Epilog referenduma o pridruživanju

Ishitrenim referendumom bez legitimiteta počela je druga faza tragedije Hrvatske kao samostalne države.

Kao što smo očekivali, mulci s glasačkim pravom odnijeli su prevlast.  (Ovim ne vrijeđamo sve koji su glasali DA, jer među ima iskrenih naivčina koji ne znaju što rade).

Naše drugo očekivanje – da će na referendum izaći mali broj ljudi – isto tako se obistinio – mogli bismo reći da je slaboća odziva premašila naša očekivanja.  Kao što ste mogli vidjeti u tisku, ovo je rekordno niski odziv u povijesti europskih referenduma o ulasku u EU, što dovoljno govori o apatiji i Levijatanu o kojem smo pisali.  Upravo zbog tog očekivanja barem desetak puta apelirali smo na euroskeptične građane da na referendum povedu kojeg euroskeptičnog člana porodice ili prijatelja.

I tako su nas sugrađani s manje od 29% glasova svih birača u korist pridruživanja opredjelili za članstvo u EU.

Za oba očekivanja “kriva” je Država koja je propagandom stvorila očekivanje da je referendum formalnost i svršena stvar.

Što dalje?

Kao što smo rekli na stranici O ovom blogu, ovaj blog ovdje završava, kao što je bio plan.  Blog nećemo obrisati jer smo uvjereni da će brojne prognoze i nedostaci članstva u EU ubrzo izaći na vidjelo čak i za naivne eurofile koji “ne vide pored zdravih očiju”, da tako kažemo.  Evo već danas mediji pišu kako još nije jasna uloga Hrvatske u spašavanju zemalja-propalica.  Neka nije jasno, ali kad postane jasno, autor ovog bloga će se smijati.  I o tim nedorečenostima smo upozoravali nekoliko puta (recimo u članku Zabrinjavajući nedostatak informacija o financijskim i monetarnim aspektima pridruživanja (prvi dio), a danas smo na glavnom blogu napisali članak na tu temu).

Naša prognoza i očekivanja za slijedeće 2 do 4 godine:

1.  Daljnje smanjenje slobode od prisile  (trend rastuće uloge države u životu pojedinca)

2.  Još veća apatija i nezadovoljstvo političkim sustavom

3.  Nepovoljno gospodarsko okruženje (u usporedbi s liberalnim okruženjem koje je vlada mogla stvoriti u slijedeće tri-četiri godine, a možda čak i u usporedbi s onim koje imamo danas; blog Monopolizam ima odličan primjer kako socijalizam i kleptokratski kapitalizam stvaraju “odlično” okruženje za poslovanje manjih firmi koje teže posluju s državom)

Osobno gledajući, autor ovog bloga očekuje da će od ulaska u EU profitirati relativno više nego 90% naivčina koji su glasali za pridruživanje i to zbog blagog rasta cijena nekretnina i prilika za vješto iskorištavanje birokratskog sustava koji postoji u EU, ali to nas ne raduje jer smo svi skupa propustili odličnu priliku za puno veću slobodu i prosperitet.

Što se tiče naivčina koji su nas uveli u EU, osim ako svi odreda (po položaju i/ili primanjima) ne čine sam vrh društva – a vjerujemo da ne čine, jer elite su puno malobrojnije – većina će nakon par godina biti razočarana.  Bolje niti ne zaslužuju.

Čitateljima ovog bloga zahvaljujemo na posjetama i komentarima.

Blog je dosad zabilježio preko 60 tisuća pregleda, a najuspješniji dan bio je 22.1.2012.

Statistike mjesečnih posjeta od svibnja 2011. do danas

Hrvatska i Europska unija: Prednosti i izazovi članstva (anotirana verzija za euroskeptike)

Naslov članka je istovremeno i naslov knjige čijem objavljivanju je danas prisustvovala ministrica Pusić.  Prije nego što se pozabavimo samom knjigom, preporučujemo da pročitate niz besmislica koje je u gore povezanom članku izrekla ministrica vanjskih poslova RH.  Evo tipičnog dijela:

- Neće nas EU spasiti ako smo glupi i nesposobni. Ako nemamo ideju kuda želimo ići i svoje vlastite snage koje će nas voditi u tom smjeru, neće nas spasiti EU. Ali u tom slučaju nas neće spasiti ništa, dodala je ministrica vanjskih i europskih poslova.

Prema toj logici onda – kako bi smo se spasili i ako znamo što i kako – uopće nam ne treba članstvo u EU.

A sad kratko o knjizi:

1.  Knjiga najavljuje “cost and benefit” analizu mogućeg članstva u EU.  To nas je isprva obradovalo, no odmah nakon toga uslijedilo je razočaranje.

2.  Knjiga ne sadrži ništa novog osim standardnog propagandnog materijala koji se reciklira iz jednog u drugi pamflet hrvatskih vlasti i Europske delegacije na odmoru u Hrvatskoj.  Svi argumenti iz knjige pojavljuju se u propandnim radovima koje smo spomenuli ovdje: “Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste).  Te dokumente također smo anotirali i stavili online.

