Europska unija donosi stabilnost: S&P snizio bonitet 9 zemalja euro-zone

Više možete čitati u kratkom članku na našem glavnom blogu: http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2012/01/14/ujedinjeni-duznici-prvog-svijeta-sp-snizio-rejting-9-eu-zemalja-odjednom/.

Kako se ovaj blog bavi referendumom, ovdje ćemo samo ukratko komentirati dvije stvari:

1. Ovaj masovni pad rejtinga čak 9 eurozonskih zemalja je najbolji pokazatelj “stabilnosti” koju donosi Europska unija.  U međuvremenu Velika Britanija – koja je zaduženija od Francuske, ali nije u euro-zoni – zadržala je svoj rejting, i to velikim dijelom upravo zato što nije prešla na euro.

2.  Euro-birokrati će sve kriviti na anglosaksonske rejting agencije, na špekulante, i tko zna koga sve ne, ali sve se moglo izbjeći da se radilo po tržišnim principima i da su zemlje kao što je Grčka bile istrknute iz eurozone na vrijeme.  To već godinama u Europskom parlamentu govori Nigel Farage, ali nitko ga ne sluša jer “europski san” mora se nastaviti po svaku cijenu.  Evo jednog od videa na temu dužničke unije iz sredine 2011.:

Hrvatski građani još nisu niti primirisali u EU, a već su zbog europskog socijalizma (i pada eura u odnosu na druge valute) izgubili na milijarde.

Proslavimo godišnjicu valute euro i financijske stabilnosti koju nam euro donosi!

Eurokrati ovih dana trabunjaju o još jednoj godišnjici uspješnog uvođenja eura i o njegovom izuzetnom uspjehu, te o financijskoj stabilnosti (ozbiljno, to tako zovu u svojim propagandnim pamfletima) koju će on donijeti Hrvatskoj.  Prema našem mišljenju trebali bi biti jako, jako sretni što se euro dosad uopće održao.

Europska valuta je dizajnirana tako da samu sebe uništi (u monetarnoj teoriji, eurozona je tzv. neoptimalna valutna zona), a kako vidimo, tako se i ponaša.  (Koga zanima situacija u vezi financijske krize i eura, može pogledati recimo ovaj post i druge s tagom “financijski kolaps” na našem drugom blogu).

Sadašnja Hrvatska valuta je nestabilna upravo zato što je vezana za nestabilnu valutu (tj. euro).  Oni koji su vjerovali u euro i uzeli stambene kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima do znaju iz vlastitog iskustva (i njih naravno uopće ne treba žaliti, jer su se svojim izborom zapravo kladili protiv švicarskog franka; da je “švicarac” kojim slučajem pao, ta grupa bi danas mudro šutila; no to je druga priča).

Pogledajmo kako se tečaj eura naspram švicarskog franka kretao od 1999. do danas: u početku je bilo dobro, jer – kao i uvijek u socijalizmu – trošilo se tokom ljeta i proljeća, a nije se mislilo o jeseni i zimi.  No čim je u 2008. jesen zakucala na vrata, zavladala je panika.  Tako je euro počeo klizati na dolje.  Kuna, koja je vezana uz euro (upravo zato što je dugogodišnja namjera SDZ-ovaca da nas jednog dana ugururaju u EU) prati sudbinu eura.  Zato smo u drugim člancima rekli da bi Hrvatska – kao dio svog plana za uspjeh izvan EU – trebala presjeći čvrstu vezu s eurom i napraviti par drugih promjena.

Tragedija eura: euro naspram švicarcskog franka, od 1999. do danas

Gornji graf zapravo izgleda super.  Zašto?  Zato što je i Švicarska tokom godina – kako bi pomogla svojim izvoznicima – intervencijama smanjivala vrijednost franka i tako uništavala ušteđevine svih svojih građana.

Još bolji način da se vidi povijesna stabilnost eura je cijena kilograma zlata u euru.  Ovaj graf ispod pokazuje to kretanje (na lijevoj strani je cijena kilograma zlata u eurima) u zadnjih 5 godina.  Kao što možete vidjeti, cijena je bila oko 550, a sad je 1.267.

