrata jer to su njihove vizije za rješavanje krize.  Da imaju bilo kakvog razumijevanja o ekonomiji, Europa danas ne bi bila u krizi, a ovdje preporučuju pristupe za rješavanje krize (isto kao što predsjednik Josipović govori da je krizu moguće riješiti na globalnom nivou zato što je tamo i nastala – LOL!).

I kao treće, čak i manji broj pitanja (recimo dva-tri) koje ljudi razumiju i za koje ne treba nikakvo posebno znanje, dobio je odogovore koji pokazuju da ogromna većina ljudi ima socijalističko-totalitarni mentalni sklop, a to je još gore od neznanja!  Kao primjer navest ćemo usporedbu između odgovora na pitanje 8 i recimo 3 ili 4.  Kao svi dobri socijalisti – uključujući pobornike svih domaćih stranaka u Saboru – euro-socijalisti smatraju da za krizu trebaju platiti “oni koji imaju” (odgovori na 3 i 4), ali ako je uopće moguće – ne oni sami (odgovor na pitanje 8).

Nema sreće od takve unije.

-

Najnoviji Barometar pokazuje:

1. Da je mentalni sklop građana totalitarno-socijalistički (nama to izgleda jako loše, ali valja priznati da postoji ogromna kompatibilnost s mentalnim sklopom 95% hrvatskih birača)
2. Da ljudi nemaju pojma što se događa i koji su uzroci krize
3. Da raste nezadovoljstvo europskim institucijama, novcem i demokracijom (ali, kako svi žele zadržati socijalistički način života, ne žele i nisu sposobni za promjene osim ako se one mogu napraviti na tuđi račun)

Cijeli PDF sa prvim rezultatima možete skinuti ovdje.

O GONG-ovom zahtjevu za odgodu referenduma

Predsjednik Josipović raspisao je referendum za 22. siječnja 2012. godine.

T-Portal piše o zahtjevu GONG-a za odgodom referenduma:

Berto Šalaj, predsjednik Vijeća GONG-a, podsjeća da je i sam predsjednik Ivo Josipović, najavljujući u ponedjeljak da će se referendum održati 22. siječnja, rekao da postoje određene manjkavosti u legislativi o referendumu.

O predsjedniku rekli smo malo u nedavnom članku (vidi prvi link na početku).  Njegovo ponašanje nije bolje od bilo kojeg domaćeg političara.

‘Čudi nas predsjednikova izjava da za zakonske promjene nema vremena, iako je svjestan manjkavosti. Zanimljivo je i da o referendumu govore buduća ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i predsjednik Josipović, a da o tome ne čujemo ni riječ od budućeg premijera i predsjednika Sabora…  Naše političke elite doživljavaju referendum građana kao nužno zlo i čini se da nemaju dovoljno povjerenja u građane‘, rekao je Šalaj.

Naravno da je tako.  Odlučivanje o tako važnim stvarima ne treba biti prepušteno priprostom puku.  Diktator Predsjednik Josipović umišlja si da je kakav tehnokrat kojeg su postavile europske elite kako bi Hrvatsku mirno uveo u europsku luku.  Istina je, naravno, drugačija: prije nekoliko mjeseci pisali smo da je predsjednikova ustavna odgovornost odgoditi referendum i to, ako treba, ne za par mjeseci, nego godina.

Prema nedavnom istraživanju agencije Ipsos Puls, čak 87 posto građana smatra se osrednje ili loše informiranima o funkcioniranju i posljedicama članstva u EU.

To očigledno nije bitno.  Vidjeli ste spotove i oglase MVPEI-ja, dakle znate sve što trebate znati.  Kao da čujemo “Lijepo Vas molimo, nastavite se kretati u pravcu glasačkog mjesta, a tamo na listiću zaokružite DA.  Sve će biti u redu…”.  Usput, ako poznajete nekog od tih 87%, pošaljite ih na ovaj blog koji zagovara neovisnu i slobodnu Hrvatsku iz čisto demokratskih i gospodarskih razloga.

GONG-ovo razmišljanje kreće od ideje da je elitama potrebno povjerenje građana.  Zašto?  Sasvim im je dobro kako stvari idu danas.  Evo vidimo kako se nekoć demokratski-nastrojeni predsjednik Josipović pretvorio u povampirenog tehnokrata koji ispunjava “misiju” (ali ne onu Ustavnu), HDZ-ovci se (pogledajte vijesti u medijima) već bore za mjesta u europarlamentu (nemojte ih razočarati i kojim slučajem glasati protiv!), a Kukuriku (foteljaši) su u najboljoj poziciji da osobno profitiraju od ulaska u EU.