3.  Cost & benefit analize u knjizi nema (ima Pro & Contra analiza, ali usudili bismo reći da čak i kad se radi o takvoj analizi, ovaj besplatni blog ima barem jednaku kvalitetu – a iskreniji je – nego knjiga ta tri plaćena autora).

4.  S obzirom da je knjiga objavljena tek sad i na gornje kritike (i anotacije u PDF knjizi ispod), knjiga je u najboljem slučaju osrednje vrijednosti za eurofile.  Što se euroskeptika tiče, ona nije loša kao dokaz kako su argumenti eurofila isprazni, krivi i često lažni.

5.  Ono što nas je zapanjilo je da od tri autora knjige očigledno niti jedan nije shvatio da 90% “prednosti” koje oni navode uopće nemaju veze s članstvom u EU (da jest, vjerojatno bi ostalima na to ukazao).  No oni kojima se cijela europska ideja socijalističke države-dadilje sviđa naravno da su slijepi pokraj zdravih očiju.  Pogledajte sam rad i naše komentare na njega, pa prosudite sami.

Za one koje sadržaj uprkos svemu tome interesira, evo dokumenta s našim anotacijama.   Čitanje svih 178 stranica je mazohizam, ali barem pogledajte njihovo viđenje glavnih “prednosti” i uvjerite se da barem 90% nema nikakve veze s članstvom u EU.

• Hrvatska i EU: prednosti i izazovi članstva (PDF, anotirana verzija)

Vladina propaganda o europskom roamingu je hrpetina gluposti

Cijelo vrijeme tvrdimo da je propaganda o boljim cijenama za potrošače u EU zapravo mit, a rekli smo i zašto:

1. Prevelika regulativa (naravno, to je tipično za nedemokratske režime).
2. Socijalna država i socijalizam su nespojivi s tržišnim ponašanjem i liberalnim kapitalizmom koji je najbolji za potrošače.
3. Prevelika uloga države i uplitanje u sve i svašta rađa moćnu birokraciju, a to stvara odlične uvjete za korupciju, jer svaki naštimani zakon ili odredba (a hvala bogu, u EU ima ih više od 100 tisuća) firmama može donijeti (ili izgubiti) na milijune ili desetke milijuna eura zarade (zato se lobiranje jako isplati – naravno firmama, ne potrošačima).

Što je najsmješnije, hrvatski socijalistički potrošači zapravo vjeruju kako ih vlada štiti od izrabljivanja od strane  gramzivih kapitalista.  Dijelom za to snosi odgovornost i sama vlada (evo vidimo da Ministarstvo europske istine (MVPEI) širi propagandu kako će potrošači u EU biti “zaštićeni” i imati “prava“), ali većim dijelom za to su krivi sami potrošači jer odbijaju prihvatiti liberalni kapitalizam i zapravo žele da se vlada i država općenito miješa u sve i svašta.

No prijeđimo na najsvježiji i aktualni (zato što se pojavljuje u državnoj propagandi) primjer: roaming troškovi za mobilne telefone.

Troškovi roaminga u EU

Ministarstvo europske istine u dokumentu “Što donosi članstvo u EU” kaže ovako (čitajte pažljivo i razmišljajte što to znači, jer poslije svake rečenice slijedi komentar):

Pristupanjem Europskoj uniji i hrvatski će korisnici usluga mobilne telefonije profitira­ti od europskih pravila o ograničenju cijena poziva u roamingu koja će se tada primje­njivati i na hrvatske operatore.

Zašto vlada nije u stanju danas (ili zašto to nije napravila prije 10 godina) primijeniti te propise (propisi se primjenjuju samo na domaće operatere) kako bi građane “zašitila” i omogućila im da “profitiraju”?  Odgovor je naravno jednostavan.  Zato što ograničavanjem konkurencije vlada pogoduje domaćim firmama koje na idiotima koji vjeruju vladi sasvim pristojno zarađuju.

To znači da više  neće  biti  strahovanja  od  telefonskoga računa  nakon  povratka  iz  inozemstva.

Zašto danas – u vlastitoj državi – moramo strahovati od telefonskih računa?  Tko je za to kriv?  Da nisu možda “strane banke” ili masoni?  Ne, dragi potrošači, radi se o hrvatskoj vladi koja je do (predviđenog) ulaska u EU telekom firmama dala zelenu kartu za iživljavanje nad potrošačima, što indirektno odgovara i državi – što veći telefonski računi, to veći iznosi novca koji se preraspodjeljuje kroz račune vlade .

Od 2010  godine uvedena je naime maksimalna naknada  u  roamingu  od  0,39  €  za  odlazni poziv, a 0,15 € za dolazni poziv te 0,11 € za slanje SMS­poruke. Od srpnja 2011. godine te će naknade biti dodatno smanjenje (mak­simalno 0,35 € za odlazni poziv u roamin­gu, a 0,11 € za dolazni poziv). Cilj je do 2015. potpuno izjednačenje cijena poziva u roam­ingu i nacionalnih poziva.