Tragedija eura: cijena zlata u eurima (zadnjih 5 godina)

Eto, to je sve što valja znati o stabilnosti valute na kojoj (kroz tečaj kune) smo danas i na koju nas žele prebaciti eurofoteljaši, dok istovremeno – i prošla i ova vlada – pričaju kako žele “pomoći” građanima i obuzdati “divlji rast cijena”.  Kako ga mogu obuzdati kad valuta slabi?  Naravno, to znaju i sami.  Priča je tek PR za vjerne birače SDP-a, HDZ-a i drugih troslovnih H** stranaka (osim stranke H21, s kojom nismo povezani).  Tko ne vjeruje neka pročita njihove programe i pogleda postoji li bilo gdje dio koji traži čvrstu valutu i prestanak petljanja države u gospodarstvo, poticanje izvoza (što zahtijeva jeftinu valutu) i slično.  Naravno da ne postoji, jer u to je u socijalizmu nedopustivo.  Vlada “mora” “nešto učiniti”.

Rješenje – prema našem mišljenju – je liberalni kapitalizam što među ostalim znači sloboda za građane da se zaštite od političara i središnje banke (npr. vidi ovaj post).  Naravno, svatko je slobodan da misli što želi.  Oni koji su uzimali kredite u “švicarcima” željeli su profitirati na račun banaka i na račun rasta tečaja eura (a time i kune).  Na isti način oni koji priželjkuju uspjeh (ili rast tečaja eura), mogu se kladiti na euro.  I bez gornjih grafova svatko tko razumije tržište znao bi da je korporativno-socijalistička EU osuđena na slab rast i da je euro bio i ostao užasna ideja.  Oni koji vjeruju u socijalizam neka glasaju za pridruživanje.

Rješenje je raspad

–

Ograda-disclaimer:

1. Ovo nije preporuka za investiranje u ništa.  Tko želi investirati u nešto neka nazove Hanfu, traži da ga spoje sa šefom i neka ga pita tko je ovlašten da u Hrvatskoj daje savjete o investiranju.

2. Autor bloga ima malu količinu zlata i srebra.  O zlatu smo napisali nekoliko članaka na drugom blogu koji se zove NedjeljniKomentar.

Počela propagandna ofenziva eurofoteljaša 2012. i to s 4.800.000 kuna vašeg novca

Nova je vlada, povrh 24 milijuna kuna našeg novca potrošenog na guranje građana u EU u 2011. građane odlučila oštetiti za još 4,8 milijuna.  Dakle to je oko po glavi stanovnika da nam kažu što trebamo misliti.  Evo što piše Jutarnji list:

Za ‘podizanje raspoloženja’ pripremljene su video poruke Josipovića, Milanovića, ali i J. Kosor

Kampanja za referendum o članstvu u EU i službeno je počela, a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na nju planira potrošiti 4,8 milijuna kuna.

Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić rekla je da će cilj kampanje biti “kratko, jasno i transparentno” informirati građane o pregovorima o članstvu te ih potaknuti da izađu na referendum.

Što je trošak od 4,8 milijuna kuna za podizanje raspoloženja naših elita?  Ništa.  Država svake godine od građana putem poreza otme više od 100 milijardi.  Tako to ide u socijalizmu pod SDZ-om.  Kad bi proračun umjesto 100+ milijardi bio 25 milijardi, vjerujte da se prije donošenja proračuna za 2012. ne bi lako našlo 4,8 milijuna za “podizanje raspoloženja”.  Pouka za građane: manja uloga države = manji proračun = sloboda i prosperitet za građane. 

O izjavi ministrice istine Vesne Pusić želimo reći slijedeće:

1.   Hrvatske vlade – od prve do sadašnje – su u Hrvatskoj sustavno uništavale vladavinu zakona i demokraciju.  Novi list je nedavno napisao odličan članak o sustavnom ignoriranju zakona i demokratskih načela (posebice o referendumima) koje u zadnjih 20 godina provode SDZ-ovci.  Ako situacija u društvu postane nestabilna, taj pritisak bi se mogao iskazati na vrlo neugodne načine.  (Autor ovog bloga nema namjere niti želje sudjelovati u bilo kakvom vandalizmu, ali pogledajte kako velik dio građana reagira kad shvate da je demokracija postala totalitarizam – demonstracije i neredi su dnevna pojava u svijetu.  Neće svi biti akademski orjentirani kao mi).

