Komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU

U članku Vijeće za Hrvatsku – ne u EU: Referendum treba odgoditi, SEEbiz izvještava:

Skupina stranaka, udruga i istaknutih pojedinaca, okupljenih u “Vijeće za Hrvatsku – ne u EU”, uputila je državnim institucijama zahtjeve za poništenjem odluke o raspisivanju referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji 22. siječnja, te za provedbom javne rasprave na kojoj će ravnopravno biti zastupljene i financirane obje opcije, za i protiv pristupanja Hrvatske Uniji.

Ovaj blog se s tim zahtjevima apsolutno slaže.  Primjeri članaka iz zadnjih 6 mjeseci:

1. Dužnost odgode potpisivanja ugovora i izvedbe referenduma o pridruživanju
2. O GONG-ovom zahtjevu za odgodu referenduma
3. Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

Članak SEEbiza dalje kaže:

Marija Jelinčić (Demokratska stranka žena) pita “zašto bismo teško izboreni nacionalni i ekonomski suverenitet sada mijenjali za “jedan posto suvereniteta”.

Na ovu temu rekli smo da je ista stranka koja je pozivala na nezavisnost i obećavala prosperitet kasnije potpisala ugovor o pridruživanju u drugu socijalističku federaciju.  Ili su lagali prvi put, ili drugi.  Ili oba puta, što nije nemoguće znajući o kakvim se lažovima radi.  U svakom slučaju, sad kad smo samostalni, nema razloga za ponovni ulazak u klimavu federaciju koja radi po istim principima.

Problem “pljačkaške privatizacije” i rasprodaje nacionalnog bogatstva moći ćemo riješiti samo u svojim nacionalnim granicama, poručila je.

To tvrdimo od samog početka bloga (vidi O ovom blogu)!  Kad bismo uspjeli izvršiti pravosudne reforme i liberalizirati gospodarstvo da se država što manje miješa (osim da čuva zakon i garantira tržišno natjecanje bez favoritizma), Hrvatska bi doživjela pravu renesansu.  Što dalje od europske birokracije i socijalističke unije koja se raspada, to ćemo biti uspješniji.

S čime se dijelom ne slažemo:

“Svi su oni pribjegli podaničkom, kmetskom mentalitetu i priklonili se Bruxellesu odakle svi bježe”, kazao je Sačić, upozoravajući da će nakane oporezivanja privatne i rasprodaje državne mirovine dovesti do pretvaranja Hrvatske u koloniju. Samo fiksni trošak ulaska Hrvatske u EU stajat će nas 4,1 milijarde kuna, upozorava Sačić koji se pita “gdje ćemo naći taj novac”.

Hrvatska je već sada kolonija.  Na drugom blogu (NedjeljniKomentar.wordpress.com) već smo pokazali da su SDZ-ovci (dva slova iz HDZ-ovog imena jer su oni barem 2/3 krivi) nabili toliko duga da ga ne možemo vratiti ni kad bismo prodali svu obradivu zemlju u Hrvatskoj.  Nažalost taj novac mora biti vraćen, osim ako ne bankrotiramo.  E sad, tu ima dvije mogućnosti:

• Novac možemo mukotrpnim radom vratiti.  Ako smo za to, onda bi nam bilo bolje izvan EU, jer će rast biti brži zato što ne bismo bili opterećeni pretjeranom EU regulativom i ostalim glupostima kao što su nepotrebni porezi na sve i svašta, uključujući dodatni europski PDV od više od 1% BDP-a (ne 1% dodatak na PDV, nego 1% na cjelokupni BDP) i povrh toga više od 1% od prikupljenog PDV-a.  Podatak o PDV-u možete vidjeti i u drugom PDF dokumentu ovdje (“Što donosi članstvo u EU” i “101 pitanje o utjecaju EU na živote građana” (anotirane verzije za eurorealiste), pitanje i odgovor broj 98).
• Možemo bankrotirati i krenuti otpočetka.  O tome smo već pisali u članku Hrvatska – Island ili Irska.  Ako uđemo u EU, mislimo da će nas maltretirati kao Grčku prije nego što će nam dozvoliti da propadnemo.  Ako ne uđemo u EU, taj izbor će biti naš.

Ako ne uđemo u EU, onda valja početi vrijedno raditi a to neće biti moguće bez reformi koje garantiraju pravo vlasništva (to uključuje reformu pravosuđa) i manje proračunske potrošnje koja bi omogućila ulagačima da zapravo nešto zarade, a ne da zbog poreza koje planira SDP novac iznose iz zemlje.

