Počela propagandna ofenziva eurofoteljaša 2012. i to s 4.800.000 kuna vašeg novca

Nova je vlada, povrh 24 milijuna kuna našeg novca potrošenog na guranje građana u EU u 2011. građane odlučila oštetiti za još 4,8 milijuna.  Dakle to je oko po glavi stanovnika da nam kažu što trebamo misliti.  Evo što piše Jutarnji list:

Za ‘podizanje raspoloženja’ pripremljene su video poruke Josipovića, Milanovića, ali i J. Kosor

Kampanja za referendum o članstvu u EU i službeno je počela, a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na nju planira potrošiti 4,8 milijuna kuna.

Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić rekla je da će cilj kampanje biti “kratko, jasno i transparentno” informirati građane o pregovorima o članstvu te ih potaknuti da izađu na referendum.

Što je trošak od 4,8 milijuna kuna za podizanje raspoloženja naših elita?  Ništa.  Država svake godine od građana putem poreza otme više od 100 milijardi.  Tako to ide u socijalizmu pod SDZ-om.  Kad bi proračun umjesto 100+ milijardi bio 25 milijardi, vjerujte da se prije donošenja proračuna za 2012. ne bi lako našlo 4,8 milijuna za “podizanje raspoloženja”.  Pouka za građane: manja uloga države = manji proračun = sloboda i prosperitet za građane. 

O izjavi ministrice istine Vesne Pusić želimo reći slijedeće:

1.   Hrvatske vlade – od prve do sadašnje – su u Hrvatskoj sustavno uništavale vladavinu zakona i demokraciju.  Novi list je nedavno napisao odličan članak o sustavnom ignoriranju zakona i demokratskih načela (posebice o referendumima) koje u zadnjih 20 godina provode SDZ-ovci.  Ako situacija u društvu postane nestabilna, taj pritisak bi se mogao iskazati na vrlo neugodne načine.  (Autor ovog bloga nema namjere niti želje sudjelovati u bilo kakvom vandalizmu, ali pogledajte kako velik dio građana reagira kad shvate da je demokracija postala totalitarizam – demonstracije i neredi su dnevna pojava u svijetu.  Neće svi biti akademski orjentirani kao mi).

2.  Tvrdnja o transparentnom informiranju je smiješna.  Kao prvo, gdje su fondovi za euroskeptike i eurorealiste koje smo zahtjevali mi a i druge udruge (vidi jučerašnji komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU)?  Kao drugo, pamfleti i dokumenti koje distribuira Ministarstvo istine puni su laži, djelomičnih istina i u njima nedostaje puno važnih detalja.  Neke od tih dokumenata analizirali smo ovdje (s perspektive liberalnog kapitalizma), a na Internetu možete naći druge (samo bismo čitateljima savjetovali da se klone sadržaja s konspirativnim teorijama koje su u pravilu neutemeljene i smiješne i razumne ljude zapravo privoljavaju da glasuju ZA pridruživanje).

3.  Prije tjedan dana napravili smo satirični video, ali ga nismo htjeli objaviti.  Sad kad je vlada krenula s tom kampanjom, video ćemo sutra objaviti, pa neka prigovaraju ako im se ne sviđa.  Usput, na youtube.com/straighttothebottom dosad smo stavili 20-ak kratkih videa na hrvatskom koji objašnjavaju neke stavove slobode i slobodnog kapitalizma (ili “libertarijanizma”) za koje se autor ovog bloga zalaže.

Europska komisija: zatvor za oglašavanje tvrdnje da pijenje vode sprječava dehidraciju

Prije nekog vremena pisali smo da se beskorisne štetočine u Europskoj komisiji bave istraživanjem aparata za kavu dok eurozona puca po šavovima.   No čini se da smatraju da je situacija vrlo stabilna, jer i dalje se radi na glupim zakonima koji koriste samo birokratima i lobistima jer opravdavaju njihovo postojanje.

Tako je nakon 3 godine rasprava usvojena uredba koja oglašivačima vode zabranjuje oglašavanje da pijenje vode sprječava dehidraciju.  Prekršitelji mogu dobiti do 2 godine zatvora.

Pitate se kako je to moguće?  Pa nakon duge rasprave Europska komisija sve je zaokružila sastankom 21 (!) stručnjaka u Parmi (to je sve plaćeno iz proračuna, naravno) koji su zaključili da pijenje vode ne rješava sve slučajeve dehidracije.

Logika je valjda da bi ona manjina koja ima probleme koje pijenje vode ne može riješiti mogla imati loše posljedice za zdravlje ako slušaju preporuke proizvođača vode.

Na kraju krajeva, da li voda hidrira ili ne uopće nije bitno.  Zdrav razum nalaže da onaj tko ima problema s dehidracijom treba problem riješiti kako mu se sviđa (tj. dobiti točnu dijagnozu od svog liječnika ili jednostavno ignorirati poruku oglašivača vode za piće), ali EU nije država u kojoj vlada zdrav razum.  Europska komisija i slični birokratski klauni tvrde da trebamo državu da nas zaštiti ograničavanjem slobode govora, ali to je potpuna laž koja koristi samo njima samima.

