Glupost dana: europska birokracija je manja od hrvatske

SEEbiz prenosi propagandu iz domaćeg Ministarstva istine prema kojoj u EU nema više birokrata nego Hrvatska.  To je jedna od “korisnih” informacija koje Ministarstvo istine (MVPEI) gura građanima u nedavnim pamfletima (na ovom linku možete vidjeti važnije dokumente iz EPP-a (europskog propagandnog programa) i to anotirane s našim komentarima).

Koji su problemi s tom izjavom?

1.  Hrvatska i sama ima previše birokrata.
2.  Eurokrati ne zamjenjuju domaće birokrate, oni građane EU koštaju povrh svega što već plaćaju za nacionalne birokrate.
3.  Europski birokrati su puno skuplji.  Kad bi se gledalo po trošku, 7,9 milijardi koje navodi SEEbiz, to je gotovo pola hrvatskog proračuna za 2011., a troškovi osoblja su koliko se sjećamo manji od 20% proračuna, što znači da su više nego dvostruko skuplji.
4.  Europski birokrati zapravo teško da obavljaju bilo kakav koristan rad. Razmislite što još građanima treba, a da domaća birokracija ne radi? Već zapravo rade previše, i bolje bi nam bilo kad bi radili manje (tj. imali bi manje pravila, više prostora za slobodno poduzetništvo, manju korupciju) i trošili manje.

Za usporedbu, sve hrvatske autoceste, kad bi ih danas prodali, ne bi bile u stanju platiti za 6 mjeseci “rada” tih ljudi.  A svaki euro koji potroše znači euro manje svima koji privređuju.  Zato se ne treba čuditi što EU gubi konkurentnost i već 10 godina klizi u krizu koja sve više nalikuje situaciji iz SFRJ u kasnim 80-im godinama prošlog stoljeća.

Pogledajte ostale članke na ovom blogu ili najprije potražite članke o birokraciji, rasipništvu i korupciji pa ćete vidjeti o kakvim se štetočinama radi.  Recimo ovaj: Staljini su rekli ne: drski eurokrati odbijaju raditi malo duže.

P.S. Belgijski Standaard izvještava da barem 40% eurokrata zarađuje više od 80 tisuća eura godišnje.

http://www.standaard.be/artikel/detail.aspx?artikelid=873K66K7

Europski brod bez kormila: poljski ministar financija sramotno tvrdi da je izbor štampanje novca ili mogući rat

SEEbiz prenosi izjavu poljskog ministra financija (Jacek Rostowski: ECB mora intervenirati, u suprotnom može doći do katastrofe i rata) u kojem ovaj tvrdi:

“Pred nama je užasan izbor – ili će ECB snažno intervenirati ili nam slijedi katastrofa“, kazao je Jacek Rostowski u razgovoru za njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).

Pa naravno!  Tko bi se sjetio zaustaviti podivljalu socijalnu državu i kleptokratske elite i liberalizirati gospodarstvo i društvo?  Bolje je tiskati tj. štampati novac i inflacijom uništiti štediše nego pustiti zemlje-propalice da bankrotiraju i time uništiti banke i druge kupce obveznica koji su lakomo i nepažljivo investirali u te zemlje (radije nego u fiskalno odgovorne zemlje)- zbog donedavno  1% većeg prinosa.  Podsjetimo, Poljaci su i prije par tjedana plašili katastrofom.  Eto to su argumenti predsjedavajuće zemlje EU – strah i katastofa!  Sramota!  Argumenti koje nedavno koriste eurokrati na europskom tlu nisu bili korišteni od pada komunizma!

“Ako bi se eurozona raspala, izgubili bismo golemi dio našeg BDP-a. Prijeti nam opasnost povijesne gospodarske katastrofe, poput Velike depresije u 30-im godinama prošlog stoljeća, koja bi mogla dovesti do rata u Europi”, dodao je ministar financija čija zemlja trenutno predsjedava EU-om.

Vidi vraga!  Tko bi rekao.  Pa što su misili kad su se pridruživali?  To o gubitku ogromnog dijela BDP-a u slučaju nevolja valute ovdje smo već rekli (Procjene (ogromnog) troška izlaska iz eurozone), a svatko o tome treba razmišljati kad glasa o pridruživanju, a ne tek onda kad zagusti.