Da Hrvatska ima dovoljno uvjeta da opstane sama i neovisna poput Švicarske smatra Dean Golubić, predsjednik Nacionalnih demokrata, koji je upozorio na opasnost da “postanemo samo jeftina radna snaga u državi koja neće biti naša”.

Ovo za Švicarsku je apsolutno točno (malo skromnije rečeno, “Švicarska na Balkanu” :-)).  Da li ćemo biti jeftina radna snaga u našoj ili tuđoj zemlji, to je potpuno svejedno i ne znamo čemu uopće taj argument g. Golubića.  Cilj je – barem nama – sloboda i prosperitet.  I dosad smo bili “jeftina radna snaga” (SDZ-a i njima bliskih pljačkaša) i ne možemo reći da nam je to posebno godilo.

Na kraju da malo skrenemo s teme: opet naglašavamo da nema nikakvih razloga zašto Hrvatska ne bi mogla jednostrano ukinuti prepreke trgovini i investiranju sa svim zemljama, uključujući EU i one izvan nje.  To bi nakon par kvartala počelo imati jako dobar utjecaj na rast.  Danas vlada mozga o povećanju izvoza, što je glupost u vremenu kad istu strategiju planiraju svi – tko će uvoziti kad svi žele samo izvoziti?  Treba povećati slobodnu trgovinu tj. razmjenu i tok kapitala u oba pravca.

Svatko bi na glasanje trebao nagovoriti barem jednog prijatelja ili člana porodice (ako je on/ona eurorealist ili euroskeptik).

Video: Nigel Farage o tome kako Hrvatsku mitom i prijevarom guraju u EU

Još jedan video u kojem g. Farage opisuje sramotni način na koji se Hrvatska nagurava u Europsku uniju.

1.  U videu se spominje nagrada od 10 000 kuna.  To je ona koju ne ponudio g. Marijan Bošnjak iz stranke Jedino Hrvatska.

2.  Autor ovog bloga protivi se ulasku Hrvatske u EU, ali većinom iz drugih razloga (u usporedbi sa većinom euroskeptika).  Možete vidjeti na stranici “O ovom blogu”, ali ukratko, mislimo da je EU najgora kombinacija trulog kapitalizma i elitnog socijalizma, koji kad djeluju zajedno znače kršenje osnovnog ljudskog prava – prava na slobodu od prisile – i sve neslobodnije gospodarstvo.  Sve skupa to znači da EU tone u prosječnost i totalitarizam.

3.  G. Farage potpuno je u pravu kad kaže da je cijela “debata” (koje nije bilo) potpuna farsa, i kako su “podmazivanjem točkića” na pridruživanje privoljene elite (osim pridruživanja, HDZ i SDP ne slažu se o ničem drugom!), a osim njih, putem beskorisnih programa-mita, i bijedni ovisnici o socijalnoj državi koje su stvorili HDZ i SDP (povratni mehanizam osiromašenja kroz pljačku, stvaranja ovisnosti o socijali i potpadanja pod kontrolu države koja socijalu osigurava, sve skupa to je opisano u članku Problem).

Ono što nas posebno smeta je kako se jeftino prodajemo.

Elite ne mogu nadglasati građane.  Ali ih mogu podmititi i učiniti toliko ovisnima da se glas ZA čini kao jedini valjani izbor.  Najveći dio krivice za današnje stanje nose upravo one stranke koje su tokom proteklih 20 godina tražile i dobivale “prava” za svoje članove: roditelje, seljake, penzionere, brodograditelje, branitelje i tako dalje.  Nakon 20 godina plaćanja mita svim tim grupama mi danas imamo bankrotiranu naciju ovisnika, a ovisnici će – dobro je poznato – učiniti sve za slijedeći šut.  Zato nije čudo što je prema najnovijim anketama 60% glasača za pridruživanje.

Počeli smo kao slobodna nacija, a nakon samo 20 godina novog socijalizma (u kapitalističkom ruhu) zemlja je potpuno nespremna i nevoljna prihvatiti slobodno tržište i zaboraviti o lažnim pravima.

Ono što zamjeramo ogromnoj većini onih koji su protiv pridruživanja je da je 99,9% njih za veliku ulogu države, za miješanje države u gospodarstvo, za lažna “prava” koja ne postoje u gospodarstvu slobodnog tržišta i za ograničavanje sloboda.  Zato danas, gospodo, ženjemo ono što smo sijali: između dvije kvazi-socijalističke države, ovisnici biraju onu bogatiju.

Još nekoliko naših videa prevedenih na hrvatski možete naći na youtube.com/straighttothebottom

Suverenitet kojeg nema: nacrt proračuna Irske došao u ruke njemačkih parlamentaraca prije nego u ruke irskih

To je jedan od interesantnih događaja s kraja ovog tjedna koji pokazuje kako zemlje imaju sve slabiji suverenitet i prije ustavnih promjena koje će to ozakoniti.  Što se zapravo dogodilo?