Zašto nije cilj to napraviti već sutra?  Ili u 2001.?  Zbog istog razloga zbog kojeg vi danas u RH plaćate veće cijene!  Operateri su lobiranjem odgađali dolazak slobodne konkurencije u roamingu već 10-ak godina.  I sad se “cilj” konačne eliminacije iživljavanja i postepenog obuzdavanja mobilnog kartela predstavlja kao teška pobjeda države nad izrabljivačkim kapitalizmom! Jeste li se ikad pitali zašto država zakonima ili ponašanjem ograničava i visko regulira broj telefonskih firmi i njihov djelokrug rada?

No da ne skrećemo s teme: ako znamo da je EU u stanju poslati u zatvor poslovnog čovjeka koji oglašava da voda sprječava dehidraciju, zašto je nepojmljivo da bi ista vlada mogla ne prisiliti nekog da nešto učini, nego jednostavno dozvoliti konkurenciji i kapitalizmu da učine svoje svoje?  Isto kao i u RH, zato što su im primarni interesi da “surađuju” s lobistima i kartelima, a ne da potrošačima i ljudima koji se na tržištu žele natjecati jeftinijim i boljim uslugama i proizvodima osiguraju pravo od slobode od državne prisile.

Lobiranje

Evo što na temu tih “ciljeva” piše današnji SEEbiz:

Angelika Niebler, njemačka zastupnica … kaže da se ne bi trebalo naplaćivati više od 20 eurocenti po minuti za odlazne pozive te 7 eurocenti po minuti za dolazne pozive. To je mnogo jeftinije od Komisijinog prijedloga o 32 i 11 eurocenti.

Da li smo to dobro vidjeli?  Komisija predlaže oko 50% veću cijenu roaminga kako bi zaštitila jadnog potrošača?

Neki zastupnici žele ići i dalje pa tako nizozemska zastupnica Judith Merkies želi predstaviti amandman kojim bi se tražilo potpuno ukidanje roaminga u EU-u do 2014.

Operateri mobilne telefonije intenzivno lobiraju protiv prijedloga, te predlažu i neke alternativne pristupe ali Komisija, zastupnici i zemlje članice željeli bi da se postigne novi dogovor prije nego istekne aktualna regulativa o roamingu 1. srpnja ove godine.

Ah, kakvog li iznenađenja, operateri lobiraju!  Vjerujemo da i građani lobiraju za smanjenje cijene – možete misliti koliko je to djelotvorno kad je plan komisije da maksimalne cijene budu 50% više od “razumnih” (prema mišljenju mnogih parlamentaraca)!  A još se valja sjetiti da parlamentarce nitko niti ne pita za mišljenje jer komisija će odlučiti i bez njih.

Svijet i tehnologija

Nećemo sad pisati znanstveni rad nego samo želimo s par primjera pokazati kako je propaganda Europske komisije i domaće vlade potpuna gluposti.  To je primjer Singapura i Malezije.

Za one koji ne znaju, to su dvije samostalne države koje nisu u nikakvoj političkoj uniji.

1.   Vlasnici singapurskih SIM kartica koji putuju u Maleziji za pozive u Singapur od 1.5.2012. plaćat će oko 27 euro centa po minuti, a slično je i u obratnom pravcu.  A Europska komisija vas planira od slijedeće godine početi “štititi” cijenom od  32 europska centa tako da možete “profitirati”, kako to kaže Ministarstvo istine.  (Istina je da je cijena poziva koje ljudi na ta dva tržišta primaju skuplji od predviđenih europskih cijena primanja poziva, ali (a) čovjek može odbiti poziv i odmah ga uzvratiti i (b), radi se o dvije države i telefonskim pozivima koji su (za razliku od poziva u EU) još uvijek međunarodni).

2.  Privatne firme (nezamislivo – pa tamo postoji konkurencija!) otišle su korak dalje.  Malezijski U Mobile i singapurski Starhub dogovorili su se da međusobno ne zaračunavaju roaming.   Tako da vlasnik U Mobile SIM kartice u Singapuru plaća pozive po istoj cijeni kao i Starhub-ovi domaći potrošači.  A cijene su “normalne”.  Recimo korisnika SIM kartice U Mobile-a u Singapuru pravljenje međunarodnog poziva u Maleziju koštalo oko 24 euro centa, a primanje poziva (bilo iz Singapura bilo iz inozemstva) na malezijski broj koštalo bi oko 13 euro centi po minuti.  Evo cijene (ali u malezijskoj valuti) – You Pay kolumna je cijena koju smo upravo spomenuli, a zadnja kolona je samo za usporedbu s konkurentima.