2.  Tvrdnja o transparentnom informiranju je smiješna.  Kao prvo, gdje su fondovi za euroskeptike i eurorealiste koje smo zahtjevali mi a i druge udruge (vidi jučerašnji komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU)?  Kao drugo, pamfleti i dokumenti koje distribuira Ministarstvo istine puni su laži, djelomičnih istina i u njima nedostaje puno važnih detalja.  Neke od tih dokumenata analizirali smo ovdje (s perspektive liberalnog kapitalizma), a na Internetu možete naći druge (samo bismo čitateljima savjetovali da se klone sadržaja s konspirativnim teorijama koje su u pravilu neutemeljene i smiješne i razumne ljude zapravo privoljavaju da glasuju ZA pridruživanje).

3.  Prije tjedan dana napravili smo satirični video, ali ga nismo htjeli objaviti.  Sad kad je vlada krenula s tom kampanjom, video ćemo sutra objaviti, pa neka prigovaraju ako im se ne sviđa.  Usput, na youtube.com/straighttothebottom dosad smo stavili 20-ak kratkih videa na hrvatskom koji objašnjavaju neke stavove slobode i slobodnog kapitalizma (ili “libertarijanizma”) za koje se autor ovog bloga zalaže.

Komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU

U članku Vijeće za Hrvatsku – ne u EU: Referendum treba odgoditi, SEEbiz izvještava:

Skupina stranaka, udruga i istaknutih pojedinaca, okupljenih u “Vijeće za Hrvatsku – ne u EU”, uputila je državnim institucijama zahtjeve za poništenjem odluke o raspisivanju referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji 22. siječnja, te za provedbom javne rasprave na kojoj će ravnopravno biti zastupljene i financirane obje opcije, za i protiv pristupanja Hrvatske Uniji.

Ovaj blog se s tim zahtjevima apsolutno slaže.  Primjeri članaka iz zadnjih 6 mjeseci:

1. Dužnost odgode potpisivanja ugovora i izvedbe referenduma o pridruživanju
2. O GONG-ovom zahtjevu za odgodu referenduma
3. Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

Članak SEEbiza dalje kaže:

Marija Jelinčić (Demokratska stranka žena) pita “zašto bismo teško izboreni nacionalni i ekonomski suverenitet sada mijenjali za “jedan posto suvereniteta”.

Na ovu temu rekli smo da je ista stranka koja je pozivala na nezavisnost i obećavala prosperitet kasnije potpisala ugovor o pridruživanju u drugu socijalističku federaciju.  Ili su lagali prvi put, ili drugi.  Ili oba puta, što nije nemoguće znajući o kakvim se lažovima radi.  U svakom slučaju, sad kad smo samostalni, nema razloga za ponovni ulazak u klimavu federaciju koja radi po istim principima.

Problem “pljačkaške privatizacije” i rasprodaje nacionalnog bogatstva moći ćemo riješiti samo u svojim nacionalnim granicama, poručila je.

To tvrdimo od samog početka bloga (vidi O ovom blogu)!  Kad bismo uspjeli izvršiti pravosudne reforme i liberalizirati gospodarstvo da se država što manje miješa (osim da čuva zakon i garantira tržišno natjecanje bez favoritizma), Hrvatska bi doživjela pravu renesansu.  Što dalje od europske birokracije i socijalističke unije koja se raspada, to ćemo biti uspješniji.

S čime se dijelom ne slažemo:

“Svi su oni pribjegli podaničkom, kmetskom mentalitetu i priklonili se Bruxellesu odakle svi bježe”, kazao je Sačić, upozoravajući da će nakane oporezivanja privatne i rasprodaje državne mirovine dovesti do pretvaranja Hrvatske u koloniju. Samo fiksni trošak ulaska Hrvatske u EU stajat će nas 4,1 milijarde kuna, upozorava Sačić koji se pita “gdje ćemo naći taj novac”.