Vlada Irske sastavila je prijedlog proračuna za 2012. i, kako je Irska u “banani”, prijedlog je dan na uvid (možda bi se moglo reći za davanje suglasnosti) “trojci” koja nadzire irsko provođenje reformi, a taj nadzor je sličan onom koji se provodi u Grčkoj.  On je onda došao u ruke komitetu njemačkog parlamenta za proračun. I na kraju iscurio u javnost.

O tom incidentu možete pročitati na Internetu (npr. RTE Ireland, na engleskom), no ukratko:

- Irska vlada tvrdi da su ti dokumenti tek jedna od nekoliko verzija koje su sastavili i da uopće nije ono što namjeravaju podnijeti irskom parlamentu na raspravu i usvajanje.

- Naravno, druge verzije nisu poznate tako da je teško reći da li je to istina, a zanimljivo je da je dokument iscurio u javnost zajedno s pismom namjere (što bi značilo da možda i nije bilo drugih verzija) i da je u samom nacrtu proračuna dan mjesec i godina (November, 2011) ali je datum ostao prazan (što bi opet značilo da bi u slučaju odobrenja od strane trojke vlada samo ukucala datum i usvojila prijedlog koji bi onda bio proslijeđen irskom parlamentu).

- Iz dokumenta je vidljivo da irska vlada namjerava dodatno povećati PDV na 23% (naravno, građani su tu da ih se cijedi koliko treba), što je odvratno kad znamo da je Irska potpuno bespotrebno (i u legalnom i u gospodarskom smislu) preuzela dugove irskih banaka i sad ne samo da taj dug moraju otplatiti građani koji i sami imaju dugove koje moraju plaćati, nego se oporezivanje povećava kroz PDV zato što to psihološki izgleda manje loše od povećanja poreza na recimo dohodak.  A ne treba zaboraviti da PDV udara na sve, tako da oporezuje i nezaposlene.

- Ne radi se o tome da njemački parlamentarci odlučuju o irskom proračunu (ipak ga moraju izglasati sami Irci), nego da to ograničava utjecaj irskog parlamenta.  Naprimjer, ako je trojka dala suglasnost na taj prijedlog i ako irski parlamentarci nekako izglasaju amandman kojim se traži rast PDV-a za 1% umjesto za 2%, vlada to ne može prihvatiti bez ponovne konzultacije s trojkom (a prije toga morali bi “izgubljeni” postotak nadoknaditi drugim rezovima).  U svakom slučaju, proračun s kojim se trojka (a možda i određeni njemački parlamentarci) ne slaže ne može biti usvojen.  Na kraju – ako se ne usvoji na vrijeme – trojka će zatvoriti “pipu” i slijedeća tranša kredita neće biti isplaćena dok irski parlament ne usvoji proračun po mjeri stranaca.

RTE citira izjave člana parlamenta:

“Prema izvještajima, članovi parlamenta Njemačke dobili su detalje irskog proračuna tri tjedna prije parlamenta i građana Irske”,’ Mr McGrath rekao je u izjavi.

“Ako je to točno, ogromna i neviđena šteta bit će načinjena povjerenju irskog parlamenta i ljudi u naše proračunsko planiranje.  To bi također bilo temeljna povreda utemeljenih protokola koji se tiču transparentnosti proračunskih mjera”.

‘”Trebamo saznati da li je irska vlada otkrila detalje irskih proračunskih planova njemačkom parlamentarnom komitetu”.

G. McGrath je dodao: “Osim planiranog povećanja PDV-a, koje ostale informacije iz proračunskog plana su bile dane na uvid njemačkim parlamentarcima?”.

Potpuno je jasno da je ovo jek jedan o više primjera (smjenjivanje vlada u Grčkoj i Italiji, pisma iz ECB-a kojima se talijanskoj vladi sugerira što i kako da radi, vijesti o ustavnim promjenama koje ograničavanju fiskalnog suvereniteta članica, itd.) kako je EU na putu slabljenja suvereniteta zemalja članica i kako se cijeli cirkus pretvara u kvazidemokraciju ili čak autokraciju.

