Anketa: većina Talijana misli da je euro bio loša ideja

CNBC prenosi vijest o anketi koju je za list Corriere della Sera napravila agencija ISPO.

• Većina ispitanih – 65% – misli da je euro za Italiju bio loš i da je građanima dono više štete nego koristi
• Povjerenje u EU je palo na najniže grane u nekoliko godina i stoji na 51%
• 60% ispitanih smatra da nema povratka na liru, a 31% bi željelo povratak na liru

Prisjetimo se da je Italija ugurana u eurozonu upravo zbog miješanja profesorčića Romana Prodija koji je poput naših euro-foteljaša lobirao i muljao ne bi li Italiju – uprkos tome što nije bila zrela za euro – ugurao u euro-zonu.

60% ispitanih smatra da nema povratka na liru, a jasno je i zašto:

1.  Zato što je njihovo povjerenje u talijanske birokrate (samo pogledajte primjer genijalca Prodija) još manje nego u europske (u koje vidimo 51% ima povjerenje)

2. Zato što bi im to uništilo štednju i penzije

Naravno ono što oni žele nema veze sa stvarnosti.  Italija je prezadužena i u ovakvoj krizi može ostati još 10 godina.  Kao što smo primjetili u nedavnom članku o prenapuhanim obećanjima penzionerima,  oni koji se nadaju obećanim penzijama u euro-valuti mogli bi doživjeti veliko razočaranje.  Problem povjerenja u birokrate – i u Hrvatskoj, i u Italiji – lako je riješiti biranjem stranke koja bi dozvolila slobodnu trgovinu (bez PDV-a i poreza) plemenitim metalima, što bi građanima koji to žele omogućilo da štede u plemenitim metalima i onda ih vladino loše upravljanje novcem uopće ne bi trebalo puno brinuti.

–

P.S. Prošli tjedan osvrnuli smo se na aketu lista Delo koji je među slovenskim privrednicima otkrio veliku podršku za članstvo u eurozoni.  Prošli petak S&P je srezao rejting niza zemalja, među njima Slovenije i Portugala.  Kao što smo rekli ovdje, Slovenija za Portugal garantira 155 milijuna eura zajmova, a od prošlog petka portugalske dionice imaju status smeća (junk) što znači da je još manje vjerojatno da će Slovenija taj novac dobiti nazad.  Nije li lijepa za Europska unija, gdje siromašni pomažu siromašnima?  Prava socijalistička utopija, s eurokratima i bankama kao klasom mudrih upravljača!

Europska unija donosi stabilnost: S&P snizio bonitet 9 zemalja euro-zone

Više možete čitati u kratkom članku na našem glavnom blogu: http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2012/01/14/ujedinjeni-duznici-prvog-svijeta-sp-snizio-rejting-9-eu-zemalja-odjednom/.

Kako se ovaj blog bavi referendumom, ovdje ćemo samo ukratko komentirati dvije stvari:

1. Ovaj masovni pad rejtinga čak 9 eurozonskih zemalja je najbolji pokazatelj “stabilnosti” koju donosi Europska unija.  U međuvremenu Velika Britanija – koja je zaduženija od Francuske, ali nije u euro-zoni – zadržala je svoj rejting, i to velikim dijelom upravo zato što nije prešla na euro.

2.  Euro-birokrati će sve kriviti na anglosaksonske rejting agencije, na špekulante, i tko zna koga sve ne, ali sve se moglo izbjeći da se radilo po tržišnim principima i da su zemlje kao što je Grčka bile istrknute iz eurozone na vrijeme.  To već godinama u Europskom parlamentu govori Nigel Farage, ali nitko ga ne sluša jer “europski san” mora se nastaviti po svaku cijenu.  Evo jednog od videa na temu dužničke unije iz sredine 2011.:

Hrvatski građani još nisu niti primirisali u EU, a već su zbog europskog socijalizma (i pada eura u odnosu na druge valute) izgubili na milijarde.

Glupost dana: SEEbiz citira studiju da je euro samo u 2010. donio eurozoni 332 milijarde eura

SEEbiz citira (i to iz druge ruke, jer studija nije dostupna) tumačenje drugih o studiji o utjecaju eura na gospodarstva eurozone koju je izradila konzultantska firma McKinsey:

Zemlje eurozone imale su i nadalje imaju, usprkos financijskoj krizi, velike koristi od eura, navodi se u studiji konzultantske kompanije McKinsey.