Najžalosnija posljedica je ograničavanje slobode govora i to, a ne da li je tvrdnja točna ili ne, bi trebala biti glavna tema rasprave (ali nije).  Sloboda govora je temeljno ljudsko pravo.  Potrošače nitko ne sili da slušaju, ili vjeruju, što drugi govore.

Očekivani rezultati ove idiotske uredbe:

1.  Povećana dehidracija kod nekih (oni koje oglasi neće podsjetiti da piju više vode, a trebali bi)

2. Veći zdravstveni troškovi, jer i najmanji problem ovih dana postaje “bolest” za koju treba profesionalna zdravstvena zaštita (isti trik koji medicinsko-financijska mafija u SAD koristi kako bi izvukla sve više novca od poreznih obveznika)

3.  Sve manje slobode i sve veća uloga države  (odlično za birokrate, jer to znači veći utjecaj države, veći proračun, više kontakata s lobistima, itd.)

4.  Uredba neće zaštiti gotovo niti jednu osobu kojoj pijenje vode ne pomaže s hidracijom, jer ogromna većina to je već zaključila i sama.  Recimo da se osjećate dehidriranima, popijete 1,5l vode i još uvijek se osjećate dehidriranima.  Pitate prijatelja koliko vode je on popio danas, on kaže manje od litre i onda – ako se to ponovi i sutra i prekosutra, odete kod doktora ili barem probate piti manje od 1l dnevno da vidite da li ima razlike.  Ah, što bi bolesnici bez zaštite koju im pružaju euroklauni!

Glupost koja vlada u Europskoj komisiji je stvarno nevjerojatna!

–

Vanjski link: članak na engleskom u Daily Mail-u

Suverenitet kojeg nema: nacrt proračuna Irske došao u ruke njemačkih parlamentaraca prije nego u ruke irskih

To je jedan od interesantnih događaja s kraja ovog tjedna koji pokazuje kako zemlje imaju sve slabiji suverenitet i prije ustavnih promjena koje će to ozakoniti.  Što se zapravo dogodilo?

Vlada Irske sastavila je prijedlog proračuna za 2012. i, kako je Irska u “banani”, prijedlog je dan na uvid (možda bi se moglo reći za davanje suglasnosti) “trojci” koja nadzire irsko provođenje reformi, a taj nadzor je sličan onom koji se provodi u Grčkoj.  On je onda došao u ruke komitetu njemačkog parlamenta za proračun. I na kraju iscurio u javnost.

O tom incidentu možete pročitati na Internetu (npr. RTE Ireland, na engleskom), no ukratko:

- Irska vlada tvrdi da su ti dokumenti tek jedna od nekoliko verzija koje su sastavili i da uopće nije ono što namjeravaju podnijeti irskom parlamentu na raspravu i usvajanje.

- Naravno, druge verzije nisu poznate tako da je teško reći da li je to istina, a zanimljivo je da je dokument iscurio u javnost zajedno s pismom namjere (što bi značilo da možda i nije bilo drugih verzija) i da je u samom nacrtu proračuna dan mjesec i godina (November, 2011) ali je datum ostao prazan (što bi opet značilo da bi u slučaju odobrenja od strane trojke vlada samo ukucala datum i usvojila prijedlog koji bi onda bio proslijeđen irskom parlamentu).

- Iz dokumenta je vidljivo da irska vlada namjerava dodatno povećati PDV na 23% (naravno, građani su tu da ih se cijedi koliko treba), što je odvratno kad znamo da je Irska potpuno bespotrebno (i u legalnom i u gospodarskom smislu) preuzela dugove irskih banaka i sad ne samo da taj dug moraju otplatiti građani koji i sami imaju dugove koje moraju plaćati, nego se oporezivanje povećava kroz PDV zato što to psihološki izgleda manje loše od povećanja poreza na recimo dohodak.  A ne treba zaboraviti da PDV udara na sve, tako da oporezuje i nezaposlene.

- Ne radi se o tome da njemački parlamentarci odlučuju o irskom proračunu (ipak ga moraju izglasati sami Irci), nego da to ograničava utjecaj irskog parlamenta.  Naprimjer, ako je trojka dala suglasnost na taj prijedlog i ako irski parlamentarci nekako izglasaju amandman kojim se traži rast PDV-a za 1% umjesto za 2%, vlada to ne može prihvatiti bez ponovne konzultacije s trojkom (a prije toga morali bi “izgubljeni” postotak nadoknaditi drugim rezovima).  U svakom slučaju, proračun s kojim se trojka (a možda i određeni njemački parlamentarci) ne slaže ne može biti usvojen.  Na kraju – ako se ne usvoji na vrijeme – trojka će zatvoriti “pipu” i slijedeća tranša kredita neće biti isplaćena dok irski parlament ne usvoji proračun po mjeri stranaca.

RTE citira izjave člana parlamenta:

“Prema izvještajima, članovi parlamenta Njemačke dobili su detalje irskog proračuna tri tjedna prije parlamenta i građana Irske”,’ Mr McGrath rekao je u izjavi.