Malezijski operater U Mobile - cijene roaminga u Singapuru

Dakle za kupce U Mobile-a i Starhub-a roaming već danas više ne postoji.  Istovremeno klauni iz Europske komisije “bore se” za naša “prava” kako bi oni koji požive i prežive europsku krizu jednog dana doživjeli socijalističku utopiju jedinstvenog tržišta bez roaming troškova.  A besramna hrvatska vlada, umjesto da šuti, te gluposti još ponosno stavlja u propagandni materijal kao da je Europska komisija otkrila točak.  Ha-ha-ha!  A vidite kako je jadnim Azijatima – žrvanj kapitalizma i konkurencije nemilosrdno melje…

3.  Singtel (najveći moblini operater u Singapuru) svojim potrošačima nudi jeftine roaming planove putem software aplikacije za mobilne telefone koja po primljenom pozivu pravi automatski callback (detalji na engleskom su dostupni ovdje).  (Sasvim je moguće da je tako nešto u EU zapravo ilegalno!).  A naravno svi su čuli za Skype i slične aplikacije koje ljudima omogućavaju da vrlo jeftino koriste telefon u većem broju azijskih zemalja – kad zakoni koje su donijeli isti ti birokrati ne bi zabranjivali slobodno postavljanje (što uključuje postavljanje za profit) bežičnih WiFi mreža, građani bi sami instalirali WiFI moreže posvuda i 90% vremena čovjek niti nebi trebao telefonski signal.  Naravno to nije dozvoljeno zbog jednog te istog razloga, ali je možda upakirano u ruho zaštite ovog ili onog.

4.  U istraživanju roaming troškova koje je napravljeno u Australiji ispalo je da su naskuplje zemlje za roaming … pogodite koje?  Naravno, EU, i to uglavnom što južnije to veći socijalizam, manja konkurencija i skuplje cijene roaminga.  Da li je nakon svega što smo napisali u ovom članku još potrebno navoditi izvor i citirati?  Ili je to nešto što je logično?

Zaključak

Jasno je da je ova tzv. pogodnost koju pruža članstvo zapravo pljačka zapakirana kao lijepi božićni dar.  Vrlo je jasno zašto i što se radi, i u čiju korist.  Što je posebno tragično ne radi se samo o roaming troškovima nego o svemu.  Isto je sa cijenama hrane, bankarskim uslugama, cijenama goriva, obnovljivom energijom, itd.  A povrh te pljačke ljudima se ograničavaju elementarne slobode – slobode od prava na prisilu.  Pravila za legalna imena sokova, kvota za sadnju vinove loze, dampinške carine za jeftinu robu koja pogoduje potrošačima (a štiti povezane proizvođače)  … i prije nego što shvatite, živjet ćete u totalitarnom drušvu.

[Usput, ovaj zaključak je i najveća razlika između razloga protiv EU koje ima autor ovog bloga u usporedbi s većinom domaće opozicije.  Kao što vidite, smatramo da je rješenje slobodno tržište, sloboda od prava na prisilu i mala uloga države.  Zato se tu i tamo kritički osvrnemo i na domaće europskeptike.]

Jedino nam  je žao što nemamo vremena o svim tim stvarima napisati po jedan ovakav članak.

Vladina propaganda o europskom roamingu je hrpetina gluposti, kao i 99% ostalog sadržaja iz propagandnog materijala Ministarstva istine.

Daljni koraci:

• Pogledajte zašto treba glasati protiv
• Pročitajte komentirane (naši komentari) propagandne dokumente koje su sastavili EU i MVPEI
• Pročitajte pokušaj autora da smisli par koliko-toliko dobrih razloga za pridruživanje
• Blog nedjeljnikomentar.wordpress.com sadrži “tržišne” komentare na događaje u Hrvatskoj, EU i svijetu, a video link (na desnoj strani u meniju ovog bloga) povezuje na YouTube stranicu autora koja ima 20-ak kratkih videa na hrvatskom koji govore o slobodi i slobodnim tržištima
• Pokušajte na referendum povesti barem jednog euroskeptika koji inače ne bi izašao na referendum; to je jedini način da glas NE odnese pobjedu

Anketa: 55% za, 60% planira izaći na referendum

S druge strane, usporedba ovomjesečnih rezultata s onima izmjerenim prije godinu dana pokazuje da je ona porasla za šest postotka. Protiv hrvatskog članstva u EU početkom mjeseca izjasnilo se 33,3% hrvatskih građana u odnosu na prošlomjesečnih 32,9%. U ovomjesečnom istraživanju javnog mnijenja zabilježeno je 11,6 posto neodlučnih (prošli mjesec 11,4 posto ).

Da je referendum početkom siječnja njemu bi pristupilo nešto više od 60 posto ispitanih.

Tako izvještava SEEbiz prenoseći rezultate CRO Demoskopa.

Zanimljivo je da tek 60% ispitanih planira izaći na referendum.  To je najbolja šansa euroskeptika i eurorealista da mobiliziraju one koji bio glasali protiv.  Ako pretpostavimo da je jednako vjerojatno da će obje strane u istom omjeru izaći na referendum, 55% od 60% je tek 33% građana, tako da je oni koji su protiv, ako na referendum povedu prijatelja ili dva, mogu nadglasati eurofile i eurofoteljaše.

Počela propagandna ofenziva eurofoteljaša 2012. i to s 4.800.000 kuna vašeg novca

Nova je vlada, povrh 24 milijuna kuna našeg novca potrošenog na guranje građana u EU u 2011. građane odlučila oštetiti za još 4,8 milijuna.  Dakle to je oko po glavi stanovnika da nam kažu što trebamo misliti.  Evo što piše Jutarnji list:

Za ‘podizanje raspoloženja’ pripremljene su video poruke Josipovića, Milanovića, ali i J. Kosor

Kampanja za referendum o članstvu u EU i službeno je počela, a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na nju planira potrošiti 4,8 milijuna kuna.

Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić rekla je da će cilj kampanje biti “kratko, jasno i transparentno” informirati građane o pregovorima o članstvu te ih potaknuti da izađu na referendum.

Što je trošak od 4,8 milijuna kuna za podizanje raspoloženja naših elita?  Ništa.  Država svake godine od građana putem poreza otme više od 100 milijardi.  Tako to ide u socijalizmu pod SDZ-om.  Kad bi proračun umjesto 100+ milijardi bio 25 milijardi, vjerujte da se prije donošenja proračuna za 2012. ne bi lako našlo 4,8 milijuna za “podizanje raspoloženja”.  Pouka za građane: manja uloga države = manji proračun = sloboda i prosperitet za građane. 

O izjavi ministrice istine Vesne Pusić želimo reći slijedeće:

1.   Hrvatske vlade – od prve do sadašnje – su u Hrvatskoj sustavno uništavale vladavinu zakona i demokraciju.  Novi list je nedavno napisao odličan članak o sustavnom ignoriranju zakona i demokratskih načela (posebice o referendumima) koje u zadnjih 20 godina provode SDZ-ovci.  Ako situacija u društvu postane nestabilna, taj pritisak bi se mogao iskazati na vrlo neugodne načine.  (Autor ovog bloga nema namjere niti želje sudjelovati u bilo kakvom vandalizmu, ali pogledajte kako velik dio građana reagira kad shvate da je demokracija postala totalitarizam – demonstracije i neredi su dnevna pojava u svijetu.  Neće svi biti akademski orjentirani kao mi).

2.  Tvrdnja o transparentnom informiranju je smiješna.  Kao prvo, gdje su fondovi za euroskeptike i eurorealiste koje smo zahtjevali mi a i druge udruge (vidi jučerašnji komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU)?  Kao drugo, pamfleti i dokumenti koje distribuira Ministarstvo istine puni su laži, djelomičnih istina i u njima nedostaje puno važnih detalja.  Neke od tih dokumenata analizirali smo ovdje (s perspektive liberalnog kapitalizma), a na Internetu možete naći druge (samo bismo čitateljima savjetovali da se klone sadržaja s konspirativnim teorijama koje su u pravilu neutemeljene i smiješne i razumne ljude zapravo privoljavaju da glasuju ZA pridruživanje).

3.  Prije tjedan dana napravili smo satirični video, ali ga nismo htjeli objaviti.  Sad kad je vlada krenula s tom kampanjom, video ćemo sutra objaviti, pa neka prigovaraju ako im se ne sviđa.  Usput, na youtube.com/straighttothebottom dosad smo stavili 20-ak kratkih videa na hrvatskom koji objašnjavaju neke stavove slobode i slobodnog kapitalizma (ili “libertarijanizma”) za koje se autor ovog bloga zalaže.

Komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU

U članku Vijeće za Hrvatsku – ne u EU: Referendum treba odgoditi, SEEbiz izvještava:

Skupina stranaka, udruga i istaknutih pojedinaca, okupljenih u “Vijeće za Hrvatsku – ne u EU”, uputila je državnim institucijama zahtjeve za poništenjem odluke o raspisivanju referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji 22. siječnja, te za provedbom javne rasprave na kojoj će ravnopravno biti zastupljene i financirane obje opcije, za i protiv pristupanja Hrvatske Uniji.

Ovaj blog se s tim zahtjevima apsolutno slaže.  Primjeri članaka iz zadnjih 6 mjeseci:

1. Dužnost odgode potpisivanja ugovora i izvedbe referenduma o pridruživanju
2. O GONG-ovom zahtjevu za odgodu referenduma
3. Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

Članak SEEbiza dalje kaže:

Marija Jelinčić (Demokratska stranka žena) pita “zašto bismo teško izboreni nacionalni i ekonomski suverenitet sada mijenjali za “jedan posto suvereniteta”.

Na ovu temu rekli smo da je ista stranka koja je pozivala na nezavisnost i obećavala prosperitet kasnije potpisala ugovor o pridruživanju u drugu socijalističku federaciju.  Ili su lagali prvi put, ili drugi.  Ili oba puta, što nije nemoguće znajući o kakvim se lažovima radi.  U svakom slučaju, sad kad smo samostalni, nema razloga za ponovni ulazak u klimavu federaciju koja radi po istim principima.

Problem “pljačkaške privatizacije” i rasprodaje nacionalnog bogatstva moći ćemo riješiti samo u svojim nacionalnim granicama, poručila je.

To tvrdimo od samog početka bloga (vidi O ovom blogu)!  Kad bismo uspjeli izvršiti pravosudne reforme i liberalizirati gospodarstvo da se država što manje miješa (osim da čuva zakon i garantira tržišno natjecanje bez favoritizma), Hrvatska bi doživjela pravu renesansu.  Što dalje od europske birokracije i socijalističke unije koja se raspada, to ćemo biti uspješniji.