Pozitivan efekt eura sastoji se, navode autori studije, iz intenzivnije trgovinske razmjene koja je moguća zahvaljujući zajedničkoj valuti, nižih kamatnih troškova i ukidanja tehničkih troškova, na primjer onih za osiguranje od deviznih rizika.

To je najobičnija budalaština.

1.  Studija nije dostupna i nitko ne može vidjeti odakle te takozvane koristi.

2.  Da nije bilo eura, zemlje koje su pred bankrotom uopće ne bi stajale tako loše.  Isto tako slovenski gospodarstvenici misle da je euro bio odličan za Sloveniju, a građani i zemlja su u najvećoj krizi od osamostaljenja Slovenije.

3.  McKinsey (ili bilo tko drugi) to jednostavno nije u stanju to precizno izračunati, jer jednostavno nije moguće izračunati što bi se recimo dogodilo da zemlje nisu ušle u eurozonu.  Kao što smo rekli, studija nije dostupna pa mediji kao SEEbiz samo kao papagaji ponavljaju što čuju od drugih.  Zanima nas da li je – recimo – studija uračunala gubitak od senioraže koje su zemlje iz eurozone imale zbog prelaska na euro.

4.  “Stručnjaci” iste firme prije svega 25 mjeseci tvrdili su da EU ne profitira od eura.  Prevodimo dio iznad grafa:

Koristeći isti pristup kao i za SAD [RefProtEU: koji procjenjuje koristi od valute] procjenjujemo da EU dobiva samo vrlo malu financijsku korist od svojeg statusa rezervne valute.  Precizno govoreći, procjenjujemo da je neto financijska korist u prosječnim uvjetima oko 4 milijarde eura godišnje, uz grešku zaokruživanja od nula.

Ili je ta starija studija (tema te studije bila je procjena neto koristi od dolara za SAD) koristila krivu metodologiju (ako jest, tko kaže da nova studija ne koristi krivu metodologiju), ili nova studija koristi krivu metodologiju.  Ili obje.  U svakom slučaju, bombastično navođenje rezultata studije firme koja svaka 24 mjeseca drastično mijenja iskaz i to tjedan dana prije referenduma je ništa drugo nego besmislena propaganda.

McKinseyevi stručnjaci prije 25 mjeseci: stara pjesma drugačija od nove

 

Sastanak Merkel-Sarkozy: sad i Sakrozy straši ratom

Nakon sastanka njemačke Merkel i francuskog premijera Sarkozy-Merkel koj očigledno služi za uštimavanje odluka koje će za 2 tjedna biti “neovisno” donešene na europskom sastanku na vrhu, g. Sarkozy je pribjegao staroj taktici poljskog ministra vanjskih poslova koji je dok je Unijom predsjedavala Poljska na taj način “motivirao” građane.

Sarkozy je tako rekao da bi nestabilnost eura mogla značiti kraj mira u Europi.  Ne znamo što drugo bi to moglo biti nego rat, ali naravno budući da je on vješti političar, on nije spomenuo rat.  Niti je rekao između koga bi moglo doći do rata kraja mira.

Nemamo pravo da pustimo Europu da propadne, nemamo pravo da dozvolimo da euro propadne.  Euro je srce Europe.  Ako euro bude uništen, cijela Europa mogla bi završiti u dimu.

Tako govori g. Sakrozy.

Do kraja mira moglo bi doći ako eurokrati nastave svoje siledžijsko ponašanje prema svakom tko misli drukčije, ili ako nastave silom spašavati one koji ne žele biti spašeni.

Rješenje je pustiti zemlje da propadnu i lijepo izađu iz eurozone.  Sadašnja politika nema nikakvog smisla.

Nije li zanimljivo kako uprkos sve težoj situaciji u EU, većina građana Hrvatske ipak želi biti dio tog show-a?

Izvor vijesti: Reuters, na engleskom, ovdje.

Proslavimo godišnjicu valute euro i financijske stabilnosti koju nam euro donosi!