Rješenje koje ovisnici o lakom novcu ne spominju je pustiti sve dužnike da propadnu.  Ali, u socijalističko-kleptokratskoj EU to bi sigurno prekršilo neka od mnogobrojnih prava.  Recimo “pravo na pristojan život” ili neku sličnu glupost.  A kako bismo to spriječili, obveznice zemalja propalica treba sa računa banaka i investicijskih fondova (bez značajnijeg gubitka za investitore) pretvoriti u novo-štampani novac i tako vrijednost novca razvodniti za sve korisnike eura (i kune, koja je za njega vezana), što će osobito naštetiti onima koji imaju više ušteda nego duga.  Od svega naviše koristi imale bi europske elite (čuvanje fotelja) i truli kapitalisti (volimo kapitalizam, ali ne truli!).

Dobra strana ovakvog rješenja je da bismo u slučaju ulaska u EU bili veseli, jer znamo da će oni koji glasaju ZA na kraju za to platiti kroz inflaciju, niži životni standard i manje slobode.

Loša strana ovakvog rješenja je da bi na isti način platili i oni koji budu glasali PROTIV.

Jedino što – osim poticanja prijatelja da glasaju protiv – možemo napraviti je ne štedjeti ni u kunama ni u eurima i tako ublažiti posljedice moguće propasti eura.  Autor ovog članka to već radi, a dodatna dobra strana bijega iz tih valuta je – kad bi to učinio veći dio ljudi u Europi – da bi se kolaps dodatno ubrzao.  Naravno tako mogu raditi i eurofili, ali neka rade – jako bi voljeli kad bi neki eurofili na biračkom mjestu učinili jedno, a sa svojim novcem drugo, jer upravo to je vrhunac europske hipokrizije.

Kao što je Margaret Tatcher rekla, problem sa socijalizmom je da socijalisti na kraju potroše sav tuđi novac i onda dođe kraj, a nadamo se da će se to prije ili kasnije dogoditi i Europskoj uniji.

“Ako ne uspijemo smiriti tržišta, malena je šansa da će se kriza zaustaviti na Italiji. Ona će se proširiti na svaku zemlju eurozone, ama baš svaku, uključujući Njemačku“, oštro je upozorio poljski ministar financija.

Nisu li nam prije 2 mjeseca rekli da je kriza zaustavljena?  No dobro.  Pa što?  Neka se proširi na sve koji ne mogu vratiti dugove!  U Hrvatskoj ovrhe i stečajevi potpuno su normalna stvar, a zemljama je puno lakše bankrotirati.  Zašto ista pravila ne bi važila za države?  Island je nedavno bankrotirao i već su opet na nogama!  Za one koji nisu vidjeli, stranka Hrvatska 21. stoljeća je, mislimo, upravo zbog te opasnosti pljačke od strane ECB i rekla – ostati izvan eurozone i ojačati kunu.  Zašto bismo svoju teško stečenu ušteđevinu (ne zaboravite penzijsku štednju) dali eurokratima?  (Valja se prisjetiti, ne možemo ostati izvan eurozone ako uđemo u EU)!  A valja se isto prisjetiti da je Grčka uspješno bankrotirala više puta, i još su živi.  I ponovo će bankrotirati, i opet će preživjeti.

Tiskanje novca za deficitarnu potrošnju ne mora nužno voditi inflaciji (Japan je jedan od čudnih primjera, ali tko zna koliko dugo će ostati izuzetak), ali inflacija u eurozoni već je visoka, tako da bi u slučaju kupovine duga novim novcem inflacija mogla eksplodirati.

Gdje je ministar Jadronković da kaže koju pametnu?

Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

U stvarno nevjerojatnoj vijesti (pozdravimo novonađenu transparentnost hrvatske vlade na izdahu!) koju donosi SEEbiz, piše ovako:

ZAGREB – U partnerstvu s Europskim pokretom Hrvatska, Hrvatsko društvo lobista (HDL) organizira okrugli stol pod nazivom “Lobiranje za interese poljoprivrednog sektora RH u EU“ koji će se održati 21. studenog 2011. godine od 10 do 12 sati u prostorima Europskog doma Zagreb u Jurišićevoj 1.