Hrvatska je već sada kolonija.  Na drugom blogu (NedjeljniKomentar.wordpress.com) već smo pokazali da su SDZ-ovci (dva slova iz HDZ-ovog imena jer su oni barem 2/3 krivi) nabili toliko duga da ga ne možemo vratiti ni kad bismo prodali svu obradivu zemlju u Hrvatskoj.  Nažalost taj novac mora biti vraćen, osim ako ne bankrotiramo.  E sad, tu ima dvije mogućnosti:

• Novac možemo mukotrpnim radom vratiti.  Ako smo za to, onda bi nam bilo bolje izvan EU, jer će rast biti brži zato što ne bismo bili opterećeni pretjeranom EU regulativom i ostalim glupostima kao što su nepotrebni porezi na sve i svašta, uključujući dodatni europski PDV od više od 1% BDP-a (ne 1% dodatak na PDV, nego 1% na cjelokupni BDP) i povrh toga više od 1% od prikupljenog PDV-a.  Podatak o PDV-u možete vidjeti i u drugom PDF dokumentu ovdje (“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste), pitanje i odgovor broj 98).
• Možemo bankrotirati i krenuti otpočetka.  O tome smo već pisali u članku Hrvatska – Island ili Irska.  Ako uđemo u EU, mislimo da će nas maltretirati kao Grčku prije nego što će nam dozvoliti da propadnemo.  Ako ne uđemo u EU, taj izbor će biti naš.

Ako ne uđemo u EU, onda valja početi vrijedno raditi a to neće biti moguće bez reformi koje garantiraju pravo vlasništva (to uključuje reformu pravosuđa) i manje proračunske potrošnje koja bi omogućila ulagačima da zapravo nešto zarade, a ne da zbog poreza koje planira SDP novac iznose iz zemlje.

Da Hrvatska ima dovoljno uvjeta da opstane sama i neovisna poput Švicarske smatra Dean Golubić, predsjednik Nacionalnih demokrata, koji je upozorio na opasnost da “postanemo samo jeftina radna snaga u državi koja neće biti naša”.

Ovo za Švicarsku je apsolutno točno (malo skromnije rečeno, “Švicarska na Balkanu” :-)).  Da li ćemo biti jeftina radna snaga u našoj ili tuđoj zemlji, to je potpuno svejedno i ne znamo čemu uopće taj argument g. Golubića.  Cilj je – barem nama – sloboda i prosperitet.  I dosad smo bili “jeftina radna snaga” (SDZ-a i njima bliskih pljačkaša) i ne možemo reći da nam je to posebno godilo.

Na kraju da malo skrenemo s teme: opet naglašavamo da nema nikakvih razloga zašto Hrvatska ne bi mogla jednostrano ukinuti prepreke trgovini i investiranju sa svim zemljama, uključujući EU i one izvan nje.  To bi nakon par kvartala počelo imati jako dobar utjecaj na rast.  Danas vlada mozga o povećanju izvoza, što je glupost u vremenu kad istu strategiju planiraju svi – tko će uvoziti kad svi žele samo izvoziti?  Treba povećati slobodnu trgovinu tj. razmjenu i tok kapitala u oba pravca.

Svatko bi na glasanje trebao nagovoriti barem jednog prijatelja ili člana porodice (ako je on/ona eurorealist ili euroskeptik).

Video: Nigel Farage o hrvatskom pridruživanju i europskoj krizi

Čini se da je interview malo stariji (par mjeseci u najmanju ruku) ali je preveden (s nekoliko grešaka, npr. govori se da je fond za spašavanje 440 milijuna dok je on zapravo 440 milijardi tj. 440.000  milijuna, eura), ali prilično je interesantan.

Anketa: prvi rezultati novog europskog Barometra (za najnovije istraživanje iz 11/2011)

Europski Barometar je anketa koju redovno provode europski birokrati.  Početni rezultati najnovije ankete rađene u studenom izašli su prošli mjesec i ovdje prenosimo par grafova s komentarima.

Gornji graf pita stanovnike za mišljenje o stanju gospodarstva u njihovoj zemlji.  Vidimo da su samo Šveđani, Luksemburžani, Nijemci, Finci i Austrijanci većinom zadovoljni.  Švedska je naravno izvan eurozone, pa tako ispada da su stanovnici samo 4 zemlje eurozone zadovoljni.  Slovenci (SI) su pri kraju, kao i Mađari (HU).  U toj “zoni” mogla bi se naći i Hrvatska.