“Ako je to točno, ogromna i neviđena šteta bit će načinjena povjerenju irskog parlamenta i ljudi u naše proračunsko planiranje.  To bi također bilo temeljna povreda utemeljenih protokola koji se tiču transparentnosti proračunskih mjera”.

‘”Trebamo saznati da li je irska vlada otkrila detalje irskih proračunskih planova njemačkom parlamentarnom komitetu”.

G. McGrath je dodao: “Osim planiranog povećanja PDV-a, koje ostale informacije iz proračunskog plana su bile dane na uvid njemačkim parlamentarcima?”.

Potpuno je jasno da je ovo jek jedan o više primjera (smjenjivanje vlada u Grčkoj i Italiji, pisma iz ECB-a kojima se talijanskoj vladi sugerira što i kako da radi, vijesti o ustavnim promjenama koje ograničavanju fiskalnog suvereniteta članica, itd.) kako je EU na putu slabljenja suvereniteta zemalja članica i kako se cijeli cirkus pretvara u kvazidemokraciju ili čak autokraciju.

• Građani neposredno biraju organe vlasti u svojoj zemlji
• Od parlamenta prema gore, demokracija prestaje.  Vijeće europe, europska vlada, predsjednik – sve je prepušteno elitama koje ne odgovaraju nikome i ne mogu biti smijenjeni
• Pristupanjem članice su izgubile dobar dio političkog i legalnog suvereniteta.  S eurom zemlje članice izgubile su i monetarni suverenitet.  Sad se gubi i fiskalni, a suverenitet zemalja članica je pod stalnim udarom s planovima da se osnaži europsko ministarstvo vanjskih poslova, ujedini obrana i polako osnaže preostale funkcije koje EU kao kvazi-država još nema

Na stranici “O ovom blogu” možete vidjeti da suverenitet uopće nije razlog zbog kojeg se autor ovog bloga protivi pridruživanju, ali jasno je da je on od početka ove krize sve više pod prijetnjom, a što se tiče zemalja koje su već u EU (a pogotovo onih u krizi), gubitak suvereniteta čini se da je put koji vodi u samo jednom smjeru.

Bez suvereniteta zemlje postaju europske provincije i onda više nikakve promjene nije moguće u stanju provesti, niti je praktično moguće napustiti EU kad europske vlade koriste novac poreznih obveznika za neograničene PR kampanje protiv glasova suvereniteta, slobode i demokracije.

Euro-klinci prigovaraju planu roditelja za sjevernu eurozonu

Business.hr piše kako se klinci – tj. male zemlje Europske unije – bune što ih Francuska i Njemačka ne konzultiraju o velikim odlukama koje donose, a isto tako i o navodnim planovima za manju eurozonu (“sjevernu eurozonu”).  Češki ministar financija Miroslav Kalousek tako je rekao:

Tom je prilikom izrazio nezadovoljstvo što nečlanice nisu smjele barem sjediti za stolom za kojim su se donosile odluke koje imaju golemi utjecaj na nečlanice.

Koga je uopće briga što klinci misle?  I tko je ministru Kalouseku rekao da će se klince pitati za mišljenje?

To bi bilo isto kao kada bi neki naš političar izjavio slično u 2014., citirajući hvastanje MPVEI-ja iz 2011. da će Hrvatska putem svojih 3% zastupnika sudjelovati u “donošenju odluka” u Europskoj uniji!  Ljudi, to je najobičnija glupost koja računa na  naivnost građana kako bi izborila glas za pridruživanje!

Unutar EU, Hrvatska ne bi imala nikakav utjecaj na ništa.  Najviše čemu bismo se mogli nadati je busanje u prsa kad god bi bila donešena odluka koja se srećom poklapa s našim namjerama.  U svim ostalim situacijama, prošli bismo kao ovi današnji euro-klinci.

Predsjednik Estonije, koja je uvela euro, rekao je da se protivi ikakvim podjelama no da, ako do njih ipak dođe, želi da njegova zemlja bude u elitnom klubu.

Pogledajte samo tu izjavu: predsjednik zemlje članice nema pojma što se događa u Uniji i u medijima prigovara kako ga nitko ne sluša!  Da nije žalosno, bilo bi smiješno!

Da nisu u EU, mogli bi biti u kojem god klubu žele biti, i to pod uvjetima koje s “klubom” ispregovaraju.  Ali kako su u EU, nitko ih ništa ne pita.  Što reći nego – tako im i treba.

Zamisao o maloj elitnoj eurozoni vrlo vjerojatno bi naišla na žestoki otpor ne samo zemalja srednje Europe nego i iz Austrije i Nizozemske, iako bi obje bile njezine moguće članice.

Ne vjerujemo da bi se Austrija i Nizozemska protivila, iako građani možda bi.  No što građani žele, uopće nije bitno.  Brodicom se ne upravlja na demokratski način, a nama koji na njoj još uvijek nismo, dok čekamo pobunu posade, cijeli cirkus izgleda jako zabavno.

Trebamo li Sjedinjene Europske Države?

Niti jedan problem koji je posljedica prevelike birokracije i centralizacije moći u rukama elite ne može se riješiti s još više birokracije (na drugom blogu o tome smo napisali članak Poticaji kao mjera za borbu protiv birokracije) i centralizacije moći.  Rješenje je pojednostavljenje situacije, tj. smanjivanje uloge EU, pa čak i raznih institucija države, no to je neintuitivno i mnogima teško za prihvatiti.