U partnerstvu!  Pa da li je danas 1. travnja?

To je adresa gdje bi domaći OWS trebali demonstrirati 21. studenog 2011.:  Jurišićeva 1, Zagreb.  Ali neće.  Jer za sve su krivi “bankari”.  Ah, da, i ona vražja tajna društva, kako ono ide, da – neka Trokutna komisija i ono Bodi-bildering  društvo!

U raspravi će sudjelovati Miroslav Božić, ravnatelj Uprave za poljoprivrednu politiku i međunarodnu suradnju u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Damjan Bogdanović, glavni tajnik Hrvatske poljoprivredne komore, i Željko Zadro, predsjednik Uprave Viro tvornice šećera.

Moramo naglasiti, protiv ljudi iz privatnih firmi – što paradoksalno uključuje lobiste – nemamo ništa protiv.  Oni (ovdje čak i transparentno) rade ono za što su plaćeni, tj. da vlasnicima zarade novac.  No što tu rade državni službenici dok ih plaća država?

Okrugli stol sufinanciran je od strane Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija u skladu s provedbom Komunikacijske strategije za informiranje hrvatske javnosti o EU i pripremama za članstvo, a medijski pokrovitelj je SEEbiz.

Eto, crveno na sivom.  MVPEI (su)financira lobiste.  Moguće je da su građani Hrvatske doista potpuni idioti i da je sve pod kontrolom masona i ostalih, a vladini službenici naprosto se niti nadljudskim naporom ne mogu otprijeti magičnim moćima svjetskih bankara.  Ne vrijedi na izbore, ne vrijedi na referendum, stvarno su prejaki ti masoni!

Na kraju treba obratiti pažnju na sam naslov (SEEbizovog članka):

HDL organizira okrugli stol “Lobiranje za interese poljoprivrednog sektora RH u EU”

To je naravno prvorazredna glupost.  Evo i zašto:

1.  Lobisti ne dodaju nikakvu vrijednost.  Svaki dodatni poticaj koji primi jedan poljoprivrednik, on tog poljoprivrednika stavlja u umjetno profitabilniji položaj naspram ostalih hrvatskih poljoprivrednika koji posluju na relativno slobodnijem tržištu.

2.  To stvara situaciju u kojoj sve veći dio poljoprivrednika, umjesto okretanja tržištu, počinje ovisiti o subvencijama i lobistima.

3.  Povećana potražnja za lobistima povećava ulogu državne i europske birokracije i iskrivljuje tržišne odnose, time stvarajući sub-optimalne rezultate za sve sudionike na tržištu.

4. Subvencije su štetne jer za oduzimaju od financijski zdravih i konkurentnih sudionika na tržištu i daju se onima koji su nekonkurentni.  Naravno dio ide lobistima, a dio i na financiranje ovakvih glupih okruglih stolova, što naravno ne dodaje nikakvu vrijednost.

5. Tko je toliki idiot da misli da domaći lobisti rade “za interese poljoprivrednog sektora u RH”?  Lobiranje je korištenje utjecaja za trgovinu koja podrazumijeva razmjenu usluga.  Ako vas plati seljak (ili vlada, što je još apsurdnije jer pokazuje svu nakradnost hrvatske vlasti) da se izborite za veće izvozne kvote proizvoda ABC, eurokrati ili ljudi iz drugih zemalja članica će reći nešto kao “Može, ali dajte vidite s ministarstvom da odobre uvoz genetski modificiranog mesa, dajte da to malo balansiramo!” i eto kako se sklapaju ti dogovori – u korist jednih, a na štetu svih ostalih.  Nitko nije toliko glup da kaže “Ah, sjajne li ideje, pa kako se toga nismo ranije sjetili.  Da, njima treba pomoći.  Odmah ću podržati povećanje izvoznih kvota za hrvatske seljake!“.  Usporedite to sa slobodnim tržištem gdje seljaci proizvode ono što ljudi žele kupiti po tržišnoj cijeni i gdje nema birokracije, subvencija i trgovanja ispod stola.  Isto tako, kad strani lobisti zatrebaju glasove principijelne hrvatske delegacije u EU, oni će naravno koristiti iste “provjerene” lobiste.

