Video: Nigel Farage o kandidaturi Srbije

U nedavnom interviewu s RT engleski euro-parlamentarac govori o nedemokratskoj prirodi EU, o neminovnom kolapsu koji prijeti eurozoni, o pristupnoj kandidaturi Srbije i ostalom.

Video nije preveden na hrvatski, a samo ćemo prevesti dio o kandidaturi Srbije koji počinje oko 4m53s (ako želite preskočiti ostalo i brzo “premotati” na taj dio).

Voditelj:

Srbija je najnovija zemlja koja se želi pridružiti EU.  Europska komisija odobrila je njihovu kandidaturu u srijedu.  Ipak, kakve koristi mogu imati od pridruživanja kad je EU u tako ogromnim teškoćama?  Čuo sam kako neki analitičari sad pridruživanje opisuju kao “pacovi koji skaču na tonući brod”.

N.F.:

Da, to je vrlo glupa ideja.  Ponavljam, to je ideja europske političke klase.  Politička klasa Srbije, naravno, na tom će se također obogatiti i postati milijuneri, tako da je i njima ta ideja privlačna, ako ona to već nije njihovim građanima.  Pazite, razmislite o ovom: do prije samo desetak godina Srbi i Hrvati ubijali su se po tim krajevima kako bi mogli živjeti razdvojeno, a sad ih njihovi političari i vođe opet žele ujediniti pridruživanjem u istu vrstu političke unije kakva je bila bivša Jugoslavija.  Mislim da je to apsolutna ludost!

Ludost ili ne, radi se o novcu (za političare, ne za građane) i osiguranju nastavka utjecaja i lagodnog života povlaštenih političkih klasa.  Rat i pljačkaška privatizacija koja je slijedila u zemljama bivše SFRJ bili su političkoj klasi tek lijepa prilika za zaradu, a pridruživanje EU je tako još jedna lijepa prilika da se opet zaradi.  Demokracija i kvaliteta života građana nikad im nije bila prioritet, a nije ni sada.

Činjenica da nas u Hrvatskoj ista stranka koja nas je izvela iz Jugoslavije sad želi uvesti u EU koja se polako raspada i u kojoj će, ako se ne raspadne, za par godina biti sve bivše republike SFRJ, je vrhunac apsurda!

Stranka Hrvatska 21. stoljeća: RH treba ostati izvan eurozone i ojačati kunu

U interviewu danom portalu Politika.hr, predsjednica stranke Hrvatska 21. stoljeća (H21) Nataša Srdoč među ostalim je rekla:

Kriza u Grčkoj pokazala je neodrživost Eura kao zajedničke valute ukoliko nema fiskalne discipline svake pojedine zemlje. Hrvatska treba ojačati povjerenje u kunu i ostati izvan Euro monetarnog sustava.

Tome smo se nadali i drago nam je da je H21 zauzela takav stav.

Željeli bismo samo dodati da nam se čini da bi to efektivno značilo da bi ostali izvan EU jer koliko nam se čini od zadnje promjene europskog ustava više nije moguće ostati izvan eurozone nego se nove članice obvezuju na njegovo uvođenje (osim ako se u ugovoru napravi izuzetak, no to opet vjerujemo da nije moguće jer bi takve promjene morale ratificirati sve članice).

Zanimljivo nam je kako je upravo u tom pitanju sugovornik iz Politike citirao g. Davida Ickea koji, hajdemo reć’, ne slovi za mainstream ličnost. Gdje ga nađe! Umjesto da, recimo, pitaju o tome da li stranka shodno svom stavu o EU podržava odgodu potpisivanja ugovora s EU.

Inače interview je zanimljiv i na nekoliko mjesta dotiče se Europske unije. Za razliku od gotovo svih ostalih stranaka u RH koje pratimo, rekli bismo da je H21 euro-realistična stranka dobrih namjera.

Mulci s glasačkim pravom odvest će nas u EU

U anketi europske statističke organizacije EU Barometar objavljene u kolovozu ispitivači su tijekom svibnja 2011. godine pitali građane novopridruženih EU zemalja da li znaju broj EU članica koje su već prešle na euro.

