Suverenitet kojeg nema: nacrt proračuna Irske došao u ruke njemačkih parlamentaraca prije nego u ruke irskih

To je jedan od interesantnih događaja s kraja ovog tjedna koji pokazuje kako zemlje imaju sve slabiji suverenitet i prije ustavnih promjena koje će to ozakoniti.  Što se zapravo dogodilo?

Vlada Irske sastavila je prijedlog proračuna za 2012. i, kako je Irska u “banani”, prijedlog je dan na uvid (možda bi se moglo reći za davanje suglasnosti) “trojci” koja nadzire irsko provođenje reformi, a taj nadzor je sličan onom koji se provodi u Grčkoj.  On je onda došao u ruke komitetu njemačkog parlamenta za proračun. I na kraju iscurio u javnost.

O tom incidentu možete pročitati na Internetu (npr. RTE Ireland, na engleskom), no ukratko:

- Irska vlada tvrdi da su ti dokumenti tek jedna od nekoliko verzija koje su sastavili i da uopće nije ono što namjeravaju podnijeti irskom parlamentu na raspravu i usvajanje.

- Naravno, druge verzije nisu poznate tako da je teško reći da li je to istina, a zanimljivo je da je dokument iscurio u javnost zajedno s pismom namjere (što bi značilo da možda i nije bilo drugih verzija) i da je u samom nacrtu proračuna dan mjesec i godina (November, 2011) ali je datum ostao prazan (što bi opet značilo da bi u slučaju odobrenja od strane trojke vlada samo ukucala datum i usvojila prijedlog koji bi onda bio proslijeđen irskom parlamentu).

- Iz dokumenta je vidljivo da irska vlada namjerava dodatno povećati PDV na 23% (naravno, građani su tu da ih se cijedi koliko treba), što je odvratno kad znamo da je Irska potpuno bespotrebno (i u legalnom i u gospodarskom smislu) preuzela dugove irskih banaka i sad ne samo da taj dug moraju otplatiti građani koji i sami imaju dugove koje moraju plaćati, nego se oporezivanje povećava kroz PDV zato što to psihološki izgleda manje loše od povećanja poreza na recimo dohodak.  A ne treba zaboraviti da PDV udara na sve, tako da oporezuje i nezaposlene.

- Ne radi se o tome da njemački parlamentarci odlučuju o irskom proračunu (ipak ga moraju izglasati sami Irci), nego da to ograničava utjecaj irskog parlamenta.  Naprimjer, ako je trojka dala suglasnost na taj prijedlog i ako irski parlamentarci nekako izglasaju amandman kojim se traži rast PDV-a za 1% umjesto za 2%, vlada to ne može prihvatiti bez ponovne konzultacije s trojkom (a prije toga morali bi “izgubljeni” postotak nadoknaditi drugim rezovima).  U svakom slučaju, proračun s kojim se trojka (a možda i određeni njemački parlamentarci) ne slaže ne može biti usvojen.  Na kraju – ako se ne usvoji na vrijeme – trojka će zatvoriti “pipu” i slijedeća tranša kredita neće biti isplaćena dok irski parlament ne usvoji proračun po mjeri stranaca.

RTE citira izjave člana parlamenta:

“Prema izvještajima, članovi parlamenta Njemačke dobili su detalje irskog proračuna tri tjedna prije parlamenta i građana Irske”,’ Mr McGrath rekao je u izjavi.

“Ako je to točno, ogromna i neviđena šteta bit će načinjena povjerenju irskog parlamenta i ljudi u naše proračunsko planiranje.  To bi također bilo temeljna povreda utemeljenih protokola koji se tiču transparentnosti proračunskih mjera”.

‘”Trebamo saznati da li je irska vlada otkrila detalje irskih proračunskih planova njemačkom parlamentarnom komitetu”.

G. McGrath je dodao: “Osim planiranog povećanja PDV-a, koje ostale informacije iz proračunskog plana su bile dane na uvid njemačkim parlamentarcima?”.

Potpuno je jasno da je ovo jek jedan o više primjera (smjenjivanje vlada u Grčkoj i Italiji, pisma iz ECB-a kojima se talijanskoj vladi sugerira što i kako da radi, vijesti o ustavnim promjenama koje ograničavanju fiskalnog suvereniteta članica, itd.) kako je EU na putu slabljenja suvereniteta zemalja članica i kako se cijeli cirkus pretvara u kvazidemokraciju ili čak autokraciju.