• Građani neposredno biraju organe vlasti u svojoj zemlji
• Od parlamenta prema gore, demokracija prestaje.  Vijeće europe, europska vlada, predsjednik – sve je prepušteno elitama koje ne odgovaraju nikome i ne mogu biti smijenjeni
• Pristupanjem članice su izgubile dobar dio političkog i legalnog suvereniteta.  S eurom zemlje članice izgubile su i monetarni suverenitet.  Sad se gubi i fiskalni, a suverenitet zemalja članica je pod stalnim udarom s planovima da se osnaži europsko ministarstvo vanjskih poslova, ujedini obrana i polako osnaže preostale funkcije koje EU kao kvazi-država još nema

Na stranici “O ovom blogu” možete vidjeti da suverenitet uopće nije razlog zbog kojeg se autor ovog bloga protivi pridruživanju, ali jasno je da je on od početka ove krize sve više pod prijetnjom, a što se tiče zemalja koje su već u EU (a pogotovo onih u krizi), gubitak suvereniteta čini se da je put koji vodi u samo jednom smjeru.

Bez suvereniteta zemlje postaju europske provincije i onda više nikakve promjene nije moguće u stanju provesti, niti je praktično moguće napustiti EU kad europske vlade koriste novac poreznih obveznika za neograničene PR kampanje protiv glasova suvereniteta, slobode i demokracije.

Video: Nigel Farage eurokratima: “Sve vas treba najuriti s posla!”

Tko ne prati događanja u EU ne bi trebao glasati za pridruživanje može pročitati objašnjenje o čemu g. Farage govori, a ostali neka prijeđu direktno na video (na kraju članka):

1.  Grčki i talijanski premijeri indirektnim pritiskom smijenjeni su čim su se usprotivili željama eurokrata.  Nakon što je talijanska vlada pala, kao i u Grčkoj, bilo je za očekivati izbore, no eurokrati su bili protiv.  To nisu izolirani incidenti, nego pravilo.  Na istu temu totalitarizma u EU pisali smo nekoliko puta:

• Interview s predsjednikom Češke Vaclavom Klausom
• Il documento segreto: kako izgleda gubitak fiskalnog suvereniteta

2.  Tip s bradicom koji se samozadovoljno smješka je predsjednik socijalističkog bloka u EU parlamentu, g. Schultz (slučajno iz Njemačke, no što god bila tema, on je gotovo uvijek neugodan).

3.  Von Rompuy je predsjednik Europskog vijeća (ili “predsjednik EU”).  G. Farage se na njega obrušio i jednom drugom prilikom, a i taj video smo preveli (možete ga vidjeti ovdje).

4.  Ovo je prvi put da smo čuli da je važnija (ili popularnija) ličnost komentirala “povijesno-osjetljivu” situaciju u kojoj imamo EU u kojoj “Njemačka kolo vodi”.  Dosad smo “samo” imali Grke koji na EU zastave stavljaju kukaste križeve, a vidjet ćemo da li će se WW II nastaviti i u EU parlamentu.  Možda neki smatraju da je g. Farage ekstremist i da je to izolirani incident, no njima preporučujemo da pročitaju vijesti o (od prije dan-dva) o prepirci između njemačke premijerke i britanskog premijera oko trošarine na financijske transakcije, te diskusija o nadolazećim promjenama broja glasova u EU (kojom bi eurozona glasajući kao blok moga nadglasati one koji su izvan eurozone i tako provesti zakone i pravila kakve žele).  Ne želimo da se takvi sukobi događaju, nego samo primjećujemo da je to donedavno bilo nezamislivo, a sad postaje uobičajeno.

Premijerka Slovačke kaže da bi raskol eurozone bio poželjan

Retuers donosi vijest (ovdje, na engleskom) da je premijerka Slovačke rekla je da vjeruje da bi bilo bolje kad bi zemlje koje ne mogu otplatiti dugove izašle iz eurozone.  Dodala je da de-facto raskol već postoji.  Premijerka Slovačke također je rekla da smatra da je odluka Slovačke da uđe u eurozonu bila ispravna.  To ćemo još vidjeti, jer najgore još nije došlo.

U drugim vijestima pojavljuje se glasina da Francuska ima plan za eurozonsku pod-grupu (ovdje, na engleskom).  To je druga verzija plana koji spominje Francusku (podsjetimo, u prvom planu govori se o navodnim diskusijama između Francuske i Njemačke).  Ova vijest o drugom planu govori o posebnoj zoni Francuske i drugih zemalja (ne kaže se kojih, no pretpostavljamo “južne eurozone”) i kao takva prilično je nevjerojatna, no sve je moguće, posebno u EU – nedemokratskoj tvorevini gdje se puno toga događa iza kulisa.

Zasad sve ide super, i nadamo se da će kriza dosegnuti vrhunac prije samo referenduma o pridruživanju.

U vezi s organizacijskim promjenama, valja dodati da se sprema i promjena europskog ustava prema kojoj bi zemlje eurozone imale većinu glasova i tako kao glasajući kao grupa mogle donositi odluke bez suglasnosti zemalja izvan eurozone.  O tom više u jednom posebnom članku.