Tek 26% njih je odgovorilo točno, što znači da 74% njih ne znaju neke od osnovnih karakteristika super-države u kojoj žive.

Jedno drugo spomena vrijedno pitanje bilo je da li novopridružene zemlje mogu birati da li će prijeći na euro ili ne.

Čak 65% reklo je da zemlje mogu birati (netočno – birati se ne može, zemlje su obvezne ispuniti kriterije i ući u eurozonu, pitanje je samo kad će u tome uspjeti i da li će kriza Uniju ponukati da olabavi ili pooštri kriterije), a 9% nije znalo, što znači da 74% (zanimljivo, ista brojka kao gore) ispitanika uopće nisu razumjeli o čemu su u referendumu o pridruživanju glasali!

Što je posebno zanimljivo, a i o tome smo prije pisali na drugom blogu, 42% izjavilo je da nemaju dovoljno informacija o euru, dok je 16% reklo da nemaju nikakvih informacija.  Naša interpretacija ovog je dvojaka (pravimo paralele s RH iako je anketa napravljena samo u novim članicama EU): vladine organizacije koje rade protiv interesa građana – kao što je u Hrvatskoj MPVEI i cijela Vlada – naravno da ne žele pružati informacije o euru osim onoliko koliko po zakonu moraju, jer te informacije zadnjih godina nisu baš vesele.  Tim ljudima, međutim, i dalje moramo izdvajati za plaću i kasnije mirovine.  S druge strane, prosječni domaći mulac svaki dan satima visi na Facebooku i zuri u beskorisni HTV i još uvijek ima obraza prigovarati kako “nema nikakvih informacija”.  Kao da je to dužnost države! Da li je treba očekivati da će ljudi kojima je njihov osobni interes na prvom mjestu šetati ulicama grada kako bi nekom objasnili da pridruživanje za građane vjerojatno neće biti korisno? Za usporedbu, ovaj blog je od svibnja 2011. sadržaj prikazao samo 4 tisuće puta.

Anketa donosi i niz drugih informacija o kojima ćemo možda pisati kasnije, no ovo gore je stvarno lijep dokaz o nedostacima demokracije koji kod čovjeka lako aktivira totalitarne nagone (pogledajte prijedlog kako ograničiti pravo glasa na našem drugom blogu Nedjeljni Komentar).  No što ćemo, takva je demokracija: svakom mulcu po jedan glas.

Kod nas u RH situacija u pogledu razumijevanja što se događa i o čemu se doista glasuje sigurno je daleko gora, no to neće spriječiti 50-ak posto naših sugrađana da nas svojim glasanjem uvale u EU.  Živjela demokracija!

Dužnost odgode potpisivanja ugovora i izvedbe referenduma o pridruživanju

Želimo izdvojiti dva članka na temu pridruživanja i ugovora o istom:

Izjava #1

“Činjenica je da su pregovori bili poznati nama u nacionalnom odboru, ali nisu bili objavljeni u javnosti. To je bila odluka Vlade, koja po mom mišljenju ima razloga da ne bude u javnosti. No, kada su pojedina poglavlja zatvarana, nije bilo nikakvog razloga da se ne objavi sadržaj. Mi smo na to upozoravali više puta. Vlada je to apsolutno mogla objaviti”, rekla je Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pristupnih pregovora s EU.

Sad znamo zašto je dokument bio tajan…  Ministar Jadronković kaže da “Ne možemo objavljivati nešto što je dogovoreno da se ne objavljuje jer bi to bilo politikantstvo”.  Usporedite to s citatima o tajnosti iz jednog od prethodnih postova na tu temu i razmislite da li je objavljivanje ili neobjavljivanje politikanstvo.  I naravno, u svjetlu takvog ponašanja, da li – znajući kakvim se sve sredstvima gura glas ZA – treba glasovati za pridruživanje.

Izjava #2

Predsjednica HNS-a i Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom Vesna Pusić sinoć je u izjavi za Radio Split rekla da bi održavanje referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji (EU) trebalo odgoditi za veljaču 2012., jer smatra da zbog izbora i blagdana neće biti dovoljno vremena za kampanju i informiranje građana o svim činjenicama.