Umjesto toga GONG  bi građane trebao pozvati da na referendumu glasom protiv pokažu kako elitama ne vjeruju.  No to bi bilo nelagodno zato što GONG dijelom živi od donacija te iste države (i one superdržave iznad nje).

Velika Britanija u čamcu: da li je EU tanker ili Titanik?

U Novom listu g. Denis Romac piše:

Nakon što je »britanski čamac otisnuo od europskog tankera«, Cameron pred sobom više nema sigurnu američku luku u koju bi mogao pristati. Samo olujni Atlantik.

Prošli tjedan u članku na drugom blogu napravili smo slijedeću analogiju: Britanija je završila “izolirana” izvan kuće koja je u plamenu.  Ili, slijedeći gornji paragraf, mogli bismo reći da je Britanija u čamcu za spašavanje dok im euro-ekipa s podsmjehom maše s Titanika.

G. Romac, koliko nam se čini, iznosi samo jedan argument, a to je da bez tijesne povezanosti s EU Britanija nema nikakvu važnost.

Bezrezervna odanost Americi Britancima se nije isplatila. Nitko, zapravo, ne zna što bi specijalni odnosi danas trebali značiti. Štoviše, priča o specijalnim odnosima u Washingtonu nailazi na podsmjeh, naročito po dolasku Baracka Obame koji je zanemario ne samo Britaniju, nego i cijelu Europu, fokusirajući se na Aziju i Pacifik. Amerikancima »most« prema Europi više nije potreban. Bez Europe, Britanija je patuljak na globalnoj sceni. Europa bez Britanije – uz Francusku jedine europske vojne sile – nema istu težinu kao Europa s Britanijom.

Euroskeptični promatrač, a i autor ovog bloga, smatraju da je situacija upravo obratna.  Nećemo ulaziti u detalje nego tek iznijeti 3 razloga koje smo već objasnili na ovom blogu:

1.  Na europskom kontinentu demokraciju i pravednost zamijenila je tehnokratska oligarhija.  Vidjeli smo to na djelu u Grčkoj, Italiji, Irskoj, a svaki dan gledamo i slušamo kako “kolo vode” Njemačka i Francuska.  Europsko vijeće i ostale (već ionako nedemokratske) ustanove ne služe više ničemu.

2.  Europska birokracija i regulacija stvorila je užasnu klimu za ulaganja i poslovanje općenito.  Zbog isto tako užasnog upravljanja krizom, nije isključeno da će – u najboljem slučaju (a to je scenario koji je spomenula kancelarka Merkel) – eurozoni za oporavak trebati 5 to 10 godina.  Zašto bi bilo tko želio ostati u tom društvu?

3.  Velika Britanija je stoga u odličnoj poziciji da (p)ostane ono što su Hong Kong i Singapur u Aziji: mjesto gdje strane firme (to naravno uključuje azijske i američke) izvan dosega kafkijanskih zakona i diktature euro-muljatora, uspostavljaju prisustvo u EU.  Isto tako Britanija bi služila kao most europskim investitorima koji žele izvan europske birokratske zavrzlame investirati u engleska govorna područja – od SAD do Australije i Indije.  Jedan europski centar s razumno liberalnim gospodarstvom već postoji (Švicarska), a kao i u Aziji, tržište je dovoljno veliko za dva i više.

Jučer je zapravo izašla vijest da je Velika Britanija ipak dobila poziv da sudjeluje u sastancima skupine zemalja koje su se načelno izjasnile za sudjelovanje u najnovijem planu za rješavanje krize (koji naravno neće uspjeti ništa riješiti), ali pravi izbor za Britaniju je da izađe iz EU i svoje odnose s EU uredi na način na koji je to učinila Švicarska: slobodna trgovina je sve što im od EU treba.

Članak g. Romca zapravo donosi sud bez argumenata (ili uz jedan slabašni argument).  Situacija nažalost nije bolja ni u ostalim domaćim dnevnicima: na europsku krizu se slabo komentira, a i kad se to dogodi, radi se uglavnom u površnim tekstovima koji kao da imaju samo jednu svrhu – pridobivanje čitatelja da na referendumu glasuju za pridruživanje.