Zanima nas što u svemu misle euro-foteljaši iz MVPEI-ja.  Ako nabasaju na ovaj blog, pozivamo ih da ostave komentare.

Pametni pripremaju planove za slučaj raspada eurozone, a ostali…

Čitajući strani tisak ovih dana shvatili smo da je vrlo izgledno da sva odgovorna vodstva EU država i većih poduzeća imaju planove za slučaj raspada eurozone.  Primjeri:

1. Ujedinjeno Kraljevstvo: na nedavno pitanje u parlamentu vlada je odgovorila da se radi na opsežnim planovima koji bi se aktivirali u slučaju raspada eurozone.  Evo što je nedavno rekao (izvor: ovdje, na engleskom) premijer Cameron:

Moramo izraditi planove za slučaj izlaska bilo koje zemlje iz eurozone.  Zbog očiglednih razloga, ako počnete opisivati što bi u svakom slučaju učinili, možete završiti s cijelim nizom lančanih reakcija.

2. Njemačka: već prije nekoliko godina, što je vidljivo iz Wikileaks dokumenata, Njemačka je razmatrala scenarije za mogući izlazak iz eurozone, a ove godine bilo je glasina (moramo reći da ne vjerujemo da su one istinite) da je nova DEM (njemačka marka) već istiskana.  No planovi sigurno da postoje, jer Slovenija (vidi ispod) ne bi o njima govorila (ili bi Njemačka vlada demantirala da se o tome uopće pomišlja).

3. Privatne firme:  što je više kapitala izloženo riziku, to je vjerojatnije da postoje planovi za slučaj raspada eurozone ili izlaska pojedinih zemalja.  U privatnoj firmi odgovorna osoba koja se ne pobrine da se stvori plan za moguću kriznu situaciju bila bi u slučaju krize smijenjena jer je naprosto neoprostivo da se – u situaciji gdje je moguća veća šteta kao rezultat geopolitičkog rizika – firma kroz planiranje i preventivne mjere ne zaštiti kad se zna da bi moguća šteta bila stostruko veća.

Naravno, o tome se ne govori u javnosti (s europskim shvaćanjem slobode govora, to predstavlja rizik!), ali planovi sigurno postoje.  To se može vidjeti u slučaju firmi kojima je takve planove teže prikriti – naprimer, njemačka firma Tui koja se bavi turizmom poslala je dopis (izvor: ovdje, na engleskom) hotelima u Grčkoj da objasne kako namjeravaju platiti svoje obveze Tui-ju u slučaju da Grčka izađe iz eurozone i domaće račune firmi i pojedinaca (po lošem tečaju, naravno) pretvori u nove drahme ili što već bi u tom slučaju uveli.

4. Slovenija: o njihovom planu da se priklone sjevernom dijelu EU (Austriji, Njemačkoj, itd.) već smo pisali, a premijer Slovenije već je javno obznanio takav plan.

5. Hrvatska: ???  Koliko vidimo na stranicama MVPEI-ja, situacija u EU je sjajna, tako da nema potrebe za bilo kakvim mozganjem.  Prema zadnjim izjavama vlade i ministrice Dalić, Hrvatska jedva čeka da uđe u eurozonu.  Naš plan je da se nadamo na nam plan neće trebati.

Kako vidimo iz par gornjih primjera, svi koji vide dalje od nosa i čija sposobnost imaginacije seže dalje od vizualiziranja briselskih fotelja uveliko se bave planovima za izlazak iz eurozone (ili za slučaj raspada iste), no kod nas ne samo vlada, nego i sve veće opozicijske stranke, nemaju plan B.

Kratki njemački dokumentarac o zlouporabama i neradu EU parlamentaraca

Šestominutni dokumentarac na njemačkom (s engleskim prijevodom) objašnjava i snimajući parlamentarce u EU parlamentu pokazuje europsko rasipništvo na djelu.  7.339 eura plaće i 3,980 eura naknade za život su mjesečna primanja.  Povrh toga, tu je i dnevnica od 284 eura.  Kad se sve skupa zbroji, svaki od tih likova mjesečno inkasira više nego njemačka kancelarka Merkel ili guverner američke savezne države Kalifornije.

A sve to iz svojih džepova plaćaju građani EU koji se pokušavaju natjecati sa jeftinim državama iz Azije i ostatka svijeta (jer europske države skuplje su od svih).

Pogledajte kako – kao i u Saboru – parlamentarne klupe zjape prazne, a vrijedni parlamentarci u petak dolaze na posao tek da se upišu (284 eura u džep!) i potom odmagle na aerodrom ili na brunch s lobistima.  (Da li nas treba čuditi što je većina domaćih političara za EU?)