Tek jučer ujutro pisali smo kako želimo vidjeti pozive za odgodu referenduma i ovo je prvi takav poziv za koji smo čuli.  No taj poziv je samo djelomično točan.  Da, referendum treba odgoditi za veljaču, ali ne 2012. nego 2015. godine.

Razmotrite ovo:

1. EU i njezina središnja banka mogu spašavati zemlje zgubidane u izvanrednim okolnostima (iako je to u stvari protivno načelima i Ustavu EU, no to je druga priča).  Potražite na Internetu o ECB-u i extraordinary circumstances pa ćete vidjeti da je to izraz koji koristi ECB kad opisuje situaciju u eurozoni.  Npr. ovdje kaže:

if ECB analysis shows that there are extraordinary circumstances in the financial markets and risks to financial stability

A kako je EFSF uveden, znači da ga okolnosti opravdavaju tj. situacija u eurozoni je izvanredna.  Iz dokumenta Monetarna politika ECB 2011.:

They represent an extraordinary response to exceptional circumstances in a context of unusally high uncertainty and instability in financial markets.

Takve okolnosti traju već godinu dana i ovih mjeseci postaju još gore, tako da se ne može govoriti i privremenom stanju.  Situacija se pouzdano neće smiriti do 2013., u to smo sigurni.

2. RH, uprkos izvanrednom stanju u financijskom sustavu EU, namjerava potpisati ugovor o pristupanju, a MVPEI i dalje nastavlja s pro-europskom propagandnom kampanjom!  U dijelu “Predsjednik Republike Hrvatske”, naš ustav kaže:

Članak 93.

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.

Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

Kako nas Vlada želi ugurati u super-državu u kojoj već godinu dana vlada izvanredno financijsko stanje, smatramo da je to ugrožavanje stabilnosti Republike Hrvatske.  Molimo ured predsjednika Josipovića da premijerki Kosor službeno izrazi zabrinutost o stabilnosti državne vlasti na koju će u slučaju pridruživanja utjecati izvanredno financijsko – a vrlo moguće i političko-sigurnosno – stanje u EU.

Prema HNB-u, ovo je lista institucija koje trebaju brinuti o financijskoj stabilnosti:

Uz HNB, o financijskoj stabilnosti u Republici Hrvatskoj izravno brinu i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) i Uprava za financijski sustav Ministarstva financija Republike Hrvatske (MFRH).

Dakle, unutar Vlade odgovornost je na ministrici Dalić, koja umjesto brige o financijskoj stabilnosti zemlje radi upravo suprotno – nedavno je u Poljskoj pozivala na što brži prelazak na euro, valutu monetarnog sustava koji je u izvanrednom stanju.

Ako se pridružimo i cijela stvar ispadne katastrofa (što znači uništenje penzijskih fondova, štednje građana, itd.), predsjednik, vlada gospođe Kosor i ministrica Dalić bit će u najmanju ruku moralno odgovorni za nemar.  Vjerujemo da bi odgovornost trebala biti veća (zakonska) i da bi opozicija trebala vladu upozoriti na odgovornost za moguću destabilizaciju države putem članstva u nestabilnoj Europskoj uniji i od hrvatske vlade po hitnom postupku zatražiti stručnu i neovisnu procjenu rizika za financijsku, gospodarsku, političku i sigurnosnu stabilnost RH u slijedeća dva scenarija:

1. Raspad eurozone prije ulaska u EU
2. Raspad eurozone nakon ulaska u EU (što jako komplicira stvari iz puno razloga – npr. bi ćemo u schengenskom sustavu i imati otvorene granice, mehanizmi i troškovi napuštanja EU i eurozone uopće nisu jasni, itd.; usput, o zabrinjavajućim aspektima pridruživanja počeli smo pisati članak koji je trebao imati drugi dio, ali toliko je sve nejasno da uopće ne možemo pisati koliko je nejasno, pa čekamo rasplet situacije u RH i EU)

Bez “prolaska” te studije (koja bi trebala biti objavljena na Internetu) ugovor o pridruživanju ne bi smio biti potpisan, a referendum se naravno onda ne bi mogao ni raspisati.  Ukoliko bi procjena bila zadovoljavajuća, onda u slučaju kasnijih problema ne bi imali pravo kriviti Vladu i Sabor nego samo same sebe (tj. referendum).