S čime se dijelom ne slažemo:

“Svi su oni pribjegli podaničkom, kmetskom mentalitetu i priklonili se Bruxellesu odakle svi bježe”, kazao je Sačić, upozoravajući da će nakane oporezivanja privatne i rasprodaje državne mirovine dovesti do pretvaranja Hrvatske u koloniju. Samo fiksni trošak ulaska Hrvatske u EU stajat će nas 4,1 milijarde kuna, upozorava Sačić koji se pita “gdje ćemo naći taj novac”.

Hrvatska je već sada kolonija.  Na drugom blogu (NedjeljniKomentar.wordpress.com) već smo pokazali da su SDZ-ovci (dva slova iz HDZ-ovog imena jer su oni barem 2/3 krivi) nabili toliko duga da ga ne možemo vratiti ni kad bismo prodali svu obradivu zemlju u Hrvatskoj.  Nažalost taj novac mora biti vraćen, osim ako ne bankrotiramo.  E sad, tu ima dvije mogućnosti:

• Novac možemo mukotrpnim radom vratiti.  Ako smo za to, onda bi nam bilo bolje izvan EU, jer će rast biti brži zato što ne bismo bili opterećeni pretjeranom EU regulativom i ostalim glupostima kao što su nepotrebni porezi na sve i svašta, uključujući dodatni europski PDV od više od 1% BDP-a (ne 1% dodatak na PDV, nego 1% na cjelokupni BDP) i povrh toga više od 1% od prikupljenog PDV-a.  Podatak o PDV-u možete vidjeti i u drugom PDF dokumentu ovdje (“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste), pitanje i odgovor broj 98).
• Možemo bankrotirati i krenuti otpočetka.  O tome smo već pisali u članku Hrvatska – Island ili Irska.  Ako uđemo u EU, mislimo da će nas maltretirati kao Grčku prije nego što će nam dozvoliti da propadnemo.  Ako ne uđemo u EU, taj izbor će biti naš.

Ako ne uđemo u EU, onda valja početi vrijedno raditi a to neće biti moguće bez reformi koje garantiraju pravo vlasništva (to uključuje reformu pravosuđa) i manje proračunske potrošnje koja bi omogućila ulagačima da zapravo nešto zarade, a ne da zbog poreza koje planira SDP novac iznose iz zemlje.

Da Hrvatska ima dovoljno uvjeta da opstane sama i neovisna poput Švicarske smatra Dean Golubić, predsjednik Nacionalnih demokrata, koji je upozorio na opasnost da “postanemo samo jeftina radna snaga u državi koja neće biti naša”.

Ovo za Švicarsku je apsolutno točno (malo skromnije rečeno, “Švicarska na Balkanu” :-)).  Da li ćemo biti jeftina radna snaga u našoj ili tuđoj zemlji, to je potpuno svejedno i ne znamo čemu uopće taj argument g. Golubića.  Cilj je – barem nama – sloboda i prosperitet.  I dosad smo bili “jeftina radna snaga” (SDZ-a i njima bliskih pljačkaša) i ne možemo reći da nam je to posebno godilo.

Na kraju da malo skrenemo s teme: opet naglašavamo da nema nikakvih razloga zašto Hrvatska ne bi mogla jednostrano ukinuti prepreke trgovini i investiranju sa svim zemljama, uključujući EU i one izvan nje.  To bi nakon par kvartala počelo imati jako dobar utjecaj na rast.  Danas vlada mozga o povećanju izvoza, što je glupost u vremenu kad istu strategiju planiraju svi – tko će uvoziti kad svi žele samo izvoziti?  Treba povećati slobodnu trgovinu tj. razmjenu i tok kapitala u oba pravca.

Svatko bi na glasanje trebao nagovoriti barem jednog prijatelja ili člana porodice (ako je on/ona eurorealist ili euroskeptik).

Ministrica Pusić banalizira referendum i najavljuje mogućnost novog (ako prvi ne “uspije”)

SEEbiz prenosi poruku iz Ministarstva vanjskih poslova i europske istine (skraćeno, Ministarstvo istine, ili ako baš hoćete, MVPEI) koja je zapravo “prijetnja demokratskim sredstvima”:

1.  Ministrica Pusić namjerava slijediti irski recept prema kojem se (prema kriterijima Ministarstva istine) “neuspješni” referendumi ponavljaju do besvijesti tj. dok oni koji su protiv pridruživanja EU ne prestanu izlaziti na referendum.

Ministrica je istaknula da bi se referendum mogao ponoviti za šest mjeseci ili godinu dana, ali i upozorila da bi tada Bruxelles mogao ostaviti Hrvatsku da čeka na prijem u paketu s ostalima i regije.

Ako većina glasuje NE, to bi bilo dobro iz više razloga:

(a) svi skupa mogli bismo vidjeti kako će se razviti europska kriza

(b) u međuvremenu nema razloga da vlada ne nastavi s otvorenom gospodarskom politikom i slobodnom trgovinom sa susjednim zemljama (čak i jednostrano, tj. da jednostrano ukinemo prepreke trgovini i investicijama)

(c) trošak referenduma je neznatan u usporedbi s troškom ulaska u uniju koja je na samom rubu raspada.