Zato u naslovu članka tvrdimo da su lobisti ne samo hrvatski nego i europski.  No kao što smo rekli, oni rade svoj posao.  Ono što nas smeta, to su štetočine i paraziti iz vlade Republike Hrvatske i njihovog ministarstva vanjskih poslova i europskih lobističkih integracija koje vodi beskorisni g. Jadronković.  Pakiranje potrošnje proračunskog novca u domoljubni merkantilizam je tipična odvratna strategija stranke na vlasti i njihovih eurofoteljaša iz MVPEI-ja.

Još nešto: ako izgube na izborima (a nadamo se da hoće) neki od tih istih MVPEI-jaca sasvim moguće naći će posao u tim istim lobističkim firmama kojima našim novcem sufinanciraju PR kampanje.  To je toliko odvratno da ne može biti odvratnije.

Koga sve ovo nervira, neka na referendum povede desetak prijatelja i nagovori ih da glasuju protiv.

Video: Nigel Farage eurokratima: “Sve vas treba najuriti s posla!”

Tko ne prati događanja u EU ne bi trebao glasati za pridruživanje može pročitati objašnjenje o čemu g. Farage govori, a ostali neka prijeđu direktno na video (na kraju članka):

1.  Grčki i talijanski premijeri indirektnim pritiskom smijenjeni su čim su se usprotivili željama eurokrata.  Nakon što je talijanska vlada pala, kao i u Grčkoj, bilo je za očekivati izbore, no eurokrati su bili protiv.  To nisu izolirani incidenti, nego pravilo.  Na istu temu totalitarizma u EU pisali smo nekoliko puta:

• Interview s predsjednikom Češke Vaclavom Klausom
• Il documento segreto: kako izgleda gubitak fiskalnog suvereniteta

2.  Tip s bradicom koji se samozadovoljno smješka je predsjednik socijalističkog bloka u EU parlamentu, g. Schultz (slučajno iz Njemačke, no što god bila tema, on je gotovo uvijek neugodan).

3.  Von Rompuy je predsjednik Europskog vijeća (ili “predsjednik EU”).  G. Farage se na njega obrušio i jednom drugom prilikom, a i taj video smo preveli (možete ga vidjeti ovdje).

4.  Ovo je prvi put da smo čuli da je važnija (ili popularnija) ličnost komentirala “povijesno-osjetljivu” situaciju u kojoj imamo EU u kojoj “Njemačka kolo vodi”.  Dosad smo “samo” imali Grke koji na EU zastave stavljaju kukaste križeve, a vidjet ćemo da li će se WW II nastaviti i u EU parlamentu.  Možda neki smatraju da je g. Farage ekstremist i da je to izolirani incident, no njima preporučujemo da pročitaju vijesti o (od prije dan-dva) o prepirci između njemačke premijerke i britanskog premijera oko trošarine na financijske transakcije, te diskusija o nadolazećim promjenama broja glasova u EU (kojom bi eurozona glasajući kao blok moga nadglasati one koji su izvan eurozone i tako provesti zakone i pravila kakve žele).  Ne želimo da se takvi sukobi događaju, nego samo primjećujemo da je to donedavno bilo nezamislivo, a sad postaje uobičajeno.

Telegraph: eurokratska lakrdija od fonda za spašavanje, EFSF, kupio vlastiti dug

The Daily Telegraph piše (ovdje, na engleskom) kako je EFSF fond – koji je prije par dana u prvoj aukciji prodao 3 000 milijuna obveznica za koje početnim kapitalom i garancijama jamče zemlje eurozone s bonitetom AAA – u stvari dijelom kupio svoj vlastiti dug!

Navodno prikupljeno je samo 2 700 miljuna eura ponuda, pa je EFSF uskočio sa stotinjak milijuna, a ostalo je užicano od ostalih europskih fondova.  Klasična definicija ponzi šeme!

Ako je to istina, to je:

a) Šokantno.  Kao kad bi naše Ministarstvo financija od HNB-a posudilo novce da kupi hrvatske obveznice (dobro, to je čak i moguće, ali u tom slučaju radi se o nečem sasvim drugom i nečuvenom potezu).

b) Vrlo loš znak za EFSF.  Moglo bi se reći da je mrtav na samom startu.

c) Prije par dana na drugom blogu EFSF smo nazvali “europskom lakrdijom od fonda”.  Sasvim na mjestu!