Izgovor da bi pridruživanje u stvari trebalo unaprijediti financijsku stabilnost Republike Hrvatske su notorne laži i dolaze od istih ljudi koji su već nebrojeno puta u zadnjih tri godine rekli da je sve pod kontrolom, a znamo da im više ne vjeruju ni članice EU (npr. Bugarska je najavila odgodu uvođenja eura).

POVEZANA TEMA

• Kako nas država može (a neće) zaštititi od financijske krize: Sloboda od manipulacije novcem

Brzi pregled ugovora o pristupanju i dodatka aneksu 5.

Ovdje ćemo izlistati par detalja iz ugovora (možete ga skinuti ovdje) koji nam se čine interesantniji:

• U Europsku investicijsku banku moramo uplatiti 42 720 000 eura (u pet godišnjih rata do 2018. – tko zna da li će euro do tada postojati!).
• “Prosjački džeparac” iliti cash flow facility od 75 milijuna u 2013. i 28,6 u 2014. stvoren je kako bi nam omogućio da preživimo do 2015.  To je stvarno ponizujuće… Isplaćivat će se mjesečnim rata, stoga “prosjački džeparac”.
• Kvota za šećer od 192,877 tisuća tona godišnje (nešto više od starih figura od 180 tisuća tona).
• Od 2014. naši carinici će moći pretraživati one koji ulaze u Hrvatsku iz drugih EU zemalja kako bi utvrdili da li kod sebe imaju više od 300 cigareta (tko ima, morat će platiti hrvatsku trošarinu).  Isto od početka 2014. minimalna trošarina na cigarete bit će 77 eura na tisuću komada.
• Za Hrvatsku maksimalni iznos europskih fondova koji će primiti neće prijeći  3,5240% njenog BDP-a (a od toga se mora odbiti naš doprinos EU proračunu kako bi se izračunali neto transferi).
• Sloboda kretanja radne snage (strana 141. u Ugovoru) opisuje kako će to funkcionirati.  U biti bit će tranzicijski period od par godina, slično kao što su imali Bugari i drugi.  Austrija i Njemačka će postepeno otvoriti svoja tržišta rada za naše zidare, čistače-ice, zaštitare, negovateljice i neka slična zanimanja, a ovisno o njihovim pravilima i mi imamo prava donijeti iste mjere. [Ispravak (2011/9/23): originalno rekli smo "ranije", a trebali smo "kasnije" tj. postepeno.  Zanima nas možemo li i mi tako ograničavati dolazak na rad Bugarima i Rumunjima, recimo.  Nismo protiv ili za takvu mogućnost nego nas jednostavno zanima kako je to uređeno.]
• Poljoprivredna zemlja se neće moći prodavati fizičkim stranim osobama (ukoliko izmjenimo zakon koji to zabranjuje) do 2020., ali firme će moći kupovati zemlju. Ali… ali… poljoprivrednici iz EU mogu se doseliti u RH i onda tu kupiti poljoprivrednu zemlju kao i domaći.  To je nešto kao rupa, ali ako se razumno razmotri, naravno da ne možemo poljoprivrednicima koji se dosele u RH zabraniti kupovinu zemlje – to bi bilo isto kao i tvrtki BMW dozvoliti investiranje u RH ali zabraniti im kupovinu struje.
• Poskupit će avionske karte zbog glupe kontrole emisija.  To vrijedi i za domaće i za strane letove.
• U dijelu o kontroli zagađenja, doslovno svi veći zagađivači dobili su odgode uvođenja boljih filtera ili pročišćivanja otpada.  Recimo, Plomin može i dalje zagađivati više od EU standarda sve do 2018.  Isto važi i za rafineriju u Sisku.   Eto koliko se brinu o zdravlju ljudi!
• Brodogradilišta moraju smanjiti kapacitete za civilnu proizvodnju, a jedan – pazite ovo – od načina (osim zatvaranja) je prenamjena za vojnju proizvodnju.  Sad znamo zašto je premijerka prije par dana galamila kako će se naveliko proizvoditi brodovi za vojne namjene…   Brodogradilišta neće smjeti primiti nikakvu državnu pomoć u slijedećih 10 godina od dana privatizacije.
• CMC Sisak mora vratiti pomoć od gotovo 20 milijuna kuna koju su u prošlim godinama primili od države, i to s kamatama.
• Posuđujemo euro-kredite za CO2 emisije zbog propusta da poštujemo beskorisni Kyoto dogovor o kontroli emisija (o tome smo pisali ovdje)

Dodatak aneksu V ima samo podužu listu lijekova.