Da ljudi na vlasti (pre)često zlorabe svoju poziciju je svima jasno (i zato mi na blogu Nedjeljni Komentar zagovaramo malu vladu), ali neviđena drskost s kojom MEP-ovci kradu i prijete novinarima stvarno treba vidjeti na videu kako bi čovjek shvatio o kakvim se tu karakterima radi.

Eto, to su ljudi kojima su idioti koji su glasovali za pridruživanje dali povjerenje da upravljaju našim gospodarstvom i izmišljaju zakone kojima ograničavaju naša prava, a sami na sebe dakako primjenjuju druge standarde (osobito .  Zar je uopće čudo da su sve članice do grla u dugu, a gospodarstva sve nekonkurentnija?

Staljini su rekli ne: drski eurokrati odbijaju raditi malo duže

Ovo bi bilo teško izmisliti čak i da smo htjeli.  Kako bi se uštedio proračunski novac, EU je europskim birokratima predložila da radno vrijeme produže za dva i pol sata tjedno (sa 37,5 na 40 sati, tj. na 8 sati na dan).  Time bi EU do 2020. svake godine uštedjela oko milijardu eura.

I naravno, sindikati birokrata odbili su prijedlog.  I to u stilu.  Evo što su predstavnici sindikata europskih birokrata napisali u svom odgovoru:

Sindikati i udruženja zaposlenih na taj prijedlog odgovoraju kategoričkim “Njet!”

To je doista nevjerojatna drskost!

1. Kao prvo, zaposleni u državnim (pa tako i europskim) institucijama uopće ne bi smjeli imati sindikate.  To je možda novost za pristalice socijalne države, no nećemo sad objašnjavati zašto, osim vrlo kratko: zato što su interesi poslodavaca (birokrata) sukladni, a ne protivni, interesima zaposlenih.  Malo razmislite o tome, možda ćete shvatiti bit argumenta.

2. Europski birokrati su najbolje plaćeni birokrati na svijetu.

3. Europske države tonu u dugovima, a cijeli sustav je u najvećoj krizi od svog postojanja.

To su za njih sve gluposti, jer postoje puno važniji argumenti, a oni u odgovoru navode dva:

Rad od 8 sati dan bi imao “vrlo negativan utjecaj na usklađivanje života na poslu i izvan njega“, i još

“Privlačnost rada u (institucijama) EU bi se pogoršala“

Stvarno, što se kaže, you can’t make this up!

Prema pisanju britanskog dnevnika the Telegraph, 2 000 briselskih birokrata (oni na višim pozicijama, inače ih ima 55 tisuća) zarađuju od £104 000 do £185 000 godišnje, a u 2011. prema fleksibilnoj šemi rada dozvoljeno im je 3 mjeseca odmora godišnje.  Što je posebno loše, ta šema uopće nije bila namijenjena tim birokratima nego samo niže plaćenim sekretaricama, a sad, nakon što u njoj ima 2 000 parazita, sindikati prigovaraju da je to nepravedno!  Pazite sad ovo: sindikati ne traže da se te dvije tisuće vrate normalnom radnom vremenu zato što prekršili pravila (u stvari trebalo bih ih sve izbaciti na ulicu), nego traže da se “diskriminacija” ukine na način da se preostalih 53 tisuće uključi u istu šemu!

Telegraph navodi da je organizacija Open Europe povodom toga izjavila:

Protest pokazuje potpuno odsustvo samosvijesti i on je uvreda poreznim obveznicima cijele Europe koji se suočavaju s padajućim životnim standardom i žive pod prijetnjom gubitka posla.

Što se može, Staljini su rekli NE.  Kako je moguće da itko želi u takvu uniju?

Dužnost odgode potpisivanja ugovora i izvedbe referenduma o pridruživanju

Želimo izdvojiti dva članka na temu pridruživanja i ugovora o istom:

Izjava #1

“Činjenica je da su pregovori bili poznati nama u nacionalnom odboru, ali nisu bili objavljeni u javnosti. To je bila odluka Vlade, koja po mom mišljenju ima razloga da ne bude u javnosti. No, kada su pojedina poglavlja zatvarana, nije bilo nikakvog razloga da se ne objavi sadržaj. Mi smo na to upozoravali više puta. Vlada je to apsolutno mogla objaviti”, rekla je Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pristupnih pregovora s EU.

Sad znamo zašto je dokument bio tajan…  Ministar Jadronković kaže da “Ne možemo objavljivati nešto što je dogovoreno da se ne objavljuje jer bi to bilo politikantstvo”.  Usporedite to s citatima o tajnosti iz jednog od prethodnih postova na tu temu i razmislite da li je objavljivanje ili neobjavljivanje politikanstvo.  I naravno, u svjetlu takvog ponašanja, da li – znajući kakvim se sve sredstvima gura glas ZA – treba glasovati za pridruživanje.