Image Europske unije

Gornji graf pokazuje što građani misle o imidžu Europske unije.  Plavo je dobro, žuto neutralno, a crveno loše.  Rezultat ne treba posebno komentirati.  Ne samo da manje od trećine građana o super-državi u kojoj žive ima pozitivno mišljenje, nego – što je gotovo jednako loše – čitavih 41% je ambivalentno i nije ih briga.  O toj ambivalenciji pisali smo u postu na drugom blogu koji možete pročitati ovdje: Referendum o pridruživanju EU: glasujmo protiv!.

Povjerenje u nacionalne i EU institucije

Gornji graf pokazuje povjerenje u institucije – nacionalne i europske.  Europska unija je plava, nacionalni parlament narandžast, a nacionalna vlada žuta.  Graf pokazuje jadno stanje reprezentativne demokracije u europskom tržišnom socijalizmu. Slijedi graf s povjerenjem u tijela Europske unije.  Dok su sve vrijednosti loše, ovo dodatno objašnjava pro-europski komentar koji često čujemo u Hrvatskoj, a to je da “EU je loša, ali domaća vlada je katastrofa, pa zato valja glasati za”.   To je naravno nevaljao komentar, jer vlada koja je loša neće nestati – tek bismo dobili još jednu koja nevalja!

U više navrata (a i u postu O ovom blogu) tvrdili smo da je jedini način da se situacija unaprijedi da se počnemo ponašati i raditi na način sukladan slobodnom tržištu i uspostavimo vladu koja je mala i za koju nas nije briga što radi (jer ono što radi ne utječe na naš život).  Umjesto toga mi radimo suprotno.  Ako uđemo u EU, umjesto jedne vlade kojoj je podrška recimo 30%, imat ćemo dvije, istu onu s 30% i onda još jednu s malo manje jadnom podrškom od 40%, a kako neki misle dobro o jednoj, a loše o drugoj – gotovo nitko neće biti zadovoljan!

Kojem europskom tijelu vjerujete

Plava je Europska centralna banka, žuta je Europsko vijeće, narandžasta Europski parlament, a siva Europska komisija.  Iz ovog grafa zaključujemo da građani nemaju pojma o čemu se radi.

To smo rekli i objasnili u postu Mulci s glasačkim pravom odvest će nas u EU.  ECB ima nezasluženo visoko povjerenje, uopće se ne bave svojom glavnom zadaćom (stabilnost cijena), a cijelo vrijeme potpiruju inflaciju (vidi članak o nedavnoj LTRO operaciji).  Europsko vijeće zapravo ništa ne radi, tako da je to u jednu ruku super, ali ne čudi nas da nitko u njih nema povjerenja.  Europski parlament je potpuno beskorisan i ne odlučuje o ničemu, tako da je glupo u njega imati bilo kakvo povjerenje.  Povjerenje da će učiniti točno što?  I na kraju tu je kriminalna Europska komisija u koju trećina građana (vjerujemo trećina koja ne prati vijesti) ima povjerenja (a ovdje možete vidjeti o kakvim se ljudima radi).  Apsolutna glupost!  Nitko od njih ne zaslužuje ni trunku povjerenja!

Nezaposlenost - da li je najgore iza nas

Na gornjem grafu vidimo da u niti jednoj jedinoj zemlji ljudi ne vjeruju da će nezaposlenost u 2012. padati.  U grafu ispod vidimo da 68% ispitanih misli da je najgore tek pred nama.

Nezaposlenost - da li je najgore ispred nas

Slijedi graf u kojem ispitanici izražavaju svoje (nestručno) mišljenje o mjerama za rješavanje krize koje bi oni podržali.