Nakon lažljivog guvernera Draghija, počujte člana upravnog savjeta ECB Kranjeca

Prije par dana izvjestili smo kako je novi guverner Europske centralne banke Mario Draghi počeo lagati nakon manje od tjedan dana na poslu.  (Da podsjetimo, radilo se o tome da navodno ne može biti nikakvog govora o razmatranju mogućeg izlaska zemalja iz euro-zone jer je to nemoguće pa o tome nitko ne razgovara; evo baš danas, SEEbiz piše kako će njemački Der Spiegel prekosutra o planovima Njemačke da Grčkoj omogući izlazak iz eurozone imati cijelu reportažu!).

Jučer se oglasio član upravnog savjeta ECB-a, slovenski guverner centralne banke i član upravnog savjeta Mario Kranjec (još jedan Mario, a nažalost to nije jedina sličnost).  SEEbiz piše:

LJUBLJANA – Europska središnja banka (ECB) je spremna da podrži kupovinu obveznica sve dok to ne dovodi u opasnost cjenovnu stabilnost, rekao je guverner centralne banke Slovenije i član upravnog savjeta ECB, Marko Kranjec.

Trgovci vrijednosnim papirima navode da je ECB ovoga tjedna aktivno kupovala talijanske obveznice kako bi obuzdala nagli rast prinosa, zbog kojeg su troškovi zaduživanja te zemlje porasli na neodrživu razinu.

Kranjec nije želio iznositi detalje o kupovini obveznica, ali je naglasio da će ECB u tome ići “onoliko daleko koliko to bude potrebno”.

“Mi smo fleksibilni, ali nikad nećemo smetnuti s uma naš primarni cilj, a to je održavanje cjenovne stabilnosti. Ona je besprijekorno postignuta“, rekao je Kranjec.

Da li g. Kranjec govori istinu ili laže kao i drugi Mario?

Prosudite sami:

1.  Eurostat (statistički odjel Europske unije) ovako je prije 13 dana izvijestio od rastu cijena u EU:

Inflacija u eurozoni: pod kontrolom malo sutra

2. Većina ekonomista i novinara koji su o tome izvještavali, kao svaka normalna osoba, inflaciju veću od 2,5% ne smatraju normalnom nego povišenom.  Evo kako je pisao Yahoo!:

Stopa inflacije koju je objavio Eurostat, statistički ured Europske unije, ostaje iznad cilja Europske centralne banke koji je održavanje nivoa rasta cijena malo ispod 2% na godišnjoj osnovi.  Ona je također bila viša nego što je očekivano – većina ekonomista očekivala je da će inflacija biti 2,9%.

Rekla je Jennifer McKeown, ekonomist iz firme Capital Economics: “Stopa inflacije u eurozoni iznad je ciljanog plafona stabilnosti cijena Europske centralne banke od 2% već 11 mjeseci uzastopno, što možda sugerira da je visoka inflacija tu da ostane.”

Evo kako je stopu inflacije od 3% prokomentirao Reuters:

(Reuters) – Inflacija u euro-zoni od 3% bila je iznenađujuće visoka drugi mjesec zaredom u listopadu

3.  Inflacija je u stvari nemoralna pomoć dužnicima (što je razlog zbog kojeg je portugalski predsjednik ovaj tjedan tražio tiskanje novca u “neograničenim” – ozbiljno!  – količinama).  A kako i sama ECB najavljuje da će pomagati koliko treba, ljudi za svaki slučaj podižu cijene.  Evo kako to izgleda u Hrvatskoj:

Ako ECB nastavi monetarizirati javni dug, u krastavcu smo

Da, Hrvatska nije u eurozoni, ali valuta je stabilna i u 2008. i 2009. nije bilo takvog divljanja cijena.  Što je ovaj put drugačije?  ECB tiska novac kojim kupuje dug europskih zemalja, tako da se novac u opticaju povećava, dok s druge strane ECB ima preniske kamatne stope što sve skupa rezultira visokom inflacijom od 3%.  A g. Kranjec tvrdi da je inflacija pod kontrolom.  Zanimljivo!