Izjava #2

Predsjednica HNS-a i Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom Vesna Pusić sinoć je u izjavi za Radio Split rekla da bi održavanje referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji (EU) trebalo odgoditi za veljaču 2012., jer smatra da zbog izbora i blagdana neće biti dovoljno vremena za kampanju i informiranje građana o svim činjenicama.

Tek jučer ujutro pisali smo kako želimo vidjeti pozive za odgodu referenduma i ovo je prvi takav poziv za koji smo čuli.  No taj poziv je samo djelomično točan.  Da, referendum treba odgoditi za veljaču, ali ne 2012. nego 2015. godine.

Razmotrite ovo:

1. EU i njezina središnja banka mogu spašavati zemlje zgubidane u izvanrednim okolnostima (iako je to u stvari protivno načelima i Ustavu EU, no to je druga priča).  Potražite na Internetu o ECB-u i extraordinary circumstances pa ćete vidjeti da je to izraz koji koristi ECB kad opisuje situaciju u eurozoni.  Npr. ovdje kaže:

if ECB analysis shows that there are extraordinary circumstances in the financial markets and risks to financial stability

A kako je EFSF uveden, znači da ga okolnosti opravdavaju tj. situacija u eurozoni je izvanredna.  Iz dokumenta Monetarna politika ECB 2011.:

They represent an extraordinary response to exceptional circumstances in a context of unusally high uncertainty and instability in financial markets.

Takve okolnosti traju već godinu dana i ovih mjeseci postaju još gore, tako da se ne može govoriti i privremenom stanju.  Situacija se pouzdano neće smiriti do 2013., u to smo sigurni.

2. RH, uprkos izvanrednom stanju u financijskom sustavu EU, namjerava potpisati ugovor o pristupanju, a MVPEI i dalje nastavlja s pro-europskom propagandnom kampanjom!  U dijelu “Predsjednik Republike Hrvatske”, naš ustav kaže:

Članak 93.

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.

Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

Kako nas Vlada želi ugurati u super-državu u kojoj već godinu dana vlada izvanredno financijsko stanje, smatramo da je to ugrožavanje stabilnosti Republike Hrvatske.  Molimo ured predsjednika Josipovića da premijerki Kosor službeno izrazi zabrinutost o stabilnosti državne vlasti na koju će u slučaju pridruživanja utjecati izvanredno financijsko – a vrlo moguće i političko-sigurnosno – stanje u EU.

Prema HNB-u, ovo je lista institucija koje trebaju brinuti o financijskoj stabilnosti:

Uz HNB, o financijskoj stabilnosti u Republici Hrvatskoj izravno brinu i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) i Uprava za financijski sustav Ministarstva financija Republike Hrvatske (MFRH).

Dakle, unutar Vlade odgovornost je na ministrici Dalić, koja umjesto brige o financijskoj stabilnosti zemlje radi upravo suprotno – nedavno je u Poljskoj pozivala na što brži prelazak na euro, valutu monetarnog sustava koji je u izvanrednom stanju.

Ako se pridružimo i cijela stvar ispadne katastrofa (što znači uništenje penzijskih fondova, štednje građana, itd.), predsjednik, vlada gospođe Kosor i ministrica Dalić bit će u najmanju ruku moralno odgovorni za nemar.  Vjerujemo da bi odgovornost trebala biti veća (zakonska) i da bi opozicija trebala vladu upozoriti na odgovornost za moguću destabilizaciju države putem članstva u nestabilnoj Europskoj uniji i od hrvatske vlade po hitnom postupku zatražiti stručnu i neovisnu procjenu rizika za financijsku, gospodarsku, političku i sigurnosnu stabilnost RH u slijedeća dva scenarija:

1. Raspad eurozone prije ulaska u EU
2. Raspad eurozone nakon ulaska u EU (što jako komplicira stvari iz puno razloga – npr. bi ćemo u schengenskom sustavu i imati otvorene granice, mehanizmi i troškovi napuštanja EU i eurozone uopće nisu jasni, itd.; usput, o zabrinjavajućim aspektima pridruživanja počeli smo pisati članak koji je trebao imati drugi dio, ali toliko je sve nejasno da uopće ne možemo pisati koliko je nejasno, pa čekamo rasplet situacije u RH i EU)

Bez “prolaska” te studije (koja bi trebala biti objavljena na Internetu) ugovor o pridruživanju ne bi smio biti potpisan, a referendum se naravno onda ne bi mogao ni raspisati.  Ukoliko bi procjena bila zadovoljavajuća, onda u slučaju kasnijih problema ne bi imali pravo kriviti Vladu i Sabor nego samo same sebe (tj. referendum).