Tako danas čitamo interview (Rob Riemen: Trebamo SDE, Sjedinjene Države Europe – sad!) u kojem Novi list ispituje Nizozemca o njegovom pogledu na budućnost EU.  G. Riemen se čini kao dobronamjerna osoba koja živi u zabludi misleći da bi dodatna moć dana istim ljudima koji su nas doveli u ovu krizu nekako riješila krizu.  Pogledajmo njegove argumente i zašto su oni nevaljali.

Svi znaju da je financijska kriza prvi ozbiljan signal dubokih problema. Tu je i sveopća nekompetencija političke elite. Ona ne kontrolira situaciju; tržište je kontrolira.

Kriza je kao prvo normalni dio poslovnog ciklusa.  No petljanjem u gospodarstvo vlade redovito uspiju sve krize učiniti još gorima, a izuzetak nije niti ova europska kriza.  G. Riemen i sam kaže kako je politička elita nekompetentna, a već u slijedećoj rečenici prigovara kako ta elita ne kontrolira situaciju.  Tržište danas konačno kontrolira situaciju nakon mnogo godina tokom kojih su situaciju kontrolirale iste nesposobne elite!  Kriza je danas pred rješenjem upravo zato što je tržište konačno preuzelo kontrolu nad situacijom!

Ali građanski rat…? Ono što zovemo »balkanizacijom«, ono što se kod vas nedavno dogodilo…? To je veliki strah. Imam prijatelje, Hrvate i Srbe, koji su u ratu došli u Nizozemsku. Primijetili su da sve više i više automobila oznaku Nizozemske zamjenjuje automobilskom oznakom pokrajine. »Tako je i u nas počelo«, upozorili su nas.

Što bi sve skupa nama iz bivše SFRJ trebalo dati prednost u shvaćanju kamo integracija bez demokracije vodi.  Zemlje bivše SFRJ (osim Slovenije, koja je već u EU i eurozoni te stoga u još goroj krizi nego što bi to inače bila) bi trebale biti najveći euroskeptici i sve odreda protiviti se ulasku u EU, ali mi sporo učimo.

O 15. o gomili, g. Riemen kaže:

– U pravu su kada tvrde da svi plaćamo cijenu kriminalnoga ponašanja bogatih bankara koji ucjenjuju cijelo društvo. Spekuliraju našim novcem, a kada spekulacije propadnu, zahtijevaju proračunski novac tvrdeći da će cijeli sustav propasti.

I mi se slažemo s konstatacijom da su profiti financijskih špekulatora privatni, a gubici postaju javni.  Ali tko im daje proračunski novac?  Tko u ime građana stvara javni dug?  Ne bankari, ne kapitalisti, nego upravo Europska Unija!

Pogledajte – što je vrlo jednostavno vidjeti – samo razliku između Hrvatske i Slovenije.  Slovenci su – ne zato što imaju pokvarenije bankare nego mi – od početka krize dodali puno više duga jednostavno zato jer je EU za svoj fond za spašavanje Grčke, Irske i ostalih zemalja od članica eurozone zatražila doprinose i garancije koje su onda državni parlamenti odobrili.

Dakle samim članstvom u EU građanima Slovenije nabijene su garancije za dug zemalja-propalica.  Našim ne-članstvom u EU mi u Hrvatkoj nasreću to izbjegli.  Točno je da je slovenski parlament mogao glasati protiv, no to je prije dva tjedna učinio parlament Slovačke i nakon toga o istom se glasovalo opet dok nije prošlo!  Tako da je očigledno da je upravo članstvo u EU (i eurozoni) ono što pogoršava situaciju.  Tržište ne djeljuje puno drukčije u Sloveniji nego u Hrvatskoj, tako da je jedino što u EU nije isto to da je EU elita građanima zemalja članica nabila dug.

EU vlast je uzrok krize i instrument posebnih interesa koji nedemokratskom i netržišnim metodama pljačkaju građane.  Kako onda Sjedinjene Europske Države mogu biti rješenje za bilo koji od problema koje su stvorile?

Istodobno, ova financijska kriza nije prirodna katastrofa, nego posljedica ljudskih postupaka. Nezaposlenost raste, mladima je teško početi život. Ono što se dogodilo u Grčkoj moglo bi se dogoditi u cijeloj Europi. Postoje procjene da će sljedeća generacija morati živjeti s najmanje 25 posto manje nego sadašnja. To znači da ćete sve sadašnje troškove morati podmirivati s četvrtinom novca manje. Ljude u Grčkoj prevarila je njihova politička elita. Cijenu, dakako, plaćaju građani. Ako se to nastavi, imat ćemo nemire, što je fini eufemizam za – građanski rat.

Ali uprkos ogromnoj i još rastućoj nezaposlenosti koja bi mogla potrajati cijelo desetljeće, EU elita tvrdi kako Europi nedostaje radna snaga te ohrabruje imigraciju koja će većinom utjecati na smanjenje plaća za slabije obrazovane i siromašne građane.  To naravno kod tih građana često uzrokuje ljutnju i potpaljuje “populizam”.  Dakle EU elita svjesno radi kako ne treba (a po volji specijalnih interesa) i naravno da će ako tako nastave imati još gorih problema.