• Građani neposredno biraju organe vlasti u svojoj zemlji
• Od parlamenta prema gore, demokracija prestaje.  Vijeće europe, europska vlada, predsjednik – sve je prepušteno elitama koje ne odgovaraju nikome i ne mogu biti smijenjeni
• Pristupanjem članice su izgubile dobar dio političkog i legalnog suvereniteta.  S eurom zemlje članice izgubile su i monetarni suverenitet.  Sad se gubi i fiskalni, a suverenitet zemalja članica je pod stalnim udarom s planovima da se osnaži europsko ministarstvo vanjskih poslova, ujedini obrana i polako osnaže preostale funkcije koje EU kao kvazi-država još nema

Na stranici “O ovom blogu” možete vidjeti da suverenitet uopće nije razlog zbog kojeg se autor ovog bloga protivi pridruživanju, ali jasno je da je on od početka ove krize sve više pod prijetnjom, a što se tiče zemalja koje su već u EU (a pogotovo onih u krizi), gubitak suvereniteta čini se da je put koji vodi u samo jednom smjeru.

Bez suvereniteta zemlje postaju europske provincije i onda više nikakve promjene nije moguće u stanju provesti, niti je praktično moguće napustiti EU kad europske vlade koriste novac poreznih obveznika za neograničene PR kampanje protiv glasova suvereniteta, slobode i demokracije.

Prosjačenjem izborili oko €150 po glavi, istovremeno dobili €100 milijuna novog duga

O €687,5 (ili čak €800) milijuna europskog proračunskog novca iz druge polovice 2013. godine (ako se pridružimo) svi su mediji naveliko izvještavali.   Pitamo se da li se itko sjeća koliko ćemo morati uplaćivati?  €267,7 milijuna.   O tome smo mogli čitati, recimo, u Vjesniku, pod bombastičnim naslovom “Za euro koji daje u Unijin proračun, Hrvatska od EU-a dobiva tri“:

Zatim, zajamčeno je 100 milijuna eura, a budući da Hrvatska u europski proračun uplaćuje 267,7 milijuna eura, što je iznos o kojem se ne pregovara, Hrvatskoj za jedan euro uplaćen u proračun Unije, EU isplaćuje tri eura.

U izvještaju Europskog vijeća (“Accession Conference at Ministerial level closes negotiations with Croatia” od 30.6.2011.), pak čitamo da je Hrvatska delegacija u stvari pokušala pregovarati i isprosjačiti još koji euro….   Evo što su nam tom prilikom EU pregovarači rekli:

EU je pažljivo razmotrila zahtjev Hrvatske za primjenom prijelaznih korektivnih mjera u odnosu na uplate Hrvatske u EU proračun.  EU je podsjetila da će se stečevina vlastitih sredstava [RefProtEU - vidi ovo] u potpunosti primjenjivati ​​na Hrvatsku nakon pristupanja, te naglasila da se plaćanja u EU proračun koje Hrvatska mora napraviti moraju dogoditi u skladu s relevantnim stečevinama.  U tom svjetlu EU smatra da, kako bi se ublažio utjecaj pune primjene pravila vlastitih sredstava na Hrvatsku i vremensko kašnjenje između obveza izdvajanja i stvarnog plaćanja, osobito u prvoj godini pristupanja, posebna privremena “sredstva novčanog toka” trebaju biti stavljena na raspolaganje Hrvatskoj kako bi se poboljšala njezina neto proračunska pozicija, i to kako slijedi: €75.000.000  u 2013, a €28.600.000 u 2014.

Zbog prosjačenja – ili je to možda tek show za gledatelje, nakon što su posegnuli za džepom i dali nam oko €100 milijuna sitniša – uslijedila je i packa:

EU je također naglasila da je zaštita financijskih interesa Europske unije od najveće važnosti, a time i potcrtala važnost da Hrvatska osigura, i to pravovremeno, da se uspostave potrebni kapaciteti i strukture za dobro upravljanje i učinkovitu kontrolu EU financijskih instrumenata u skladu s pravnom stečevinom EU.

Pitamo se da li svi prosjače na taj način ili je to svojstveno samo našoj zemlji.  Ako se radi o ovom drugom: što to govori o održivosti zemlje koja očigledno ne može preživjeti do kraja 2013. bez sezonskog popusta?  Iluzorno je očekivati da bi kao takva Hrvatska imala bilo kakvu snagu u pregovorima.  U biti, Hrvatska čini što nam EU govori.  To je još jedan od mnogobrojnih aspekata koji čini se nikog više ne uzbuđuju….  A onda će građani morati činiti što im država govori.   Eurokrati i njihovi “ovlašteni distributeri” u domovini cvjetat će od sreće.

