Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

U stvarno nevjerojatnoj vijesti (pozdravimo novonađenu transparentnost hrvatske vlade na izdahu!) koju donosi SEEbiz, piše ovako:

ZAGREB – U partnerstvu s Europskim pokretom Hrvatska, Hrvatsko društvo lobista (HDL) organizira okrugli stol pod nazivom “Lobiranje za interese poljoprivrednog sektora RH u EU“ koji će se održati 21. studenog 2011. godine od 10 do 12 sati u prostorima Europskog doma Zagreb u Jurišićevoj 1.

U partnerstvu!  Pa da li je danas 1. travnja?

To je adresa gdje bi domaći OWS trebali demonstrirati 21. studenog 2011.:  Jurišićeva 1, Zagreb.  Ali neće.  Jer za sve su krivi “bankari”.  Ah, da, i ona vražja tajna društva, kako ono ide, da – neka Trokutna komisija i ono Bodi-bildering  društvo!

U raspravi će sudjelovati Miroslav Božić, ravnatelj Uprave za poljoprivrednu politiku i međunarodnu suradnju u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Damjan Bogdanović, glavni tajnik Hrvatske poljoprivredne komore, i Željko Zadro, predsjednik Uprave Viro tvornice šećera.

Moramo naglasiti, protiv ljudi iz privatnih firmi – što paradoksalno uključuje lobiste – nemamo ništa protiv.  Oni (ovdje čak i transparentno) rade ono za što su plaćeni, tj. da vlasnicima zarade novac.  No što tu rade državni službenici dok ih plaća država?

Okrugli stol sufinanciran je od strane Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija u skladu s provedbom Komunikacijske strategije za informiranje hrvatske javnosti o EU i pripremama za članstvo, a medijski pokrovitelj je SEEbiz.

Eto, crveno na sivom.  MVPEI (su)financira lobiste.  Moguće je da su građani Hrvatske doista potpuni idioti i da je sve pod kontrolom masona i ostalih, a vladini službenici naprosto se niti nadljudskim naporom ne mogu otprijeti magičnim moćima svjetskih bankara.  Ne vrijedi na izbore, ne vrijedi na referendum, stvarno su prejaki ti masoni!

Na kraju treba obratiti pažnju na sam naslov (SEEbizovog članka):

HDL organizira okrugli stol “Lobiranje za interese poljoprivrednog sektora RH u EU”

To je naravno prvorazredna glupost.  Evo i zašto:

1.  Lobisti ne dodaju nikakvu vrijednost.  Svaki dodatni poticaj koji primi jedan poljoprivrednik, on tog poljoprivrednika stavlja u umjetno profitabilniji položaj naspram ostalih hrvatskih poljoprivrednika koji posluju na relativno slobodnijem tržištu.

2.  To stvara situaciju u kojoj sve veći dio poljoprivrednika, umjesto okretanja tržištu, počinje ovisiti o subvencijama i lobistima.

3.  Povećana potražnja za lobistima povećava ulogu državne i europske birokracije i iskrivljuje tržišne odnose, time stvarajući sub-optimalne rezultate za sve sudionike na tržištu.

4. Subvencije su štetne jer za oduzimaju od financijski zdravih i konkurentnih sudionika na tržištu i daju se onima koji su nekonkurentni.  Naravno dio ide lobistima, a dio i na financiranje ovakvih glupih okruglih stolova, što naravno ne dodaje nikakvu vrijednost.

5. Tko je toliki idiot da misli da domaći lobisti rade “za interese poljoprivrednog sektora u RH”?  Lobiranje je korištenje utjecaja za trgovinu koja podrazumijeva razmjenu usluga.  Ako vas plati seljak (ili vlada, što je još apsurdnije jer pokazuje svu nakradnost hrvatske vlasti) da se izborite za veće izvozne kvote proizvoda ABC, eurokrati ili ljudi iz drugih zemalja članica će reći nešto kao “Može, ali dajte vidite s ministarstvom da odobre uvoz genetski modificiranog mesa, dajte da to malo balansiramo!” i eto kako se sklapaju ti dogovori – u korist jednih, a na štetu svih ostalih.  Nitko nije toliko glup da kaže “Ah, sjajne li ideje, pa kako se toga nismo ranije sjetili.  Da, njima treba pomoći.  Odmah ću podržati povećanje izvoznih kvota za hrvatske seljake!“.  Usporedite to sa slobodnim tržištem gdje seljaci proizvode ono što ljudi žele kupiti po tržišnoj cijeni i gdje nema birokracije, subvencija i trgovanja ispod stola.  Isto tako, kad strani lobisti zatrebaju glasove principijelne hrvatske delegacije u EU, oni će naravno koristiti iste “provjerene” lobiste.

Zato u naslovu članka tvrdimo da su lobisti ne samo hrvatski nego i europski.  No kao što smo rekli, oni rade svoj posao.  Ono što nas smeta, to su štetočine i paraziti iz vlade Republike Hrvatske i njihovog ministarstva vanjskih poslova i europskih lobističkih integracija koje vodi beskorisni g. Jadronković.  Pakiranje potrošnje proračunskog novca u domoljubni merkantilizam je tipična odvratna strategija stranke na vlasti i njihovih eurofoteljaša iz MVPEI-ja.

Još nešto: ako izgube na izborima (a nadamo se da hoće) neki od tih istih MVPEI-jaca sasvim moguće naći će posao u tim istim lobističkim firmama kojima našim novcem sufinanciraju PR kampanje.  To je toliko odvratno da ne može biti odvratnije.