G. Riemen je u pravu da nacionalizam nije u stanju riješiti probleme koje imamo, ali supra-nacionalizam to čini još težim jer dodaje još jedan nivo apstrakcije i još je udaljeniji od građana-glasača.  Rješenje je manja uloga EU, deregulacija i dozvoljavanje pojedincu da što veći dio odluka koje se tiču njegova života donosi za sebe.  Država je loš gospodar, a super-država još lošiji.  Hrvatskoj nije potrebno članstvo u EU, a nesretnicima koji su već u EU nisu potrebne Sjedinjene Europske Države.

Mulci s glasačkim pravom odvest će nas u EU

U anketi europske statističke organizacije EU Barometar objavljene u kolovozu ispitivači su tijekom svibnja 2011. godine pitali građane novopridruženih EU zemalja da li znaju broj EU članica koje su već prešle na euro.

Tek 26% njih je odgovorilo točno, što znači da 74% njih ne znaju neke od osnovnih karakteristika super-države u kojoj žive.

Jedno drugo spomena vrijedno pitanje bilo je da li novopridružene zemlje mogu birati da li će prijeći na euro ili ne.

Čak 65% reklo je da zemlje mogu birati (netočno – birati se ne može, zemlje su obvezne ispuniti kriterije i ući u eurozonu, pitanje je samo kad će u tome uspjeti i da li će kriza Uniju ponukati da olabavi ili pooštri kriterije), a 9% nije znalo, što znači da 74% (zanimljivo, ista brojka kao gore) ispitanika uopće nisu razumjeli o čemu su u referendumu o pridruživanju glasali!

Što je posebno zanimljivo, a i o tome smo prije pisali na drugom blogu, 42% izjavilo je da nemaju dovoljno informacija o euru, dok je 16% reklo da nemaju nikakvih informacija.  Naša interpretacija ovog je dvojaka (pravimo paralele s RH iako je anketa napravljena samo u novim članicama EU): vladine organizacije koje rade protiv interesa građana – kao što je u Hrvatskoj MPVEI i cijela Vlada – naravno da ne žele pružati informacije o euru osim onoliko koliko po zakonu moraju, jer te informacije zadnjih godina nisu baš vesele.  Tim ljudima, međutim, i dalje moramo izdvajati za plaću i kasnije mirovine.  S druge strane, prosječni domaći mulac svaki dan satima visi na Facebooku i zuri u beskorisni HTV i još uvijek ima obraza prigovarati kako “nema nikakvih informacija”.  Kao da je to dužnost države! Da li je treba očekivati da će ljudi kojima je njihov osobni interes na prvom mjestu šetati ulicama grada kako bi nekom objasnili da pridruživanje za građane vjerojatno neće biti korisno? Za usporedbu, ovaj blog je od svibnja 2011. sadržaj prikazao samo 4 tisuće puta.

Anketa donosi i niz drugih informacija o kojima ćemo možda pisati kasnije, no ovo gore je stvarno lijep dokaz o nedostacima demokracije koji kod čovjeka lako aktivira totalitarne nagone (pogledajte prijedlog kako ograničiti pravo glasa na našem drugom blogu Nedjeljni Komentar).  No što ćemo, takva je demokracija: svakom mulcu po jedan glas.

Kod nas u RH situacija u pogledu razumijevanja što se događa i o čemu se doista glasuje sigurno je daleko gora, no to neće spriječiti 50-ak posto naših sugrađana da nas svojim glasanjem uvale u EU.  Živjela demokracija!

Il documento segreto: kako izgleda gubitak fiskalnog suvereniteta

Čini nam se da il documento segreto na talijaskom znači tajni dokument.  Radi se o (naravno tajnom) dokumentu kojeg je Europska centralna banka 5. kolovoza uputila talijanskom premijeru Berlusconiju i u kojem su se vrlo jasno tražili rezovi pojedinih stavki proračuna.  Kako proračun predlaže vlada a donosi parlament, traženje izmjena u istom od strane Europske centralne banke naravno da predstavlja oduzimanje suvereniteta građanima Italije.

Nije nam jasno zašto je pismo poslala ECB, a ne Europska komisija ili netko drugi.  Možda zbog toga što je novi guverner upravo Talijan, a odašiljanje pisma iz ECB izgleda manje kao uplitanje, a više kao savjet.  Iako je jezik u pismu uljudan i ne koriste se riječi kao što su “morate” i slično, on je nedvojbeno od Italije tražio promjene bez obzira na mišljenje talijanske vlade i parlamenta.

Jedna rečenica tako kaže “Vlada treba smjesta i hrabro poduzeti mjere kako bi osigurala održivost javnih financija” i dalje nastavlja vrlo precizno navoditi što se od Italije očekuje.  Kako se znalo da je ECB u to vrijeme bila jedina ustanova koja je mogla (barem nakratko) pomoći Italiji, Talijani nisu imali puno izbora nego provesti te mjere.  Same mjere nisu loše, ali radi se o principu, a ne o sadržaju mjera.  Eto tako izgleda početak gubljenja suvereniteta.