Eurokrati ovih dana trabunjaju o još jednoj godišnjici uspješnog uvođenja eura i o njegovom izuzetnom uspjehu, te o financijskoj stabilnosti (ozbiljno, to tako zovu u svojim propagandnim pamfletima) koju će on donijeti Hrvatskoj.  Prema našem mišljenju trebali bi biti jako, jako sretni što se euro dosad uopće održao.

Europska valuta je dizajnirana tako da samu sebe uništi (u monetarnoj teoriji, eurozona je tzv. neoptimalna valutna zona), a kako vidimo, tako se i ponaša.  (Koga zanima situacija u vezi financijske krize i eura, može pogledati recimo ovaj post i druge s tagom “financijski kolaps” na našem drugom blogu).

Sadašnja Hrvatska valuta je nestabilna upravo zato što je vezana za nestabilnu valutu (tj. euro).  Oni koji su vjerovali u euro i uzeli stambene kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima do znaju iz vlastitog iskustva (i njih naravno uopće ne treba žaliti, jer su se svojim izborom zapravo kladili protiv švicarskog franka; da je “švicarac” kojim slučajem pao, ta grupa bi danas mudro šutila; no to je druga priča).

Pogledajmo kako se tečaj eura naspram švicarskog franka kretao od 1999. do danas: u početku je bilo dobro, jer – kao i uvijek u socijalizmu – trošilo se tokom ljeta i proljeća, a nije se mislilo o jeseni i zimi.  No čim je u 2008. jesen zakucala na vrata, zavladala je panika.  Tako je euro počeo klizati na dolje.  Kuna, koja je vezana uz euro (upravo zato što je dugogodišnja namjera SDZ-ovaca da nas jednog dana ugururaju u EU) prati sudbinu eura.  Zato smo u drugim člancima rekli da bi Hrvatska – kao dio svog plana za uspjeh izvan EU – trebala presjeći čvrstu vezu s eurom i napraviti par drugih promjena.

Tragedija eura: euro naspram švicarcskog franka, od 1999. do danas

Gornji graf zapravo izgleda super.  Zašto?  Zato što je i Švicarska tokom godina – kako bi pomogla svojim izvoznicima – intervencijama smanjivala vrijednost franka i tako uništavala ušteđevine svih svojih građana.

Još bolji način da se vidi povijesna stabilnost eura je cijena kilograma zlata u euru.  Ovaj graf ispod pokazuje to kretanje (na lijevoj strani je cijena kilograma zlata u eurima) u zadnjih 5 godina.  Kao što možete vidjeti, cijena je bila oko 550, a sad je 1.267.

Tragedija eura: cijena zlata u eurima (zadnjih 5 godina)

Eto, to je sve što valja znati o stabilnosti valute na kojoj (kroz tečaj kune) smo danas i na koju nas žele prebaciti eurofoteljaši, dok istovremeno – i prošla i ova vlada – pričaju kako žele “pomoći” građanima i obuzdati “divlji rast cijena”.  Kako ga mogu obuzdati kad valuta slabi?  Naravno, to znaju i sami.  Priča je tek PR za vjerne birače SDP-a, HDZ-a i drugih troslovnih H** stranaka (osim stranke H21, s kojom nismo povezani).  Tko ne vjeruje neka pročita njihove programe i pogleda postoji li bilo gdje dio koji traži čvrstu valutu i prestanak petljanja države u gospodarstvo, poticanje izvoza (što zahtijeva jeftinu valutu) i slično.  Naravno da ne postoji, jer u to je u socijalizmu nedopustivo.  Vlada “mora” “nešto učiniti”.

Rješenje – prema našem mišljenju – je liberalni kapitalizam što među ostalim znači sloboda za građane da se zaštite od političara i središnje banke (npr. vidi ovaj post).  Naravno, svatko je slobodan da misli što želi.  Oni koji su uzimali kredite u “švicarcima” željeli su profitirati na račun banaka i na račun rasta tečaja eura (a time i kune).  Na isti način oni koji priželjkuju uspjeh (ili rast tečaja eura), mogu se kladiti na euro.  I bez gornjih grafova svatko tko razumije tržište znao bi da je korporativno-socijalistička EU osuđena na slab rast i da je euro bio i ostao užasna ideja.  Oni koji vjeruju u socijalizam neka glasaju za pridruživanje.