Za koje ste mjere

Plavo je “podržavam”, crveno “protivim se”, a sivo “ne znam”.  Pogledajmo listu mjera (s postocima prema navedenom redoslijedu u nastavku pitanja):

1. Strožija pravila za izbjegavanje plaćanja poreza i korištenje “poreznih oaza” – 88-7-5
2. Veća transparentnost financijskih tržišta – 87-6-7
3. Uvođenje posebnih poreza na profite banaka -  81-12-7
4. Određivanje najvećih plaća za financijskom sektoru – 79-12-9
5. Strožija pravila za rejting (bonitetne) agencije – 75-8-17
6. Strožiji nadzor hedž fondova – 72-7-21
7. Uvođenje poreza na financijske transakcije – 64-24-12
8. Uvođenje euro obveznica – 44-24-32

Apsolutna katastrofa!  Kao prvo (vidi članak o mulcima, gore), 90% ispitanih uopće ne razumije što to pitanja znače.  Recimo, što znači porez na financijske transakcije?  Sigurni smo da 95% ljudi ne zna da će taj porez banke prevaliti na građane.

Kao drugo, izbor pitanja potpuno je idiotski.  Sama pitanja izabrana su od strane nesposobnih europskih birokrata jer to su njihove vizije za rješavanje krize.  Da imaju bilo kakvog razumijevanja o ekonomiji, Europa danas ne bi bila u krizi, a ovdje preporučuju pristupe za rješavanje krize (isto kao što predsjednik Josipović govori da je krizu moguće riješiti na globalnom nivou zato što je tamo i nastala – LOL!).

I kao treće, čak i manji broj pitanja (recimo dva-tri) koje ljudi razumiju i za koje ne treba nikakvo posebno znanje, dobio je odogovore koji pokazuju da ogromna većina ljudi ima socijalističko-totalitarni mentalni sklop, a to je još gore od neznanja!  Kao primjer navest ćemo usporedbu između odgovora na pitanje 8 i recimo 3 ili 4.  Kao svi dobri socijalisti – uključujući pobornike svih domaćih stranaka u Saboru – euro-socijalisti smatraju da za krizu trebaju platiti “oni koji imaju” (odgovori na 3 i 4), ali ako je uopće moguće – ne oni sami (odgovor na pitanje 8).

Nema sreće od takve unije.

-

Najnoviji Barometar pokazuje:

1. Da je mentalni sklop građana totalitarno-socijalistički (nama to izgleda jako loše, ali valja priznati da postoji ogromna kompatibilnost s mentalnim sklopom 95% hrvatskih birača)
2. Da ljudi nemaju pojma što se događa i koji su uzroci krize
3. Da raste nezadovoljstvo europskim institucijama, novcem i demokracijom (ali, kako svi žele zadržati socijalistički način života, ne žele i nisu sposobni za promjene osim ako se one mogu napraviti na tuđi račun)

Cijeli PDF sa prvim rezultatima možete skinuti ovdje.

Na vidjelo izlašli još neki detalji UK plana za slučaj raspada eurozone

The Daily Mail (koji izgleda kao tamošnji ekvivalent Jutarnjeg, a to valja držati na umu) piše (na engleskom, ovdje) o detaljima planova britanske vlade za slučaj raspada eurozone.

O postojanju tih planova smo pisali prije 30-ak dana (na drugom blogu, članak ovdje) kad su mediji saznali za njihovo postojanje.

1. Vlade prave i imaju planove i za druge malo vjerojatne događaje. Postojanje plana za kakvu situaciju ne znači da će se ona i dogoditi. To kaže i Daily Mail.

2. Što je zanimljivo, mjere ne obuhvaćaju samo ono što smo mi mislili da je sve (vidi naš raniji članak gore koji se odnosio samo na njihovo ministarstvo vanjskih poslova). Dvije mjere koje navodi Daily Telegraph (koji, usput, citira izvore iz vlade):

• Blokiranje prebacivanja novca iz euro-zone u Veliku Britaniju
• Privremeno zatvaranje granica za ekonomske imigrante iz eurozone

-

Pitanja:

1. Koja vlada EU zemlje koja nije u eurozoni nema takav plan? Vjerujemo da ga sve do jedne imaju, a sličan plan mora imati i Švicarska.
2. Možete li nabrojati barem jednu europsku zemlju koja gotovo sigurno nema nikakav plan za slučaj raspada eurozone?