Oni koji su o toj mogućnosti pričali prije 3 i više godina sad su sve više u pravu iako do 2010. takvi potezi nisu bili izgledni.  Ovih dana o (djelomičnoj) predaji hrvatskog suvereniteta otvoreno govori i vladin savjetnik, no prema reakcijama u medijima čini se da to ljude previše ne uzbuđuje…  Onima koje takvi događaji zabrinjavaju, preporučujemo da jednostavno glasaju protiv pridruživanja EU.

Dokument je nakon par tjedana došao u ruke talijaskog tiska i kopiju engleskog originala možete pročitati ovdje.

Savjetnik premijerke šumom, premijerka Kosor drumom

U članku ovdje rekli smo da je dužnost predsjednika i vlade da odgode referendum o pridruživanju EU.

Evo što tvrdi savjetnik premijerke Kosor, g. Lovrinčević:

- S ovom strukturom institucija eurozona vjerojatno neće opstati, a za njezino očuvanje potrebno je implementirati goleme regulatorne promjene koje traže vremena i, još važnije, potvrdu svih vlada članica. No, eurozona toga nema, a tržište kažnjava one koji sporo reagiraju. Jedna od stvari koje se mogu provesti za spas zone jest prenošenje dijela nacionalnog suvereniteta na institucije Europske unije, ili će pojedine zemlje, počevši od Grčke, morati početi izlaziti iz zone. Zadiranje u suverenitet osjetljivo je pitanje. Nije jednostavno nekom narodu ili vladi dopustiti, na primjer, nekom zastupniku iz Britanije ili Francuske da mu on kroji proračun. No, to bi se moglo dogoditi, i Hrvatska s ulaskom u EU mora biti spremna na to. Tek tada bi zona bila spašena, ali pod cijenu gubitka suvereniteta država članica u donošenju svojih fiskalnih politika.

Isto tvrdimo i mi, i to od početka ovog i drugog bloga.

1. Zašto premijerka ignorira savjete svojih savjetnika?  Zašto sve očigledne probleme ignoriraju ministrica Dalić, cijela vlada i Sabor?  Što o problemima eura i eurozone misli “struka” u hrvatskoj vladi, tj. potpuno kompromitirana ministrica financija Dalić?

2.  Ako Hrvatska ulaskom u EU mora biti spremna prenijeti dio nacionalnog suvereniteta na EU, onda MVPEI i cijela vlada lažu.  Kako je moguće da gotovo 50% građana pored svega podržava ulazak u EU?

3. Zašto bismo uopće ulazili u EU kad su dobre strane minimalne, a loše ogromne i očigledne?

Akcija spašavanja EU putem unišavanja demokracije i sloboda podsjeća nas na izjave tipa kako vojska mora uništiti grad kako bi ga “spasila”.  Odgovornost vlade za uništavanje hrvatskog gospodarstva, slobode i demokracije je očigledna, a istu odgovornost imat će i oni koji na referendumu glasuju ZA.

Interview s predsjednikom Češke Vaclavom Klausom

Kratki interview objavljen je u Srbiji, a tko želi može ga pročitati na stranicama SEEbiz-a koji taj članak prenosi kod nas.

U interviewu g. Klaus tvrdi da kriza nije posljedica nefunkcioniranja tržišta i da u EU ne postoji funkcionirajuća demokracija.

Mislimo da su obje tvrdnje na mjestu, ali posebno bismo se osvrnuli na prvu i dodali da to istovremeno znači da kritike liberalizma i liberalnog kapitalizma uopće nisu na mjestu.  Gdje postoji problem, radi se o trulom kapitalizmu u kojem vlada korupcija, oligarhijska demokracija, kleptokracija i slično.   Protiv tih problema treba se naravno boriti, a to najbolje možemo učiniti ostankom izvan EU.  Treba imati na umu da takvi problemi zahvaćaju i socijalizam (pa o socijalizam-kapitalizam kakav je na djelu u većini EU zemajla), tako da promjena uređenja sigurno nije rješenje.  Uostalom, kad smo već kod korupcije, pogodite gdje je ona u porastu.  Da, u EU.  To pokazuju statistike Europske unije (vidi graf ovdje).

Druga primjedba je o lažnim pravima (humanrightism).  To je jedna od centralnih teza libertarijanizma, da je osnovno ljudsko pravo samo jedno, a to je sloboda od prisile.  Takozvana “prava” o kojima g. Klaus prigovara, kao recimo pravo na obrazovanje, ne mogu biti osigurana bez prisile – bilo putem prisile nekoga da podučava druge ili putem prisile plaćanja poreza koji se onda koristi za financiranje obrazovanja.

Treća i zadnja primjedba u posrednoj vezi s interviewom je da čitateljima želimo skrenuti pažnju na jedno vrlo negativno iskustvo g. Klausa (kao predsjednika Češke) u susretu s eurofanaticima.  Nemamo vremena prevoditi sadržaj tog razgovora koji se dogodio prije par godina u Pragu (ali poučan je i danas), no onima koji čitaju engleski svakako savjetujemo neka o tom iskustvu pročitaju recimo ovdje.  Oni koji natucaju engleski mogu probati Google Translate.  Taj izuzetno šokantni primjer euronacionalizma trebao bi poslužiti kao opomena glasačima prije izlaska na referendum o pridruživanju.