(d) u više navrata rekli smo da referendum treba odgoditi za par godina (a ne za 6 mjeseci ili godinu dana), i to prvi. Poraz euro-foteljaša i euro-unitarista očigledno bi omogućio takav razvoj događaja.  Zaustavljanje (na nesreću, privremeno) procesa integracije bilo bi jako korisno jer bi ljudi bili načisto kako će izgledati budućnost bez socijalizma (tj. bez europskog milosrđa) koje slijedi kad kriza još žešće udari u 2012. i kasnije (ili ako se eurozona počne osipati; više o gospodarstvu i slobodnom tržištu možete čitati na našem drugom blogu, NedjeljniKomentar).

Inače obećanje ponovnog referenduma za samo šest mjeseci je potpuna ludost i simptom autokracije elita na vlasti.  Zašto referendum ne ponoviti nakon tjedan dana pa tako skroz dok ne “prođe”?

2.  Ministrica Pusić koristi jeftine trikove ne bi li ljude uplašila nedostatkom planiranog europskog mita (novca iz europskih fondova).  Osobno to nas uopće ne brine jer taj novac je kao prvo nemoralno uzeti.  Da li bilo tko misli da oni koji su ga dali ne bi – kad bi mogli – taj novac potrošili na svoju porodicu ili uštedjeli?

“Mi ćemo nastaviti s reformama, ali s manje novca”, rekla je Pusić, dodavši da bismo ostali bez 180 milijuna eura za prilagodbu, 449 milijuna eura za projekte i više od milijardu eura koliko bismo dobili 2014.

Još valja primijetiti:

(a)  Ne zaboravite da se u nekim EU programima zemlja primatelj (tj. RH, u ovom slučaju) obvezuje na potrošnju u visini od 25%.  Otkazivanje tih projekata bi dakle uštedjelo nešto novca i time smanjilo proračunski deficit.

(b)  Ti tzv. projekti uglavnom su beskorisni i za njima ne treba žaliti.  Pogledajte samo efekte tih programa na poljoprivredu i stočarstvo – ono što se razdijelilo, potrošeno je, a ono što je uništeno, toga više nema.  Primjer za stočarstvo možete vidjeti ovdje, i to od čovjeka iz struke (veterinara).

Euro-foteljaši nikako da nađu barem jedan značajan i dobar argument za pridruživanje.  A to se događa upravo zato što takvi argumenti ne postoje.  Pozivamo ministricu Pusić da se nastavi baviti predviđenim reformama, a da istovremeno počne unaprjeđivati gospodarske odnose sa zemljama u okružju.

Video: Nigel Farage o hrvatskom pridruživanju i europskoj krizi

Čini se da je interview malo stariji (par mjeseci u najmanju ruku) ali je preveden (s nekoliko grešaka, npr. govori se da je fond za spašavanje 440 milijuna dok je on zapravo 440 milijardi tj. 440.000  milijuna, eura), ali prilično je interesantan.

“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste)

MVPEI je na hrvatsko tržište ideja (koje je pod strogom kontrolom euro-foteljaša i euro-unitarista kao što su gospođa Kosor, gospođa Pusić te predsjednik Josipović) izbacio novi propagandni dokument uobičajeno niske vrijednosti.  Dokument se zove Što donosi članstvo u EU i zbir je poznatih tlapnji u novom ruhu (i to na 88 stranica, kako bi svi bez magisterija ili doktorata što prije prestali čitati).  No mi smo taj dokument ipak pročitali i usput anotirali (tj. u njega umetnuli komentare).   To nismo učinili na svim mjestima jer bi komentara tako bilo stvarno previše, ali koga interesira može pogledati komentare u dokumentu – ili, ako ne želi čitati naše komentare – jednostavno preskočiti komentare i čitati službnenu poruku hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova i europske istine (MVPEI).

Isto tako delegacija euro-birokrata na odmoru u Hrvatskoj objavila je “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana“.  Taj dokument je verzija gornjeg dokumenta “Što donosi članstvo u EU” napravljena za korisnike Facebook-a, tj. malo je kraći i ima više bijelog na stranicama (ah, da, verzija za mlade – eto dokaza da je EU država blagostanja – informacija se može pakirati u bezbroj verzija, jer za njih svaki trošak je sitnica!).

U interesu demokratske debate, skinili smo obadava dokumenta i anotirali neke tvrdnje.  Gornje dokumente – neizmijenjene, ali s našim primjedbama – možete skinuti ovdje.

• Anotirani PDF dokument MVPEI-ja možete skinuti ovdje: Što donosi clanstvo u EU? – službena ali anotirana verzija
• Anotirani PDF dokument Europske unije možete skinuti ovdje: 101 pitanje za referendum protiv EU – službena ali anotirana verzija

Par primjedbi koje su malo izvan teme pa ih nismo stavili u sam dokument:

1.  Propagandna mašinerija Ministarstva istine je u isto vrijeme smiješna i strašna.  Strašna je iz razloga što se građane na najpodliji način, poluistinama i obećanjima bez podloge, gura u EU.  A smiješna je što su te laži često upravo apsurdne (vidi dolje pod 3).  Dokument Europske delegacije na odmoru u Hrvatskoj sadrži iste tvrdnje, tako da nije potrebno čitati oba dokumenta.