Koga sve ovo nervira, neka na referendum povede desetak prijatelja i nagovori ih da glasuju protiv.

Brzi pregled ugovora o pristupanju i dodatka aneksu 5.

Ovdje ćemo izlistati par detalja iz ugovora (možete ga skinuti ovdje) koji nam se čine interesantniji:

• U Europsku investicijsku banku moramo uplatiti 42 720 000 eura (u pet godišnjih rata do 2018. – tko zna da li će euro do tada postojati!).
• “Prosjački džeparac” iliti cash flow facility od 75 milijuna u 2013. i 28,6 u 2014. stvoren je kako bi nam omogućio da preživimo do 2015.  To je stvarno ponizujuće… Isplaćivat će se mjesečnim rata, stoga “prosjački džeparac”.
• Kvota za šećer od 192,877 tisuća tona godišnje (nešto više od starih figura od 180 tisuća tona).
• Od 2014. naši carinici će moći pretraživati one koji ulaze u Hrvatsku iz drugih EU zemalja kako bi utvrdili da li kod sebe imaju više od 300 cigareta (tko ima, morat će platiti hrvatsku trošarinu).  Isto od početka 2014. minimalna trošarina na cigarete bit će 77 eura na tisuću komada.
• Za Hrvatsku maksimalni iznos europskih fondova koji će primiti neće prijeći  3,5240% njenog BDP-a (a od toga se mora odbiti naš doprinos EU proračunu kako bi se izračunali neto transferi).
• Sloboda kretanja radne snage (strana 141. u Ugovoru) opisuje kako će to funkcionirati.  U biti bit će tranzicijski period od par godina, slično kao što su imali Bugari i drugi.  Austrija i Njemačka će postepeno otvoriti svoja tržišta rada za naše zidare, čistače-ice, zaštitare, negovateljice i neka slična zanimanja, a ovisno o njihovim pravilima i mi imamo prava donijeti iste mjere. [Ispravak (2011/9/23): originalno rekli smo "ranije", a trebali smo "kasnije" tj. postepeno.  Zanima nas možemo li i mi tako ograničavati dolazak na rad Bugarima i Rumunjima, recimo.  Nismo protiv ili za takvu mogućnost nego nas jednostavno zanima kako je to uređeno.]
• Poljoprivredna zemlja se neće moći prodavati fizičkim stranim osobama (ukoliko izmjenimo zakon koji to zabranjuje) do 2020., ali firme će moći kupovati zemlju. Ali… ali… poljoprivrednici iz EU mogu se doseliti u RH i onda tu kupiti poljoprivrednu zemlju kao i domaći.  To je nešto kao rupa, ali ako se razumno razmotri, naravno da ne možemo poljoprivrednicima koji se dosele u RH zabraniti kupovinu zemlje – to bi bilo isto kao i tvrtki BMW dozvoliti investiranje u RH ali zabraniti im kupovinu struje.
• Poskupit će avionske karte zbog glupe kontrole emisija.  To vrijedi i za domaće i za strane letove.
• U dijelu o kontroli zagađenja, doslovno svi veći zagađivači dobili su odgode uvođenja boljih filtera ili pročišćivanja otpada.  Recimo, Plomin može i dalje zagađivati više od EU standarda sve do 2018.  Isto važi i za rafineriju u Sisku.   Eto koliko se brinu o zdravlju ljudi!
• Brodogradilišta moraju smanjiti kapacitete za civilnu proizvodnju, a jedan – pazite ovo – od načina (osim zatvaranja) je prenamjena za vojnju proizvodnju.  Sad znamo zašto je premijerka prije par dana galamila kako će se naveliko proizvoditi brodovi za vojne namjene…   Brodogradilišta neće smjeti primiti nikakvu državnu pomoć u slijedećih 10 godina od dana privatizacije.
• CMC Sisak mora vratiti pomoć od gotovo 20 milijuna kuna koju su u prošlim godinama primili od države, i to s kamatama.
• Posuđujemo euro-kredite za CO2 emisije zbog propusta da poštujemo beskorisni Kyoto dogovor o kontroli emisija (o tome smo pisali ovdje)

Dodatak aneksu V ima samo podužu listu lijekova.

(I) ribari nezadovoljni pregovorima

Dopredsjednik udruge profesionalnih ribara Naše more (koja okuplja ribare iz 5 dalmatinskih županija) Karlo Magić smatra da će ribarima najveći problem biti plivaričarenje, a da sami pregovori o zatvaranju poglavlja o ribarstvu nisu bili transparentni. Dodao je kako mnogi ribari nisu znali o čemu se pregovara, a ni danas ne znaju kako su pregovori završili.

Izvor: Ribari nezadovoljni pregovorima – AgroKlub.com.

Kojeg li iznenađenja!  Znajući kako je tajnost pravilo, a ne izuzetak, ribari (a i ostali nezadovoljni tajnošću pregovora) mogli su na vrijeme dići svoj glas još prije par godina, kad je postalo jasno da je tajnost glavna odlika pregovora o pridruživanju EU.

Ali ne!  Kad je tajnost u pregovorima s EU bila na štetu neke druge društvene skupine, ribari nisu prigovarali.  Sad kad je došao red da se trguje njihovom kožom, prigovaraju kako nisu znali.

Svi će dobit još jednu priliku.  Referendum će biti zadnja prilika da ljudi nezadovoljni tajnošću pregovora dignu svoj glas protiv trikova kojima nas političari pokušavaju ugurati u EU.