Tko misli da ćemo ulaskom u EU doživjeti bolju demokraciju, gadno se vara.  Ako vam je lijeno čitati engleski, dovoljno je pogledati jedan ili dva kratka (prevedena) video zapisa koje smo stavili na http://www.youtube.com/straighttothebottom da bi se dobila dobra slika onog što nas čeka u EU demokraciji.

Dopuna (2011-09-22):

Evo prijepisa kritičnog dijela razgovora s euronacionalistima, ali još uvijek preporučujemo da pročitate članak Telegrafa gore.

Daniel Cohn-Bendit MEP: I brought you a flag, which – as we heard – you have everywhere here at the Prague Castle. It is the flag of the European Union, so I will place it here in front of you.

It will be a tough Presidency. The Czech Republic will have to deal with the work directive and climate package. EU climate package represents less than what our fraction would wish for. It will be necessary to hold on to the minimum of that. I am certain that the climate change represents not only a risk, but also a danger for the future development of the planet. My view is based on scientific views and majority approval of the EP and I know you disagree with me. You can believe what you want, I don’t believe, I know that global warming is a reality.

Lisbon Treaty: I don’t care about your opinions on it. I want to know what you are going to do if the Czech Chamber of Deputies and the Senate approve it. Will you respect the will of the representatives of the people? You will have to sign it.

I want you to explain to me what is the level of your friendship with Mr Ganley from Ireland. How can you meet a person whose funding is unclear? You are not supposed to meet him in your function. It is a man whose finances come from problematic sources and he wants to use them to be funding his election campaign into the EP.

President Vaclav Klaus: I must say that nobody has talked to me in such a style and tone for the past 6 years. You are not on the barricades in Paris here. I thought that these manners ended for us 18 years ago but I see I was wrong. I would not dare to ask how the activities of the Greens are funded. If you are concerned about a rational discussion in this half an hour, which we have, please give the floor to someone else, Mr Chairman.

EU Parliament President Hans-Gert Pöttering: No, we have plenty of time. My colleague will continue, because anyone from the members of the EP can ask you whatever he likes. (to Cohn-Bendit:) Please continue.

President Vaclav Klaus: This is incredible. I have never experienced anything like this before.

Daniel Cohn-Bendit: Because you have not experienced me..

Pesident Vaclav Klaus: This is incredible.

Daniel Cohn-Bendit: We have always had good talks with President Havel. And what will you tell me about your attitude towards the anti-discrimination law? I will gladly inform you about our funding.

Hans-Gert Pöttering: Brian Crowley, please.

Brian Crowley MEP: I am from Ireland and I am a member of a party in government. All his life my father fought against the British domination. Many of my relatives lost their lives. That is why I dare to say that the Irish wish for the Lisbon Treaty. It was an insult, Mr. President, to me and to the Irish people what you said during your state visit to Ireland. It was an insult that you met Declan Ganley, a man with no elected mandate. This man has not proven the sources from which his campaign was funded. I just want to inform you what the Irish felt. I wish you that you get the programme of your Presidency through and you will get through what European citizens want to see.

President Vaclav Klaus: Thank you for this experience which I gained from this meeting. I did not think anything like this is possible and have not experienced anything like this for the past 19 years. I thought it was a matter of the past that we live in democracy, but it is post-democracy, really, which rules the EU.

You mentioned the European values. The most important value is freedom and democracy. The citizens of the EU member states are concerned about freedom and democracy, above all. But democracy and freedom are losing ground in the EU today. It is necessary to strive for them and fight for them.

I would like to emphasize, above all, what most citizens of the Czech Republic feel, that for us the EU membership has no alternative. It was me who submitted the EU application in the year 1996 and who signed the Accession treaty in 2003. But the arrangements within the EU have many alternatives. To take one of them as sacrosanct, untouchable, about which it is not possible to doubt or criticize it, is against the very nature of Europe.

As for the Lisbon Treaty, I would like to mention that it is not ratified in Germany either. The Constitutional Treaty, which was basically the same as the Lisbon Treaty, was refused in referendums in other two countries. If Mr. Crowley speaks of an insult to the Irish people, then I must say that the biggest insult to the Irish people is not to accept the result of the Irish referendum. In Ireland I met somebody who represents a majority in his country. You, Mr. Crowley, represent a view which is in minority in Ireland. That is a tangible result of the referendum.

Brian Crowley MEP: With all respect, Mr. President, you will not tell me what the Irish think. As an Irishman, I know it best.

President Vaclav Klaus: I do not speculate about what the Irish think. I state the only measurable data which were proved by the referendum.

In our country the Lisbon Treaty is not ratified because our parliament has not decided on it yet. It is not the President’s fault. Let’s wait for the decision of both Chambers of the Parliament, that is the current phase of the ratification process in which the President plays no role whatsoever. I cannot sign the Treaty today, it is not on my table, it is up to the parliament to decide about it now. My role will come after the eventual approval of the Treaty in the Parliament. . .