2.  Kad se govori o teškim i dugotrajnim pregovorima, postoje 2 scenarija: gdje je Hrvatska “izgubila” i gdje je “dobila”.  Ovaj blog zapravo podržava slobodnu trgovinu tako da je naše poimanje gubitka i dobitka suprotno od većine domaćih (socijalističkih) medija i kritičara koji o tome pišu, no koristimo njihovu terminologiju: gubitak je kad se nešto mora liberalizirati, a dobitak je kad se dobije odgoda na par godina.

Tako svaki puta kad je vlada u nečemu izgubila, to se u dokumentu hvali kao liberalizacija koja će sniziti cijene, povećati kvalitetu i niz drugih gluposti (inače, kad bismo liberalizirali u liberalnom kapitalizmu, to bi bili očekivani učinci, ali u EUSSR-u to nije slučaj).  A svaki put kad je liberalizacija odgođena, vlada se hvali pobjedom izborenom upravo za Vas, malog čovjeka (iako to zapravo znači da ćete još niz godina nastaviti plaćati preskupe proizvode i usluge kako bi vladi svojim novcem pomogli kupiti glasove).

3.  Inače dokumenti su tek dosadnije verzija svih nepotpunih istina, poluistina i neistina koje smo već čuli i ne sadrži ništa što bi normalnog euro-realistu (a da o euro-skepticima i ne govorimo!) moglo privoljeti da glasa za pridruživanje.  Recimo, genijalci iz EU delegacije i Ministarstva istine tvrde kako bi pridruživanje i usklađivanje s EU propisima dodatno osiguralo visok stupanj financijske stabilnosti.  Ha-ha-ha!  I to čitamo u poluvremenu između dva krizna sastanka na vrhu na kojima zemlje članice pokušavaju spriječiti raspad eurozone i bankrot zemalja članica!  Navodi se i niz drugih prenapuhanih koristi, od slobodne trgovine i ostalog, kao da je nedostatak članstva u EU pet uzastopnih hrvatskih vlada prisiljavao da dosad ne uvedu pravila za bolju zaštitu pitke vode ili kao da slobodna trgovina ne može biti uvedena bez hrvatskog članstva u EU (a upravo takav sporazum s EU imaju Švicarska i Norveška).  Nevjerojatne gluposti!

Već smo pomalo umorni od negiranja svih tih laži, no što god nije komentirano u dokumentu vjerojatno da jest na stranicama Zašto treba glasati protiv pridruživanja i O ovom blogu.

Ulazak u EU niti bi nam donijeo blagostanje, niti bi nas učinio slobodnijima, a istovremeno bi stvorio ogromne rizike – financijske i političke – za sve građane.  Ovaj blog se pridruživanju protivi iz vrlo jednostavnih razloga – radi se o neslobodnoj, socijalističkoj tvorevini koja će ili propasti ili postati polu-totalitarna/totalitarna država.

Apsurdne izjave predsjednika Josipovića u Novom listu

U članku Ivo Josipović: Hrvatska postaje mala sila Europe, Novi list donosi pregršt apsurdnih izjava predsjednika Josipovića.  Prije par dana na drugom blogu osvrnuli smo se na slične tvrdnje iz drugog predsjenikovog interviewa pa ćemo samo citirati najapsurdniji dio:

[Pitanje] Čini se da se neće ostvariti vaša želja o sedamdesetpostotnoj podršci EU.

[Predsjednik Josipović] – Vidjet ćemo… Činjenica je da je sada potpora šezdesetak posto, ali to je bez kampanje.

To je sve što trebate znati o načinu razmišljanja našeg predsjednika.  Čovjek misli da eurofili, zato što su na vlasti, imaju “pravo” na korištenje proračunskog novca kako bi ljude “usmjerili” da glasuju na “pravi” način.  Ako to nije elitizam, što jest?

Ostatak interviewa je također užasan.  Predsjednik kao da nema pojma o čemu govori i što se zapravo događa u Europi i svijetu.

–

P.S. Ispod gornjeg članka Novog lista možete vidjeti komentare od kojih je jedan naš.  Smiješni komentar pojedinca s imenom “Mao Ze Dong” tvrdi da ovaj blog ne pruža “alternativu” nego samo pljuje po EU.  Da je Mao pogledao stranicu “O ovom blogu”, mogao je pročitati za 30 sekundi, a i u samim postovima i na cijelom blogu NedjeljniKomentar gotovo svaki dan objašnjavamo što je alternativa:

• slobodna tržišta
• slobodna trgovina s EU (a prije nje možemo jednostrano ukinuti sve uvozne carine ako želimo)
• manja uloga države u gospodarstvu i društvu
• uravnoteženje proračuna na način rezanja svih subvencija, poticaja i sličnog
• slobodna trgovina i korištenje plemenitih metala i eura
• itd.