Što se tiče samog iznosa novca, on izgleda ogroman (na stotine milijuna!), no ipak:

1. Kad se odbiju jednokratne isplate i slično, recimo da se radi o iznosu od 600 milijuna eura godišnje.  Podijeljeno s 4,2 milijuna to je 142 eura po glavi stanovnika.   Za Sloveniju se pokazalo da “profitiraju” u iznosu od 100 eura po glavi.  €150 eura po osobi nas neće spasiti.
2. Optimisti ne bi smjeli zaboraviti da €150 po osobi u stvari nije €150 po osobi.  To je u prosjeku.  Prema pravilima i sporazumima, tih par stotina milijuna eura godišnje morat će se stući na gluposti kao što su poticaji na poljoprivredu i slično.  To najprije znači da će seljaci nastaviti primati subvencije (recimo, €1.000 po glavi), a onda da će hrana poskupiti.  Dakle posve je moguće da će uprkos tim novcima standard građana u cjelini – opadati.
3. Isto tako valja primijetiti da nam je u sklopu 35. poglavlja (isti izvještaj Europskog vijeća spomenuti gore) EU posudila 7 milijuna tona CO2 kredita (isto vidi ovdje) jer smo – vođeni glupom željom za pridruživanjem – potpisali Kyoto protokol o kontroli CO2 emisija, koji Vlada onda nije mogla ispuniti!  Ne znamo koliko je cijena dozvole za emisiju tone CO2-a, ali pretpostavimo li (povoljnu) cijenu od 15 eura po toni, onda je to novi dug od 100 milijuna eura koje moramo vratiti od 2013. do 2020. godine.  Da nismo namjerili u EU (ili da smo bili malo pametniji i ostali izvan Kyoto-a), ne bismo morali u taj dug.  Taj iznos od 100 milijuna članci kao onaj što ga je objavio Vjesnik uopće ne spominju.
4. Kao što smo rekli u članku o Sloveniji, postoji čitav niz troškova koji se ne spominje.   Mediji često samo prenose vijesti, a nitko se zapravo i ne trudi provjeriti činjenice ili, strahote li, pokušati iskopati kakav novi detalj s euroskeptičnim predznakom!  Naprimjer, vezano u prethodni paragraf i globalno zatopljavanje: zbog pritisaka EU da smanji CO2 emisije, danas čitamo da će Velika Britanija plaćati puno više za struju kako bi primamila zelene proizvođače energije.  To će naravno koštati više, tako da će cijena struje u Velikoj Britaniji porasti između 35 i 50%.  Prema procjenama stručnjaka, to poskupljenje će najviše pogoditi britanske penzionere.  Kod nas su ovih dana cijene struje porasle, a to je tek početak.

Mediji o fiskalnim transferima izvještavaju nepotpuno, a često i netočno čak i kad je točna informacija dostupna na Internetu.   Iz ovog i drugih nedavnih članaka na temu fiskalnih transfera mislimo da je lako vidjeti da su fiskalne prednosti članstva minimalne, a ukupne financijske prednosti članstva jako male.

O novom europskom PDV-u koji se uvodi od 2014.

Novi dokument Europske komisije (ovdje, na engleskom) objašnjava o detaljima o kojima nismo pregovarali, ali ćemo ih – ako uđemo u EU – iskusiti na vlastitoj koži: naime, radi se o novim porezima koje će EU uvoditi širom Europe.

Kako je to moguće?  Pa lako – o novom sustavu se pregovara ovih dana, a mi smo pregovore završili.  O euro-porezima već smo pisali, a sad evo dva pitanja i odgovora iz gornjeg dokumenta prevedena na hrvatski (MVPEI, nema na čemu!):

Tko donosi odluku o vlastitim (poreznim) izvorima (za EU proračun)?

Europsko vijeće jednoglasnom odlukum nakon konzultacija s EU parlamentom.  Da bi takva Odluka stupila na snagu, moraju je usvojiti sve zemlje članice u skladu sa svojim ustavnim  zahtjevima (član 311).

Što će činiti te nove izvore?