Ugovor o pristupanju Hrvatske EU i aneks ugovora (PDF na engleskom, skinut s stranica Jutarnjeg)

Ugovor i aneks (PDF, na engleskom) možete skinuti ovdje:

http://www.jutarnji.hr/jutarnji-jedini-ekskluzivno-objavljuje-pravi-pristupni-ugovor-hrvatske-eu-/975352/

U situaciji kad demokracija potpuno zakaže moramo se oslanjati na senzacionalističke dnevnike i curenje informacija (koje je zapravo ilegalno, ali puno toga u RH je ilegalno pa nikom ništa).

Premijerka Kosor u živom blatu: tajni ugovor o pristupanju nije tajan!

Jučer smo u članku Hrvatskoj uručen ugovor o pristupanju, ali sitnozuba stoka još ne zna što u njemu piše rekli da hrvatska vlada možda sakriva ugovor zato što je on (lažna) “državna tajna”.   SEEbiz danas piše o premijerkinoj natčovječnoj borbi s logikom – pažljivo čitajte:

Potpuna je laž da vlada od hrvatskih građana skriva ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Kada bi se taj ugovor mogao staviti na stranice vlade, mi bi ga sasvim sigurno i stavili – kazala je danas premijerka Jadranka Kosor u gostovanju na Hrvatskom radiju.

Da li mi to dobro razumijemo: potpuna je laž da se ugovor skriva, ali ne možemo ga objaviti jer ga moramo sakriti?

Hrvatski radio, koji prima plaću od premijerke (više-manje, tako to ispada jer L’Etat, c’est moi), od paralize izazvane divljenjem ili strahom nije se sjetio pitati kojim je nivoom tajnosti označen taj Ugovor, zašto, a niti bilo koje drugo relevantno pitanje.  No valjda je to kvaliteta koju dobiješ kad se pretplatiš na program državne medijske firme.

- Nitko ne bi potpisivao ugovor koji bi značio nešto loše za Hrvatsku. Bilo bi jako loše da Hrvatska ne uđe u Europsku uniju. Bolje imati tržište za gospodarstvo od 500 milijuna ljudi bolje je od našeg domaćeg s 4,5 milijuna ljudi, bolje je imati školovanje za naše mlade ljude u cijeloj Europi nego samo u Hrvatskoj – kazala je premijerka

Ah, kako ne, pa naravno da im vjerujemo!  Sve što su obećali, to su i ispunili!

Dodala je kako je s tekstom ugovora upoznala predsjednika Sabora i Republike kao i Nacionalni odbor za praćenje pregovora s EU u kojem su predstavnici parlamentarnih stranaka.

Pa što dovraga radi opozicija, gdje su detalji?  Da li je ugovor tajan ili ne?  Koji su uvjeti tajnosti i do kada ona traje?  Da li je moguće da će tajnost biti skinuta tek nakon potpisivanja?  Da li je tajnost nametnuta od strane HDZ-a ili su se na nju obostrano obvezale RH i EU?  Zašto za to nismo znali prije?

Nemoguće je da se oznaka tajnosti nije vidjela na ranim nacrtima ugovora koji mora da su po tim beskorisnim vladinim i saborskim tijelima kolali mjesecima, tako da slobodno možemo reći da je ovo potpuni gubitak povjerenja u Vladu i Sabor, a posebno nas je razočarala parlamentarna opozicija koja, baš kao i HDZ, odreda podržava EU i stavlja svoje osobne interese i interese EU prije interesa hrvatskih građana.  Dakle u najmanju ruku:

• već prije nekoliko tjedana ili Vlada ili Sabor mogli su nam točno reći sve o tajnosti (što, kada, gdje, itd.), ali su toliko neuki, nesposobni, drski i bezobrazni da im to očigledno nije palo na pamet
• kad to nije učinjeno, opozija je morala problem prekomjerne tajnosti iznijeti u javnost

Dolje i s jednima i drugima!  Glasujmo protiv pridruživanja i za čiste stranke i nezavisne kandidate koje imaju čistu profesionalnu prošlost i zalažu se za transparenciju i poštenje (npr. Stranka Hrvatska 21. stoljeća)!