U 2011/04 o inflaciji u eurozoni (Da li će cijene nastaviti rasti tokom cijele 2011. godine?) rekli smo slijedeće:

Površno gledajući središnjim bankama glavni je zadatak stabilnost cijena.  No pročitamo li par stranica na tu temu, ispada da postoji nešto što se zove ciljana inflacija i u EU ona je oko 2%.  Središnje banke u stvari promiču i potiču inflaciju.

U sferi valuta i štednje, smatramo da je ovih dana euro dosta skup (npr. u usporedbi s američkim dolarom), a prijeti mu sve veća inflacija.  Tko zna što će se dogoditi ako Portugal i ostali odu u bankrot, no ne vjerujemo da će u tom slučaju euro porasti.  Možda je sad dobro vrijeme da se manji dio (u slučaju pogrešnog izbora) štednje prebaci u valutu zemlje s mudrom monetarnom politikom u kojoj se očekuje niska inflacija ili da se kupi neka roba (npr. hrana) koja će vjerojatno poskupiti u mjesecima koji su pred nama.

Mišljenja smo da su ljudi na vodećim pozicijama u EU lažovi bez integriteta (šef zemalja eurozone, tzv. eurogrupe, Juncker suočen sa svojim lažima i sam je izjavio da se “mora lagati kad zagusti”, a o ostatku Europske komisije možete vidjeti video na hrvatskom u kojem g. Nigel Farage objašnjava tko je tko u Europskoj komisiji).

Da li g. Kranjec govori spada u tu grupu lažova, presudite sami…  Autor ovog bloga svoje povjerenje u eurokrate i euro izražava na taj način da na štednji ne drži niti jednog jedinog eura.

Wikileaks: I njemačka vlada skrivala istinu o spašavanju Grčke od svojih poreznih obveznika

Posve je jasno da sve vlade, tj. političari kojima je prvi prioritet vlast, lažu onima koji ih biraju – to dobro znamo iz vlastitog iskustva. U jednu ruku to posao MVPEI-ja, premijerke Kosor, ministrice Dalić i njihovih nasljednika čini lakšim jer uopće ne moraju davati nikakve izjave – što god rekli, vjerojatno je da lažu, tako da o raspadu EU mogu jednostavno šutiti kao što to rade tokom cijele krize (ako naravno izuzmemo idiotsku eurofilsku kampanju MVPEI-ja koja nas je koštala 10-ak milijuna kuna).  Zato valjda i šala: kako prepoznati trenutak u kojem političar laže? – Kad otvara usta i govori.

Prijeđimo na stvar: u Wikileaks dokumentu (ovdje, na engleskom) iz veljače 2010. među ostalim piše:

Prije sastanka na vrhu EU koji se održao 11. veljače [N.K. 2010.], u Berlinu je bilo puno dvoumljenja oko mudrosti sudjelovanja u nekoj vrsti spašavanja Grčke. Nikom se nije sviđala ideja objašnjavanja njemačkim poreznim obveznicima, već zabrinutim o rekordnom proračunskom deficitu Njemačke, kako će se njihov novac koristiti za spašavanje neodgovornog ponašanja neke druge zemlje.

…

Kancelarki Merkel laknulo je što ne treba, barem u ovom trenutku, građanima objasniti zašto vlada Njemačke sama sebi nabija još veći deficit kako bi spasila prezaduženu Grčku. Ipak, njemačka vlada čini se da je spremna umiješati se u najgorem slučaju i dobro zna da njemačke banke (kao što su Hypo Real Estate i Deutsche Bank) i osiguravajuća društva (Allianz) imaju veliku izloženost grčkom dugu.