Promjene koje je predložila Komisija su kako slijedi:

• Pojednostavljenje doprinosa zemalja članica prekidom kompliciranog sustava financiranja dijelom PDV-a prikupljenim od zemalja članica počevši od godine 2014.  To će sustav doprinosa učiniti transparentnijim i pravednijim.
• Uvođenje dva nova vlastita izvora: porez na financijske transakcije (FTT) i modernizirani PDV.  To će olakšati proračunsku konsolidaciju zemalja članica smanjivanjem njihovih doprinosa europskom proračunu, donijeti novi poticaj razvoju unutarnjeg tržišta u području PDV-a i oporezivanja financijskog sektora.
• Reforma mehanizama prilagodbe zamjenom svih postojećih prilagodbi jednostavnim i transparentnim sustavom jednokratnih isplata koje odgovaraju nivou blagostanja zemalja članica.

Eto tako – ako ovo “prođe” (a vjerojatno hoće) a RH se pridruži, od 2014. imat ćemo europski PDV i porez na financijske transakcije.  (Ono gore o smanjivanju doprinosa je tek djelomično istinito – države više neće slati dio PDV-a Uniji, ali samo zato jer će one isti (ako ne viši) iznos za EU prikupljati na ime europskog PDV-a).

Gornji dokument donosi i nove informacije o smanjenju proračunskih izdvajanja za Zajedničku poljoprivrednu politiku od 2014. do 2020. u iznosu od 10%.  Molimo MVPEI ili ministra Čobankovića da obavijesti seljake.

Obećanja o “profitabilnom” hrvatskom članstvu u EU

Vlada nam često servira nepovezane i nesuvisle brojke (toliko milijuna za ribarstvo, ovoliko za ne znamo već što…), a sve silne statistike koje viđamo po medijima čine se nedovoljne za jedan jednostavni rad koji bi procijenio kolika bi bila neto korist od tih famoznih transfera iz EU proračuna.

U ranijim člancima (i na drugom i na ovom blogu, npr. ovaj) izrazili smo naše sumnje glede propagande tipa “europski fondovi u hrvatskom džepu” (koja podsjetimo, dolazi od stranke koja je ranih devedesetih busajući se u prsa zagovarala “hrvatsku lisnicu u hrvatskom džepu” da bi potom prešla na “naša ruka u bilo čijem džepu” i čije je bavljenje EU fondovima tek najnovija mutacija 20-godišnje strategije življenja od tuđeg rada).

Danas smo nabasali na stranicu s proračunskim statistikama EU i isfiltrirali par jednostavnih grafova koji mislimo da daju prikaz koji je vrlo konzistentan s našim očekivanjima koje smo opisali u prethodnim člancima na ovu temu.  Prvi graf prikazuje uplate u proračun EU u 2009. za 3 nama slične zemlje članice (Madžarska, Slovenija, Slovačka).  Vidimo da se radi oko 1% (kliknite na grafove za oštriji prikaz ili posjetite povezanu stranicu ako želite sami filtrirati rezultate u engleskom interfaceu).

Uplaćeno u proračun EU u 2009. kao % BND-a

Drugi graf prikazuje koliko zemlje dobivaju iz proračuna EU.  Osim Madžarske (valjda puno poljoprivrednih subvencija?) koja je u plusu gotovo 3%, Slovenija i Slovačka su u plusu tek oko 0,7%.

Primljeno iz proračuna EU u 2009. kao % BND-a

Kad bi se oduzela šteta koju bi pretrpjelo gospodarstvo zbog prevelike regulacije, previsokih trošarina, poticanja ekologije, borbe protiv globalnog zatopljavanja, skorih  EU poreza i svih ostalih EU troškova, ne bi nas začudilo kad bi ukupni rezultat bio neutralan.  Rezulati istraživanja organizacije Open Europe pokazuju da samo EU regulativa uvedena između 1998. i 2008. koštala velikobritansko gospodarstvo £148,2 milijarde (OpenEurope, Out of Control: Measuring a decade of EU regulation, 2009, p3), tako da indirektne troškove pridruživanja ne treba shvaćati olako.

Blogiramo već 7-8 mjeseci (ovaj blog je noviji, ali i na drugom blogu pisali smo o EU i pridruživanju) i još nismo vidjeli niti jedan rad ili skupni rezultat koji pokazuje da bi Hrvatska od članstva u EU imala gospodarske koristi.  Vlada je ili nesposobna proizvesti rad koji bi prikazao gospodarske koristi članstva u EU, ili ga ne želi proizvesti, ili zna da od članstva ne bismo imali nikakve (ili očekivane) koristi pa neće s detaljima izaći u javnost.  U bilo kojem slučaju, građanima bi to trebao biti znak upozorenja.