Rješenje je raspad

–

Ograda-disclaimer:

1. Ovo nije preporuka za investiranje u ništa.  Tko želi investirati u nešto neka nazove Hanfu, traži da ga spoje sa šefom i neka ga pita tko je ovlašten da u Hrvatskoj daje savjete o investiranju.

2. Autor bloga ima malu količinu zlata i srebra.  O zlatu smo napisali nekoliko članaka na drugom blogu koji se zove NedjeljniKomentar.

Apsurdne izjave predsjednika Josipovića u Novom listu

U članku Ivo Josipović: Hrvatska postaje mala sila Europe, Novi list donosi pregršt apsurdnih izjava predsjednika Josipovića.  Prije par dana na drugom blogu osvrnuli smo se na slične tvrdnje iz drugog predsjenikovog interviewa pa ćemo samo citirati najapsurdniji dio:

[Pitanje] Čini se da se neće ostvariti vaša želja o sedamdesetpostotnoj podršci EU.

[Predsjednik Josipović] – Vidjet ćemo… Činjenica je da je sada potpora šezdesetak posto, ali to je bez kampanje.

To je sve što trebate znati o načinu razmišljanja našeg predsjednika.  Čovjek misli da eurofili, zato što su na vlasti, imaju “pravo” na korištenje proračunskog novca kako bi ljude “usmjerili” da glasuju na “pravi” način.  Ako to nije elitizam, što jest?

Ostatak interviewa je također užasan.  Predsjednik kao da nema pojma o čemu govori i što se zapravo događa u Europi i svijetu.

–

P.S. Ispod gornjeg članka Novog lista možete vidjeti komentare od kojih je jedan naš.  Smiješni komentar pojedinca s imenom “Mao Ze Dong” tvrdi da ovaj blog ne pruža “alternativu” nego samo pljuje po EU.  Da je Mao pogledao stranicu “O ovom blogu”, mogao je pročitati za 30 sekundi, a i u samim postovima i na cijelom blogu NedjeljniKomentar gotovo svaki dan objašnjavamo što je alternativa:

• slobodna tržišta
• slobodna trgovina s EU (a prije nje možemo jednostrano ukinuti sve uvozne carine ako želimo)
• manja uloga države u gospodarstvu i društvu
• uravnoteženje proračuna na način rezanja svih subvencija, poticaja i sličnog
• slobodna trgovina i korištenje plemenitih metala i eura
• itd.

Kako bi prošla Slovenija da nije uvela euro?

To je tek pitanje, a odgovor – barem nekima – je već poznat: ne bi bilo bolje.

Autor ovog bloga drži suprotno, no najprije pogledajmo dvije današnje vijesti iz Slovenije:

U Sloveniji rekordna nelikvidnost od 552,9 milijuna eura

Nepodmirene su obveze poduzeća u posljednjih mjesec dana narasle za skoro 19 milijuna eura, a od siječnja ove godine za skoro 141 milijun eura. Kod samostalnih su poduzetnika nepodmirene obveze u studenom bile za 14 milijuna eura više u odnosu na siječanj.

To je nedavni prosjek od 633 tisuće eura (4,7 milijuna kuna) u novim nepodmirenim obavezama na dan.  Kako je od početka godine nabijeno oko 141 milijun eura, to je 386 tisuće na dan.  Dakle, očigledno je da se situacija pogoršava.

Franjo Bobinac: Ulazak Slovenije u eurozonu bio je vrlo dobra odluka

“Ukidanje eura ne bi riješilo naše teškoće, vjerojatno bi ih povećalo”, to je skoro jedinstveno mišljenje vodećih slovenskih gospodarstvenika koje je ljubljansko “Delo” istaknulo u naslov teksta povodom pete obljetnice uvođenja eura u platni promet.

Što to znači?  To ne znači ništa.  Sigurno je da je firmama lakše poslovati kad su ulazni i izlazni troškovi u istoj valuti u kojoj plaća 95% njihovih kupaca (možda ne 95%, ali vjerujemo da je to približno točno).  Dakle to je kako na problem gledaju privrednici.  Zato kažemo da nam to ne govori ništa, jer njihovo gledište je vrlo jednostavno.  Isto tako, kad biste pitali člana savjeta guvernera Europske centralne banke, on bi isto rekao da je jako zadovoljan što postoji euro.  Pa naravno.