Previše pitanja, nula odgovora.  U svakom slučaju, ponašanje i Vlade i opozicije je potpuno skandalozno.   Eurofilima, kao Dodo pticama, ništa još uvijek nije sumnjivo…

 Slobode ljudi nikad nisu bile, niti će biti, sigurne dokle god poslovi njihovih vladara mogu biti skriveni od njih.
- Patrick Henry

Svrha države je da zaštiti tajnost i privatnost svih pojedinaca, a ne svoju vlastitu.
- Ron Paul

Tajnost je sloboda o kojoj sanjaju tirani.
- Bill Moyers

Tajnost, kao instrument zavjere, nikad ne bi smjela činiti sustav normalne države.
- Jeremy Bentham

Demokratski izabrana vlada, bez demokratski dostupnih informacija ili načina da se one dobiju, je tek uvod u farsu ili tragediju, ili možda oboje.
- James Madison

Hrvatskoj uručen ugovor o pristupanju, ali sitnozuba stoka još ne zna što u njemu piše

U vijestima piše kako je poljski premijer Tusk našoj premijerki Kosor uručio ugovor o pristupanju.

Na stranicama MVPEI-ja u vrijeme pisanja ovog članka o tome nema ništa.  Vrlo dobro znamo da je danas subota, no valjda Vlada ne misli kako su građani toliko glupi da vjeruju da je g. Tusk sa svojim timom na ugovoru radio do kasno u noć, i čim su ga završili čovjek ga je istiskao i onako umoran i bez tuširanja otprašio na aerodrom da uhvati avion za Zagreb!

U skladu s prijašnjim lošim ponašanjem Vlade, sigurni smo da se radi barem o odugovlačenju ako ne o nečem još gorem.  To kažemo zato što je nemoguće da ugovor nije našoj strani poslan nakon što je završna verzija odobrena od strane eurokrata što se sigurno dogodilo prije par dana, ako ne i više od tjedan dana.

Zato Vladu i MVPEI pitamo: gdje možemo skinuti kopiju i vidjeti što u njemu piše?

Ili je ugovor možda državna tajna pa bismo, slično američkom Kongresu prije glasovanja o reformi zdravstva, ugovor trebali prvo potpisati da bismo potom mogli vidjeti što u njemu piše?

Ponašanje Vlade je nemoralno, netransparentno i neprofesionalno (osim ako ih ne smatramo profesionalnim lažovima – onda bi im za profesionalnost dali najvišu ocjenu).

Glas za pridruživanje EU je glas za super-državu koja će biti najgora moguća kombinacija najlošijih strana EU i ovakve RH.

P.S. Ah, naravno, tek nakon što smo napisali ovo gore sjetili smo se pogledati stranice EU i vidi vraga (ovdje, na engleskom), eurokrati kažu da je ugovor bio finaliziran početkom ovog tjedna, dakle odlično smo pogodili!

Bugarska razmatra odgodu zamolbe ulaska u euro-zonu dok se stvari ne rasčiste

Ministar financija Bugarske austrijskom ORF-u izjavio je (članak na njemačkom, ovdje) da će Bugarska razmotriti prvotni plan da se prijavi za ulazak u euro zonu.

“Prije nego što uđemo u euro-zonu želimo znati koje su dobre a koje loše strane uvođenja eura. Kriza u Grčkoj i drugim zemljama potaknula nas je na zabrinutost o klubu kojem se želimo pridružiti i posljedicama pridruživanja.”

Ah, kakvih li kukavica!  Republika Hrvatska svima će njima pokazati kako se juriša tamo gdje svi drugi idu oprezno!