Britansko MVP svojim eurozonskim veleposlanstvima naredilo da pripreme planove u slučaju nereda

The Telegraph piše (na engleskom, ovdje) kako britansko ministarstvo vanjskih poslova sa svojim eurozonskim ambasadama radi na planovima pomoći britanskim građanima u slučaju nereda u eurozoni.

Ovakve vijesti sve su brojnije i nekad se iza svega krije politička svrha.  Recimo mogli bismo se zapitati da li je to namjerno pojačavanje pritiska na eurozonu ili slabljenje eurozone.  Mislimo da nije, jer sadašnja britanska vlada nije baš dobra u zaštiti britanskih interesa, a eurozonu zapravo oslabljuju Europska komisija i dirižisti kao Sarkozy, koji tržištu ne dozvoljavaju da funkcionira (a isto se odnose i prema nacionalnim demokracijama).

Isto tako logično je da bi svaka država zapravo trebala imati planove za slučaj kaotičnog (pod tim mislimo nekontrolirani bankrot jedne ili više zemalja i slično) raspada eurozone, jer ta mogućnost je sad puno veća od – recimo – vjerojatnoće da će se dogoditi tragedija u nekoj europskoj nuklearnoj elektrani (a za takve situacije postoje detaljnji planovi).  Normalno je da su novinari znatiželjni o parametrima kojima barata vlada, a imaju pravo i trebaju o tome izvještavati.

Bilo kako bilo, neimenovani izvor iz ministarstva novinaru je izjavio:

U našem je interesu da igramo igru [NK - valjda sudjelovanje u europskim pokušajima spašavanja eura] jer time kupujemo vrijeme.

The Telegraph imeđu ostalog navodi:

• Rečeno ministarstvo je svojim veleposlanstvima u eurozoni naredilo da izrade planove za evakuaciju britanskih građana
• Vlada mišljenje da bi neredi kakve smo vidjeli u Grčkoj mogli doživjeti reprize u Italiji, Španjolskoj i drugdje

Nitko ne tvrdi da će se eurozona raspasti, ali sve više analitičara tvrde da je ta mogućnost sve veća.  Autor ovog bloga bi rekao da su šanse za kaotični izlazak barem jedne zemlje eurozone u slijedećih 2 godine oko 25%.

Koliko znamo, naše MVPEI nema nikakav plan.

Europski brod bez kormila: poljski ministar financija sramotno tvrdi da je izbor štampanje novca ili mogući rat

SEEbiz prenosi izjavu poljskog ministra financija (Jacek Rostowski: ECB mora intervenirati, u suprotnom može doći do katastrofe i rata) u kojem ovaj tvrdi:

“Pred nama je užasan izbor – ili će ECB snažno intervenirati ili nam slijedi katastrofa“, kazao je Jacek Rostowski u razgovoru za njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).

Pa naravno!  Tko bi se sjetio zaustaviti podivljalu socijalnu državu i kleptokratske elite i liberalizirati gospodarstvo i društvo?  Bolje je tiskati tj. štampati novac i inflacijom uništiti štediše nego pustiti zemlje-propalice da bankrotiraju i time uništiti banke i druge kupce obveznica koji su lakomo i nepažljivo investirali u te zemlje (radije nego u fiskalno odgovorne zemlje)- zbog donedavno  1% većeg prinosa.  Podsjetimo, Poljaci su i prije par tjedana plašili katastrofom.  Eto to su argumenti predsjedavajuće zemlje EU – strah i katastofa!  Sramota!  Argumenti koje nedavno koriste eurokrati na europskom tlu nisu bili korišteni od pada komunizma!

“Ako bi se eurozona raspala, izgubili bismo golemi dio našeg BDP-a. Prijeti nam opasnost povijesne gospodarske katastrofe, poput Velike depresije u 30-im godinama prošlog stoljeća, koja bi mogla dovesti do rata u Europi”, dodao je ministar financija čija zemlja trenutno predsjedava EU-om.

Vidi vraga!  Tko bi rekao.  Pa što su misili kad su se pridruživali?  To o gubitku ogromnog dijela BDP-a u slučaju nevolja valute ovdje smo već rekli (Procjene (ogromnog) troška izlaska iz eurozone), a svatko o tome treba razmišljati kad glasa o pridruživanju, a ne tek onda kad zagusti.