Evo par kratkih tvrdnji za razmišljanje:

1.  Euro-kriza s poduzećima gotovo da nema nikakve veze.  A kao što smo gore rekli, zato prema njihovom mišljenju nema problema koje je uzrokovao euro.

2.  Euro, kao što kaže drugi članak (možete ga pročitati u cijelosti na stranici SEEbiz-a), je uveo lažno pouzdanje u fiskalno zdravlje svih slabijih eurozonskih zemalja.  Tako su se one – kao npr. Italija – prejeftino zaduživale dok se jednog dana ljudi nisu zapitali: “Samo malo, kako će te zemlje vratiti dug koji je 100 i više posto od BDP-a?”.  To je dakle fiskalni problem, problem socijalizma u kojem se novac na kraju potroši i problem upravljanja valutom.  Sve te probleme privrednici po definiciji ne mogu shvatiti, jer s njima nemaju izravne veze.  Možda će ih shvatiti kad Slovenija izgubi rejting ili kad koja veća banka propadne (ili kad koja zemlja izađe iz eurozone).

3.  Nitko ne sprječava Mađarsku (koju pro-euro ispitanici spominju kao primjer “Eto vidite kako je njima bez eura”) da koristi euro.  Koristi ga i Crna Gora.  Slovenci su slobodno mogli koristiti euro samo da je država to dozvolila.  Oni uopće nisu morali ulaziti u euro zonu.  Tko zna da li više od trećine ljudi koji su dali odgovore (tj. u anketi izrazili mišljenje) uopće znade kako to zapravo funkcionira.

4.  Troškovi izlaska iz eurozone – ako se eurozona raspadne ili ako se pojavi potreba izlaska – bi višestruko premašili sve “koristi” koje su slovenske firme dosad imale od eura.  To nije izvjesno, ali ta mogućnost postoji.

5.  Slovenija nema izbora nego da sudjeluje u akcijama spašavanja euro-propalica.  Samo za ESM Slovenija će morati uložiti 3,6 milijardi eura.  Osim toga svoj ulog će možda još morati i povećati.  A ako se eurozona raspadne, financijski nestabilne zemlje kao Slovenija mogle bi u kratkom roku i same bankrotirati jer ne bi bile u stanju prebroditi takav događaj.

6.  Nitko tko ne koristi euro ne želi prijeći na euro.  Bugarska je svoj zahtjev odgodila (pametno), a ostali koji ga nemaju, protiv su uvođenja.  Ideja da bi netko želio prijeći na valutu koja slabi i koja je potencijalna crna rupa za spašavanje zamalja-propalica je apsurdna.

Da nije uvela euro, Slovenija bi prošla bolje zato što bi u teškoće ušla ranije,  a danas – kao Velika Britanija – prema euro-propalicama ne bi imala tako velike obveze.

Slovenija je danas u jako velikoj krizi, a što je još gore, većina njihovih kupaca je također u krizi (upravo zahvaljujući euru koji je većinu zemalja eurozone doveo na tanak led).  Građanima bi bolje bilo da nisu uopće ušli u EU, a kad su već ušli, da su ostali izvan eurozone.  Sad su prepušteni na milost i nemilost kolektivističkom ponašanju socijalista u Europskoj komisiji, koja ni sama ništa ne odlučuje nego tek blagosilja odluke Njemačke i Francuske.

Do kraja krize ima još dosta i Slovenija će tek doći u prave teškoće.  Zabava je tek počela.

—

P.S. U drugom članku za krizu se krivi tajkunizacija.  To je potpuno pogrešno, ali nećemo izvan teme.  Koga interesiraju slobodna tržišta, gospodarstvo i ova euro-kriza može svratiti na naš glavni blog, NedjeljniKomentar.wordpress.com.

Na vidjelo izlašli još neki detalji UK plana za slučaj raspada eurozone

The Daily Mail (koji izgleda kao tamošnji ekvivalent Jutarnjeg, a to valja držati na umu) piše (na engleskom, ovdje) o detaljima planova britanske vlade za slučaj raspada eurozone.