Izgovor da bi pridruživanje u stvari trebalo unaprijediti financijsku stabilnost Republike Hrvatske su notorne laži i dolaze od istih ljudi koji su već nebrojeno puta u zadnjih tri godine rekli da je sve pod kontrolom, a znamo da im više ne vjeruju ni članice EU (npr. Bugarska je najavila odgodu uvođenja eura).

POVEZANA TEMA

• Kako nas država može (a neće) zaštititi od financijske krize: Sloboda od manipulacije novcem

Brzi pregled ugovora o pristupanju i dodatka aneksu 5.

Ovdje ćemo izlistati par detalja iz ugovora (možete ga skinuti ovdje) koji nam se čine interesantniji:

• U Europsku investicijsku banku moramo uplatiti 42 720 000 eura (u pet godišnjih rata do 2018. – tko zna da li će euro do tada postojati!).
• “Prosjački džeparac” iliti cash flow facility od 75 milijuna u 2013. i 28,6 u 2014. stvoren je kako bi nam omogućio da preživimo do 2015.  To je stvarno ponizujuće… Isplaćivat će se mjesečnim rata, stoga “prosjački džeparac”.
• Kvota za šećer od 192,877 tisuća tona godišnje (nešto više od starih figura od 180 tisuća tona).
• Od 2014. naši carinici će moći pretraživati one koji ulaze u Hrvatsku iz drugih EU zemalja kako bi utvrdili da li kod sebe imaju više od 300 cigareta (tko ima, morat će platiti hrvatsku trošarinu).  Isto od početka 2014. minimalna trošarina na cigarete bit će 77 eura na tisuću komada.
• Za Hrvatsku maksimalni iznos europskih fondova koji će primiti neće prijeći  3,5240% njenog BDP-a (a od toga se mora odbiti naš doprinos EU proračunu kako bi se izračunali neto transferi).
• Sloboda kretanja radne snage (strana 141. u Ugovoru) opisuje kako će to funkcionirati.  U biti bit će tranzicijski period od par godina, slično kao što su imali Bugari i drugi.  Austrija i Njemačka će postepeno otvoriti svoja tržišta rada za naše zidare, čistače-ice, zaštitare, negovateljice i neka slična zanimanja, a ovisno o njihovim pravilima i mi imamo prava donijeti iste mjere. [Ispravak (2011/9/23): originalno rekli smo "ranije", a trebali smo "kasnije" tj. postepeno.  Zanima nas možemo li i mi tako ograničavati dolazak na rad Bugarima i Rumunjima, recimo.  Nismo protiv ili za takvu mogućnost nego nas jednostavno zanima kako je to uređeno.]
• Poljoprivredna zemlja se neće moći prodavati fizičkim stranim osobama (ukoliko izmjenimo zakon koji to zabranjuje) do 2020., ali firme će moći kupovati zemlju. Ali… ali… poljoprivrednici iz EU mogu se doseliti u RH i onda tu kupiti poljoprivrednu zemlju kao i domaći.  To je nešto kao rupa, ali ako se razumno razmotri, naravno da ne možemo poljoprivrednicima koji se dosele u RH zabraniti kupovinu zemlje – to bi bilo isto kao i tvrtki BMW dozvoliti investiranje u RH ali zabraniti im kupovinu struje.
• Poskupit će avionske karte zbog glupe kontrole emisija.  To vrijedi i za domaće i za strane letove.
• U dijelu o kontroli zagađenja, doslovno svi veći zagađivači dobili su odgode uvođenja boljih filtera ili pročišćivanja otpada.  Recimo, Plomin može i dalje zagađivati više od EU standarda sve do 2018.  Isto važi i za rafineriju u Sisku.   Eto koliko se brinu o zdravlju ljudi!
• Brodogradilišta moraju smanjiti kapacitete za civilnu proizvodnju, a jedan – pazite ovo – od načina (osim zatvaranja) je prenamjena za vojnju proizvodnju.  Sad znamo zašto je premijerka prije par dana galamila kako će se naveliko proizvoditi brodovi za vojne namjene…   Brodogradilišta neće smjeti primiti nikakvu državnu pomoć u slijedećih 10 godina od dana privatizacije.
• CMC Sisak mora vratiti pomoć od gotovo 20 milijuna kuna koju su u prošlim godinama primili od države, i to s kamatama.
• Posuđujemo euro-kredite za CO2 emisije zbog propusta da poštujemo beskorisni Kyoto dogovor o kontroli emisija (o tome smo pisali ovdje)

Dodatak aneksu V ima samo podužu listu lijekova.