…

Hans-Gert Pöttering: … In the conclusion – and I want to leave this room in good terms – I would like to say that it is more than unacceptable, if you compare us, compare us with the Soviet Union. We are all deeply rooted in our countries and our constituencies. We are concerned about freedom and reconciliation in Europe, we are good willing, not naïve.

President Vaclav Klaus: I did not compare you with the Soviet Union, I did not mention the word[s] “Soviet Union”. I only said that I have not experienced such an atmosphere, such style of debate in the past 19 years in the Czech Republic, really.

Izvor: http://eureferendum.blogspot.com/2008/12/which-ones-democrat.html

Premijerka Kosor u živom blatu: tajni ugovor o pristupanju nije tajan!

Jučer smo u članku Hrvatskoj uručen ugovor o pristupanju, ali sitnozuba stoka još ne zna što u njemu piše rekli da hrvatska vlada možda sakriva ugovor zato što je on (lažna) “državna tajna”.   SEEbiz danas piše o premijerkinoj natčovječnoj borbi s logikom – pažljivo čitajte:

Potpuna je laž da vlada od hrvatskih građana skriva ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Kada bi se taj ugovor mogao staviti na stranice vlade, mi bi ga sasvim sigurno i stavili – kazala je danas premijerka Jadranka Kosor u gostovanju na Hrvatskom radiju.

Da li mi to dobro razumijemo: potpuna je laž da se ugovor skriva, ali ne možemo ga objaviti jer ga moramo sakriti?

Hrvatski radio, koji prima plaću od premijerke (više-manje, tako to ispada jer L’Etat, c’est moi), od paralize izazvane divljenjem ili strahom nije se sjetio pitati kojim je nivoom tajnosti označen taj Ugovor, zašto, a niti bilo koje drugo relevantno pitanje.  No valjda je to kvaliteta koju dobiješ kad se pretplatiš na program državne medijske firme.

- Nitko ne bi potpisivao ugovor koji bi značio nešto loše za Hrvatsku. Bilo bi jako loše da Hrvatska ne uđe u Europsku uniju. Bolje imati tržište za gospodarstvo od 500 milijuna ljudi bolje je od našeg domaćeg s 4,5 milijuna ljudi, bolje je imati školovanje za naše mlade ljude u cijeloj Europi nego samo u Hrvatskoj – kazala je premijerka

Ah, kako ne, pa naravno da im vjerujemo!  Sve što su obećali, to su i ispunili!

Dodala je kako je s tekstom ugovora upoznala predsjednika Sabora i Republike kao i Nacionalni odbor za praćenje pregovora s EU u kojem su predstavnici parlamentarnih stranaka.

Pa što dovraga radi opozicija, gdje su detalji?  Da li je ugovor tajan ili ne?  Koji su uvjeti tajnosti i do kada ona traje?  Da li je moguće da će tajnost biti skinuta tek nakon potpisivanja?  Da li je tajnost nametnuta od strane HDZ-a ili su se na nju obostrano obvezale RH i EU?  Zašto za to nismo znali prije?

Nemoguće je da se oznaka tajnosti nije vidjela na ranim nacrtima ugovora koji mora da su po tim beskorisnim vladinim i saborskim tijelima kolali mjesecima, tako da slobodno možemo reći da je ovo potpuni gubitak povjerenja u Vladu i Sabor, a posebno nas je razočarala parlamentarna opozicija koja, baš kao i HDZ, odreda podržava EU i stavlja svoje osobne interese i interese EU prije interesa hrvatskih građana.  Dakle u najmanju ruku:

• već prije nekoliko tjedana ili Vlada ili Sabor mogli su nam točno reći sve o tajnosti (što, kada, gdje, itd.), ali su toliko neuki, nesposobni, drski i bezobrazni da im to očigledno nije palo na pamet
• kad to nije učinjeno, opozija je morala problem prekomjerne tajnosti iznijeti u javnost

Dolje i s jednima i drugima!  Glasujmo protiv pridruživanja i za čiste stranke i nezavisne kandidate koje imaju čistu profesionalnu prošlost i zalažu se za transparenciju i poštenje (npr. Stranka Hrvatska 21. stoljeća)!

Previše pitanja, nula odgovora.  U svakom slučaju, ponašanje i Vlade i opozicije je potpuno skandalozno.   Eurofilima, kao Dodo pticama, ništa još uvijek nije sumnjivo…

 Slobode ljudi nikad nisu bile, niti će biti, sigurne dokle god poslovi njihovih vladara mogu biti skriveni od njih.
- Patrick Henry

Svrha države je da zaštiti tajnost i privatnost svih pojedinaca, a ne svoju vlastitu.
- Ron Paul

Tajnost je sloboda o kojoj sanjaju tirani.
- Bill Moyers

Tajnost, kao instrument zavjere, nikad ne bi smjela činiti sustav normalne države.
- Jeremy Bentham

Demokratski izabrana vlada, bez demokratski dostupnih informacija ili načina da se one dobiju, je tek uvod u farsu ili tragediju, ili možda oboje.
- James Madison