Reuters: Europski energetski plan prijeti ugljičnim milijardama

Prema članku (na engleskom) Reutersa,

Tržište ugljičnih emisija Europske unije tokom slijedećih godina moglo bi biti poplavljeno suvišnim dozvolama za emisije, što bi srušilo cijene 50% i vlade lišilo milijardi u proračunskim prihodima, kažu EU izvori.

Ono što je jako važno u gornjem paragrafu prepoznati jest:

• Nigdje se ne spominje zagađivanje i klimatske promjene (koje su – valjda, jer sad više nismo sigurni – bile glavni razlozi za tržište emisija).
• Vlade i trebaju biti lišene prihoda.  Novac treba ostati građanima (potrošačima) koji bi prema planu platili u punom iznosu, a sad će moći uštedjeti.
• Ni riječi o građanima koji na kraju krajeva, kroz više cijene proizvoda i usluga, plaćaju sve te poreze.

Dozvole se troše zato što regulirane tvornice otpuštaju puno manje ugličnih plinova nego što se planiralo (što je dobro), no to je sad odjednom postalo loše.   A loše je zato što će prestanak daljeg ulaganja u smanjenje emisija pogoditi zelene industrije u Danskoj i Njemačkoj (zašto bi nas to trebalo biti briga?) i zato što debele vlade neće dobiti sve te milijarde od građana.  Stoga zeleni, keynesijanci i birokrati ovih dana guraju novu direktivu Europske komisije koja će propisati nove, strožije standarde potrošnje energije u zgradama, vozilima i – što je naročito kontroverzno – industriji (zato što je industrija već regulirana emisijskim šemama (na engleskom, ETS), ali koje – kako vidimo – ne prikupljaju dovoljno novca).

Što se događa s emisijama dobar je primjer par značajnijih problema Europske unije: totalitarni zeleni, pomahnitala socijalna država i prekomjerno uplitanje države u život ljudi.

Europska komisija želi moći sama članicama uvoditi euro-poreze

Engleski dnevnik Daily Telegraph izvještava (članak na engleskom) je kako europski povjerenik za proračun Janusz Lewandowski za Europsku komisiju (EK) želi pravo uvođenja euro-poreza bez uplitanja zemalja.  Prema g. Lewandowskiju, EK želi proračun napraviti manjim političkim pitanjem, a vidimo i kako – time što žele iz procesa odlučivanja odstraniti svaku diskusiju i izgraditi malu crnu kutiju koja će na ugrađenom ekranu svake godine zemljama prikazivati brojke koje svaka zemlja mora prikupiti za EK.

U članku koji smo objavili na drugom blogu pisali smo kako neke od tih promjena počinju već u proračunskoj 2012. godini.

Kaže g. Lewandowski:

“Cilj mi je da prihodi budućeg proračuna budu dvije trećine ili 66% iz zemalja članica, a vlastita sredstva jedna trećina, odnosno 33%”,  izjavio je on za Daily Telegraph.

Vlastita sredstva naravno nisu novci članova EK nego ono što oni dikretnim porezima namjeravaju oduzeti građanima EU.  Telegraf računa da bi za Britance ti euro-porezi u periodu od 2013. do 2020. značili oko dvjesto funti godišnje manje svakoj porodici.

Vođa stranke UKIP Nigel Farage dobro je primijetio kad je rekao da će se euroskeptici širom EU prihvatiti slogana “nema oporezivanja bez predstavljanja” (ili doslovnije rečeno, nema taksacije bez reprezentacije (bolje se rimuje)  – radi se o prikupljanju poreza ili oporezivanju i predstavljanju u tijelima vlasti koje se provodi kroz demokratske izbore), aludirajući na to da EK za svoj rad ne odgovara građanima EU, a iste sad namjerava oporezivati, što ne ide jedno uz drugo.

Prema g. Lewandowskiju (ovo prezime nemoguće je lijepo deklinirati) oporezivanje bez predstavljanja pojednostavljuje proces izglašavanja proračuna.  To je možda točno, ali je istovremeno protiv načela demokratskog upravljanja.  Sigurno ima puno onih koji misle – pa čak i danas, primjerice kad se govori o gospodarstvu Kine – kako je totalitarizam “najefikasnije” društveno uređenje.  Svatko ima pravo na svoje mišljenje, no vjerujemo da trebamo u totalitarizam kako bi minimizirali polički faktor izrade proračuna za beskorisne institucije kao što je EK.