Već smo spomenuli (možda na drugom blogu, NedjeljniKomentar) mogućnost odgode referenduma na neodgođeno vrijeme dok se situacija ne rasčisti.  Bugarska je u stvari mudra jer su već u EU (iz koje je vrlo teško izaći) i ovim tek odgađaju članstvo u euro-zoni, iako im stvarno ne treba članstvo u klubu euro-zgubidana.  I sami smo prije koja 2 tjedna rekli (vidi Zašto nas ne treba brinuti prelazak na euro) da je prelazak na euro nevažan i što kasnije, to bolje.

Hrvatska je nevjerojatno nepromišljena jer u trenutku najveće krize EU mi bez ikakvih dvojbi i mogućih odgoda želimo napraviti  najveći korak koji je u praktičnom smislu nemoguće poništiti.  Važno je kad i gdje će se potpisati te tko će potpisati, a zašto uopće nije predmet dvojbi!  A situacija u EU je tako nestabilna da se iz dana u dan izmišljaju nečuveni presedani takvog značaja da uopće ne možemo završiti drugi dio članka Zabrinjavajući nedostatak informacija o financijskim i monetarnim aspektima pridruživanja (prvi dio)!  Naprimjer, zemlje EU krše svoje zakone spašavajući druge članice (što je zabranjeno, a u njemačkoj je nekolicina profesora protiv njemačke savezne vlade na Ustavnom sudu zbog toga podigla optužbu), a ECB i druge ustanove za polog protivzakonski prihvaćaju obveznice koje imaju rejting smeća.

Hrvatska Vlada (ili barem MVPEI) sigurno će saznati o namjeri Bugarske.  Hrvatska bi trebala odgoditi referendum o pridruživanju do 2013.  Ako Vlada to ne učini i pored saznanja da čak i zemlje članice odlažu važne odluke kao što je ulazak u euro-zonu, onda ćemo znati da je vladina nepažljivost i bezobzirnost namjerna.

Prosjačenjem izborili oko €150 po glavi, istovremeno dobili €100 milijuna novog duga

O €687,5 (ili čak €800) milijuna europskog proračunskog novca iz druge polovice 2013. godine (ako se pridružimo) svi su mediji naveliko izvještavali.   Pitamo se da li se itko sjeća koliko ćemo morati uplaćivati?  €267,7 milijuna.   O tome smo mogli čitati, recimo, u Vjesniku, pod bombastičnim naslovom “Za euro koji daje u Unijin proračun, Hrvatska od EU-a dobiva tri“:

Zatim, zajamčeno je 100 milijuna eura, a budući da Hrvatska u europski proračun uplaćuje 267,7 milijuna eura, što je iznos o kojem se ne pregovara, Hrvatskoj za jedan euro uplaćen u proračun Unije, EU isplaćuje tri eura.

U izvještaju Europskog vijeća (“Accession Conference at Ministerial level closes negotiations with Croatia” od 30.6.2011.), pak čitamo da je Hrvatska delegacija u stvari pokušala pregovarati i isprosjačiti još koji euro….   Evo što su nam tom prilikom EU pregovarači rekli:

EU je pažljivo razmotrila zahtjev Hrvatske za primjenom prijelaznih korektivnih mjera u odnosu na uplate Hrvatske u EU proračun.  EU je podsjetila da će se stečevina vlastitih sredstava [RefProtEU - vidi ovo] u potpunosti primjenjivati ​​na Hrvatsku nakon pristupanja, te naglasila da se plaćanja u EU proračun koje Hrvatska mora napraviti moraju dogoditi u skladu s relevantnim stečevinama.  U tom svjetlu EU smatra da, kako bi se ublažio utjecaj pune primjene pravila vlastitih sredstava na Hrvatsku i vremensko kašnjenje između obveza izdvajanja i stvarnog plaćanja, osobito u prvoj godini pristupanja, posebna privremena “sredstva novčanog toka” trebaju biti stavljena na raspolaganje Hrvatskoj kako bi se poboljšala njezina neto proračunska pozicija, i to kako slijedi: €75.000.000  u 2013, a €28.600.000 u 2014.