O postojanju tih planova smo pisali prije 30-ak dana (na drugom blogu, članak ovdje) kad su mediji saznali za njihovo postojanje.

1. Vlade prave i imaju planove i za druge malo vjerojatne događaje. Postojanje plana za kakvu situaciju ne znači da će se ona i dogoditi. To kaže i Daily Mail.

2. Što je zanimljivo, mjere ne obuhvaćaju samo ono što smo mi mislili da je sve (vidi naš raniji članak gore koji se odnosio samo na njihovo ministarstvo vanjskih poslova). Dvije mjere koje navodi Daily Telegraph (koji, usput, citira izvore iz vlade):

• Blokiranje prebacivanja novca iz euro-zone u Veliku Britaniju
• Privremeno zatvaranje granica za ekonomske imigrante iz eurozone

-

Pitanja:

1. Koja vlada EU zemlje koja nije u eurozoni nema takav plan? Vjerujemo da ga sve do jedne imaju, a sličan plan mora imati i Švicarska.
2. Možete li nabrojati barem jednu europsku zemlju koja gotovo sigurno nema nikakav plan za slučaj raspada eurozone?

Anketa: Gotovo 90% Šveđana protiv uvođenja eura

Prema anketi od prije par dana o kojoj su 6. prosinca izvjestili mnogi mediji (npr. ovdje, na engleskom), postotak Šveđana koji se protive uvođenju eura dostignuo je povijesno rekordni nivo.

• Protiv: 87,6%
• Za: 9,7%
• Neodlučeno: 2,7%

Dakle niti 10% nije za ulazak u eurozonu.

U drugim vijestima (ovdje, na engleskom), ministar financija Poljske Jan Vincent-Rostowski prije par dana izjavio je slijedeće:

Proći će nekoliko godina prije nego što ćemo znati da li je eurozona dobro uređena i da li je sigurno prijeći na euro.

Vođa poljske opozicije Jaroslaw Kaczynski je to ljepše rekao kad je izjavio da bi prijelaz na euro bio ravan “ekonomskom samoubojstvu”.  Broj Poljaka koji podržavaju prelazak na euro pao je s 38% prije nešto više od godine dana na 29% u rujnu 2011., a onih koji su bili protiv porastao je sa 47% na 53%.

Već smo pisali kako je Bugarska također nagovijestila odgodu.

Novi list danas piše kako prema jednoj novoj anketi čak 60% Nijemaca smatra kako uvođenje eura nije bilo dobra ideja.

Usto, po istoj anketi, 85 posto ispitanika misli da je zajednička europska valuta potaknula rast cijena.

Napokon, tri četvrtine Nijemaca misli da je njihova stara valuta, njemačka marka, bila stabilnija naspram stranih valuta nego što je to danas euro.

Zašto onda elite (i domaći genijalci kao što je ministrica Martina Dalić) guraju euro?

Jednostavno zato što žele u ljudi razviti štokholmski sindrom, kad se taoci nakon nekog vremena počinju poistovjećivati sa svojim otimičarima.

Ako imate 70% ušteđevine u eurima (koje možete promijeniti u dolare ili drugo ako vam se sviđa), plaćeni ste u kunama i vaša vlada može (ako želi) uvesti politiku zdravog novca, prijelaz na euro vam možda i nije tako primamljiv.  Ali ako živite u eurozoni gdje vam ušteđevina i posao uvelike ovise o opstanku propalog sistema s propalim zemljama i propalim bankama, postajete žrtva štokholmskog sindroma.  Ili mogli bismo reći – briselskog.

Ali što je još važnije, iz niske podrške za euro možemo zaključiti da je vjerojatno da bi podrška za pridruživanje Europskoj uniji u tim zemljama danas isto tako bila niska.  Kod nas je podrška za pridruživanje vrlo dobra, a isto tako čini se i za euro.  Nažalost, naša zemlja kao da je naseljena ovisnicima o drogi koji će učiniti bilo što za slijedeći šut.

Romano Prodi, krivac za ulazak Italije u eurozonu, prigovara o ponašanju kancelarke Merkel

Tako ga citira SEEbiz ovdje.