Koliko bi nas mogao koštati Europski stabilizacijski mehanizam (ESM)

Ono čime se vlada obično ne hvali je činjenica da EU ima svoje troškove koje ćemo i mi morati plaćati.  Jedan od tih troškova je i fond za spašavanje radišnih građana Grčke i sličnih zemalja u kojima gotovo nitko normalan ne plaća poreze.

ESM je dakle fond za spašavanje zemalja-zgubidana o kojima ovih dana često čitamo u vijestima.  Prema nacrtu ugovora o ESM-u, svaka zemlja euro-zone trebat će u fond uplatiti određeni iznos kapitala prema ključu iz aneksa A nacrta ugovora.  Za siromašnije zemlje postoji izuzetak i taj iznos je nešto smanjen u poređenju s razvijenijim članovima euro-zone, no kako ne bismo previše računali, jednostavno ćemo pogledati koliko će u ESM trebati uplatiti zemlje slične Hrvatskoj:

• Slovenija: 2,993 milijarde eura
• Slovačka: 5,768 milijarde eura

Slovačka nam je sličnija – ima za četvrtinu veći BDP po glavi stanovnika i 5,5 milijuna stanovnika što je jako zgodno kad se pogleda koliko moraju uplatiti (oko tisuću eura po glavi stanovnika).  Budimo konzervativni i pretpostavimo da bismo mi morali platiti 750 eura po glavi stanovnika što lijepo ispada 3 milijarde i 375 milijuna eura (750 * 4,5 milijuna).  To po današnjem tečaju iznosi 24,87 milijardi kuna.  Prava sitnica!
Sve zemlje kapital moraju uplatiti tokom 5 godina i to 20% svake godine, što znači da će naše vlade u periodu od 2013. do 2017. morati u EU godišnje slati gotovo 5 milijardi kuna (u eurima, naravno).  Da, drago nam je što pitate – žao nam je, ali sudjelovanje  u ESM-u je obavezno za sve zemlje euro-zone! Jedini način da budemo u EU bez da sudjelujemo u ESM-u je da ne usvojimo euro, no to bi vjerojatno bilo još gore (s obzirom na tečaj kune).

U teoriji, novac uložen u ESM će biti vraćen uz kamate.  U praksi, sumnjamo da će se to dogoditi.  Još nešto što je vrlo zanimljivo je da zemlje koje primaju pomoć ne moraju uplaćivati u ESM, a kad one ne uplate, onda druge zemlje trebaju uplatiti više da se smogne iznos kapitala koji je planiran.  To je jako zanimljivo kad se uzme u obzir da se od Irske planira dobiti 11 milijardi (odakle im novac?), Španjolske 83 milijarde, i tako dalje.  Znači teoretski u slučaju posustajanja bilo koje zemlje gornji iznosi postat će još veći.

Ne treba propustiti zapitati se odakle Hrvatskoj 5 milijardi kuna viška (cijeli državni proračun je sto i nešto milijardi), i to 5 godina zaredom.  Odgovor sigurno nije “uštede”, nego “novi porezi”.

Najbolji način da izbjegnemo euro-poreze, slanje našeg novca zemljama zgubidanima i vjerojatne gubitke je da jednostavno glasujemo protiv pridruživanja EU.

 

DOPUNA (2011-9-9): treba reći da zemlja može pripadati ESM-u samo ako je uvela euro.  Mi srećom nemamo šanse za ulazak u euro-zonu tako da su troškovi za Hrvatsku samo hipotetski.

Ako pristupimo EU, kruh i mlijeko poskupit će najmanje pet posto

U članku Što je Hrvatska dosad ispregovarala s Europskom unijom? koji piše o dosadašnjim pregovorima s EU, Novi list donosi neke detalje pregovora koji su dosad već poznati.

Jedan od njih odnosi se na osnovne prehrambene namirnice:

Hrvatska odustala od zahtjeva za zadržavanjem nulte stope PDV-a na kruh, mlijeko, knjige, znanstvene časopise i medicinske implantate pa će se na te proizvode najkasnije danom ulaska u EU plaćati najmanje pet posto PDV-a.

Preporučujemo cijeli članak Novog lista jer donosi niz uznemirujućih detalja o dosadašnjim pregovorima s EU.