Zbog prosjačenja – ili je to možda tek show za gledatelje, nakon što su posegnuli za džepom i dali nam oko €100 milijuna sitniša – uslijedila je i packa:

EU je također naglasila da je zaštita financijskih interesa Europske unije od najveće važnosti, a time i potcrtala važnost da Hrvatska osigura, i to pravovremeno, da se uspostave potrebni kapaciteti i strukture za dobro upravljanje i učinkovitu kontrolu EU financijskih instrumenata u skladu s pravnom stečevinom EU.

Pitamo se da li svi prosjače na taj način ili je to svojstveno samo našoj zemlji.  Ako se radi o ovom drugom: što to govori o održivosti zemlje koja očigledno ne može preživjeti do kraja 2013. bez sezonskog popusta?  Iluzorno je očekivati da bi kao takva Hrvatska imala bilo kakvu snagu u pregovorima.  U biti, Hrvatska čini što nam EU govori.  To je još jedan od mnogobrojnih aspekata koji čini se nikog više ne uzbuđuju….  A onda će građani morati činiti što im država govori.   Eurokrati i njihovi “ovlašteni distributeri” u domovini cvjetat će od sreće.

Što se tiče samog iznosa novca, on izgleda ogroman (na stotine milijuna!), no ipak:

1. Kad se odbiju jednokratne isplate i slično, recimo da se radi o iznosu od 600 milijuna eura godišnje.  Podijeljeno s 4,2 milijuna to je 142 eura po glavi stanovnika.   Za Sloveniju se pokazalo da “profitiraju” u iznosu od 100 eura po glavi.  €150 eura po osobi nas neće spasiti.
2. Optimisti ne bi smjeli zaboraviti da €150 po osobi u stvari nije €150 po osobi.  To je u prosjeku.  Prema pravilima i sporazumima, tih par stotina milijuna eura godišnje morat će se stući na gluposti kao što su poticaji na poljoprivredu i slično.  To najprije znači da će seljaci nastaviti primati subvencije (recimo, €1.000 po glavi), a onda da će hrana poskupiti.  Dakle posve je moguće da će uprkos tim novcima standard građana u cjelini – opadati.
3. Isto tako valja primijetiti da nam je u sklopu 35. poglavlja (isti izvještaj Europskog vijeća spomenuti gore) EU posudila 7 milijuna tona CO2 kredita (isto vidi ovdje) jer smo – vođeni glupom željom za pridruživanjem – potpisali Kyoto protokol o kontroli CO2 emisija, koji Vlada onda nije mogla ispuniti!  Ne znamo koliko je cijena dozvole za emisiju tone CO2-a, ali pretpostavimo li (povoljnu) cijenu od 15 eura po toni, onda je to novi dug od 100 milijuna eura koje moramo vratiti od 2013. do 2020. godine.  Da nismo namjerili u EU (ili da smo bili malo pametniji i ostali izvan Kyoto-a), ne bismo morali u taj dug.  Taj iznos od 100 milijuna članci kao onaj što ga je objavio Vjesnik uopće ne spominju.
4. Kao što smo rekli u članku o Sloveniji, postoji čitav niz troškova koji se ne spominje.   Mediji često samo prenose vijesti, a nitko se zapravo i ne trudi provjeriti činjenice ili, strahote li, pokušati iskopati kakav novi detalj s euroskeptičnim predznakom!  Naprimjer, vezano u prethodni paragraf i globalno zatopljavanje: zbog pritisaka EU da smanji CO2 emisije, danas čitamo da će Velika Britanija plaćati puno više za struju kako bi primamila zelene proizvođače energije.  To će naravno koštati više, tako da će cijena struje u Velikoj Britaniji porasti između 35 i 50%.  Prema procjenama stručnjaka, to poskupljenje će najviše pogoditi britanske penzionere.  Kod nas su ovih dana cijene struje porasle, a to je tek početak.

Mediji o fiskalnim transferima izvještavaju nepotpuno, a često i netočno čak i kad je točna informacija dostupna na Internetu.   Iz ovog i drugih nedavnih članaka na temu fiskalnih transfera mislimo da je lako vidjeti da su fiskalne prednosti članstva minimalne, a ukupne financijske prednosti članstva jako male.