Rješenje koje ovisnici o lakom novcu ne spominju je pustiti sve dužnike da propadnu.  Ali, u socijalističko-kleptokratskoj EU to bi sigurno prekršilo neka od mnogobrojnih prava.  Recimo “pravo na pristojan život” ili neku sličnu glupost.  A kako bismo to spriječili, obveznice zemalja propalica treba sa računa banaka i investicijskih fondova (bez značajnijeg gubitka za investitore) pretvoriti u novo-štampani novac i tako vrijednost novca razvodniti za sve korisnike eura (i kune, koja je za njega vezana), što će osobito naštetiti onima koji imaju više ušteda nego duga.  Od svega naviše koristi imale bi europske elite (čuvanje fotelja) i truli kapitalisti (volimo kapitalizam, ali ne truli!).

Dobra strana ovakvog rješenja je da bismo u slučaju ulaska u EU bili veseli, jer znamo da će oni koji glasaju ZA na kraju za to platiti kroz inflaciju, niži životni standard i manje slobode.

Loša strana ovakvog rješenja je da bi na isti način platili i oni koji budu glasali PROTIV.

Jedino što – osim poticanja prijatelja da glasaju protiv – možemo napraviti je ne štedjeti ni u kunama ni u eurima i tako ublažiti posljedice moguće propasti eura.  Autor ovog članka to već radi, a dodatna dobra strana bijega iz tih valuta je – kad bi to učinio veći dio ljudi u Europi – da bi se kolaps dodatno ubrzao.  Naravno tako mogu raditi i eurofili, ali neka rade – jako bi voljeli kad bi neki eurofili na biračkom mjestu učinili jedno, a sa svojim novcem drugo, jer upravo to je vrhunac europske hipokrizije.

Kao što je Margaret Tatcher rekla, problem sa socijalizmom je da socijalisti na kraju potroše sav tuđi novac i onda dođe kraj, a nadamo se da će se to prije ili kasnije dogoditi i Europskoj uniji.

“Ako ne uspijemo smiriti tržišta, malena je šansa da će se kriza zaustaviti na Italiji. Ona će se proširiti na svaku zemlju eurozone, ama baš svaku, uključujući Njemačku“, oštro je upozorio poljski ministar financija.

Nisu li nam prije 2 mjeseca rekli da je kriza zaustavljena?  No dobro.  Pa što?  Neka se proširi na sve koji ne mogu vratiti dugove!  U Hrvatskoj ovrhe i stečajevi potpuno su normalna stvar, a zemljama je puno lakše bankrotirati.  Zašto ista pravila ne bi važila za države?  Island je nedavno bankrotirao i već su opet na nogama!  Za one koji nisu vidjeli, stranka Hrvatska 21. stoljeća je, mislimo, upravo zbog te opasnosti pljačke od strane ECB i rekla – ostati izvan eurozone i ojačati kunu.  Zašto bismo svoju teško stečenu ušteđevinu (ne zaboravite penzijsku štednju) dali eurokratima?  (Valja se prisjetiti, ne možemo ostati izvan eurozone ako uđemo u EU)!  A valja se isto prisjetiti da je Grčka uspješno bankrotirala više puta, i još su živi.  I ponovo će bankrotirati, i opet će preživjeti.

Tiskanje novca za deficitarnu potrošnju ne mora nužno voditi inflaciji (Japan je jedan od čudnih primjera, ali tko zna koliko dugo će ostati izuzetak), ali inflacija u eurozoni već je visoka, tako da bi u slučaju kupovine duga novim novcem inflacija mogla eksplodirati.

Gdje je ministar Jadronković da kaže koju pametnu?

Daniel Hannan: kratka usporedba između ustava SAD i EU

Član europskog parlamenta Daniel Hannan pravi kratku usporedbu između američkog i europskog ustava.

Usporedba je doista odlična i iz nje u svega minutu ili dvije možete saznati zašto je EU osuđena na neuspjeh.  Zemlja čija se vlast bavi reguliranjem stvari kao što je dozvoljeni oblik banana (uredba Ekonomske komisije iz 2008.) i štedljivosti električne energije u automatima za kavu na dugi rok osuđena je na propast.