Bivši talijanski premijer i predsjednik Europske komisije Romano Prodi izrazio je razočarenje upravljanjem krizom u evrozoni njemačke kancelarke Angele Merkel.

“Ona je napravila greške. Njene odluke su uslijedile kasno i bile su nedovoljne”, kritizirao je Prodi kancelarku Merkel u intervjuu bečkom dnevniku “Kurier”.

G. Prodi dalje bunca:

Prodi je uvjeren da nema alternative modelu savezne države Europe.

“Ili ćemo to provesti ili će se čitava EU rasformirati. Kao dio globalizujućih razvoja će nestati nacionalne države. To će još potrajati, ali će uslijediti“, uvjeren je on.

Kao prvo, osim financijskih gubitaka (za koje će članice u svakom slučaju morati platiti – pitanje je jedino na koga će biti svaljeni, vjerovnike ili građane) ne vidimo što bi bilo loše u slučaju kontroliranog raspada EU.  No autokrat Prodi bez ikakvih argumenata tvrdi kako (sovjetska) savezna država EU nema alternative.  Na to odgovaramo: to je najobičnija glupost!  UK nije za to, a vjerujemo da neće biti ni manje zemlje članice kad postane jasno da se radi o sve jačem razvlašćivanju nacionalnih vlasti.

Kao drugo, sve europske države koje nisu u EU ne stoje toliko loše.  U najmanju ruku ne može se reći da članstvo u EU garantira uspjeh.  Tvrdnja da je globalizacija nekakav pozitivni pomak u upravljanju ili demokraciji je potpuna glupost.

Ono što članak iz SEEbiz-a ne spominje, citirajući tog kralja-filozofa je slijedeće:

1. Upravo g. Prodi je lobiranjem i muljanjem (da ne kažemo prijevarama) ugurao Italiju u eurozonu, u koju prema tada važećim kriterijima nije trebala ući.  Dakle on je jedan od glavnih krivaca za sadašnju krizu.  I sad se isti genijalac javlja za riječ prigovarajući njemačkoj kancelarki Merkel!  O idiotskom planu g. Prodija da Italiju ugura u eurozonu možete pročitati na Internetu (iako je malo teže naći, jer je otad prošlo dosta vremena).  Talijansko lobiranje je bilo neviđeno u to vrijeme i vršilo se među europskim partnerima, EU institucijama (ECOFIN, EMI) i međunarodnim financijskim tržištima.

Evo argumenata za uvođenje eura koje je genijalac Prodi koristio u to vrijeme:

• Italija bi dobila tvrdu valutu
• Kamatna stopa na državni dug bi postala značajno niža
• Teret fiskalnih grešaka iz prošlosti bi bio znatno ublažen

To su upravo razlozi zbog kojih zemljama-propalicama kao što je Italija nikad nije trebalo dopustiti ulazak u eurozonu!

Tjednik The Economist (iz 1998., treći paragraf odozdo, na engleskom) je tako primijetio da se g. Prodi odmah poslije ulaska u eurozonu vratio svojim starim rastrošnim navikama, što je naravno bilo i za očekivati.  Čim je Italiji uspjelo ući u eurozonu, Prodijevim ljevičarima je olaknulo i omogućilo da se opet posvete svojim socijalističkim programima.  Klasičan primijer moralnog hazarda!

2. G. Prodi je tipičan primjer euro-birokrata koji nikad u životu nije radio u za-profit firmi.  On je dugogodišnji profesor i karijerni birokrat koji desetljećima živi na grbači talijanskih poreznih obveznika.  A što je još gore, on je jedan od najodgovornijih za stanje u kojem se danas nalaze Italija i EU.

Dakle radi se o čovjeku koji ne vjeruje u slobodno tržište i nacionalnu demokraciju, a vjeruje u vladavinu elita (koje su, kako vidimo, nesposobne).  Zašto bi ga trebali slušati i zašto ga itko uopće pita za mišljenje, ostaje tajna.

Činjenica da eurokracija te odvratne birokrate (prije par tjedana pročitali smo imbecilnu izjavu koju je dao Jacques Delors) izvlači iz naftalina kako bi dali “izjave podrške” je smiješna, jer te izjave (a pogotovo ona koju je dao Delors) među većinom samo bude još veći euroskepticizam.