Eto, nemamo što dodati.  Već smo puno puta rekli, Occupy Wall Street (15.o. ili kako se već zovu) je potpuno u krivu kad prigovara o ponašanju banaka.  Problem je u političarima, i to upravo zato što država ima toliku moć i toliku ulogu u BDP-u da njeni činovnici mogu (na leđa građana) preuzeti milijarde eura tuđeg duga ili dati (iz džepova građana) milijarde kuna poticaja i subvencija.  Umjesto 40 ili 50%, smanjite potrošnju države na 10-15% od BDP-a i ustavom zabranite deficite i zaduživanje, pa da vidimo koliko će dio BDP-a truli kapitalisti (i truli ovisnici o socijalnoj državi) uspjeti izmamiti od trulih političara.  Ali da se to postigne, moramo se pozdraviti sa propalim konceptom europskog klepto-socijalizma i prihvatiti – o, strahote! – liberalni kapitalizam…  (Više o vrlinama slobodnog tržišta možete čitati na našem drugom blogu, Nedjeljni Komentar).

Ova epizoda s njemačkom vladom je tek dio sante leda koji je izbija izvan površine vode.  A kako je kod nas možemo tek zamisliti, jer njemačka vlada još je koliko-toliko odgovorna i drži se zakona.

Kratki njemački dokumentarac o zlouporabama i neradu EU parlamentaraca

Šestominutni dokumentarac na njemačkom (s engleskim prijevodom) objašnjava i snimajući parlamentarce u EU parlamentu pokazuje europsko rasipništvo na djelu.  7.339 eura plaće i 3,980 eura naknade za život su mjesečna primanja.  Povrh toga, tu je i dnevnica od 284 eura.  Kad se sve skupa zbroji, svaki od tih likova mjesečno inkasira više nego njemačka kancelarka Merkel ili guverner američke savezne države Kalifornije.

A sve to iz svojih džepova plaćaju građani EU koji se pokušavaju natjecati sa jeftinim državama iz Azije i ostatka svijeta (jer europske države skuplje su od svih).

Pogledajte kako – kao i u Saboru – parlamentarne klupe zjape prazne, a vrijedni parlamentarci u petak dolaze na posao tek da se upišu (284 eura u džep!) i potom odmagle na aerodrom ili na brunch s lobistima.  (Da li nas treba čuditi što je većina domaćih političara za EU?)

Da ljudi na vlasti (pre)često zlorabe svoju poziciju je svima jasno (i zato mi na blogu Nedjeljni Komentar zagovaramo malu vladu), ali neviđena drskost s kojom MEP-ovci kradu i prijete novinarima stvarno treba vidjeti na videu kako bi čovjek shvatio o kakvim se tu karakterima radi.

Eto, to su ljudi kojima su idioti koji su glasovali za pridruživanje dali povjerenje da upravljaju našim gospodarstvom i izmišljaju zakone kojima ograničavaju naša prava, a sami na sebe dakako primjenjuju druge standarde (osobito .  Zar je uopće čudo da su sve članice do grla u dugu, a gospodarstva sve nekonkurentnija?

Vesna Pusić: namjeravamo trošiti proračunski novac na kampanju za referendum

U interviewu Novom listu gospođa Vesna Pusić jasno i glasno kaže kako i nova vlada (bude li ona sastavljena od strane Kukuriku koalicije) namjerava koristiti novac građana – dakle proračunski novac – za propagandnu kampanju kojom bi se povećale šanse za glas da.  Ona istovremeno priznaje da je situacija opasna:

Kako će kampanja utjecati na uspjeh referenduma za EU?

– Po mom mišljenju, jedna od prvih odluka novog Sabora mora biti promjena odluke o danu referenduma. On ne smije biti 30 dana od potpisa pristupnog ugovora u prosincu, jer bi nakon ove divlje i agresivne kampanje referendum mogao proći loše. Treba se držati Ustava, što znači – veljača. Tada nova vlada može provesti smirenu i normalnu kampanju za referendum.

Europska diktatura u RH funkcionira već odavno, a još nismo niti ušli u EU!  Evo – prema našem shvaćanju – i najvažnijeg argumenta zašto su Kukurikovci toliko zainteresirani za EU:

Kako ćete izdržati sudaranja u ovlastima?

– Unutarnja i vanjska politika u Hrvatskoj su trenutno jako povezane – morat ćemo sve raditi po EU kriterijima, imat ćemo veliku misiju u Bruxellesu, koristit ćemo članstvo u EU kao jedan od glavnih instrumenata u odnosima sa susjedima, a i trećim zemljama,

To je upravo onaj razlog zbog kojeg je Nigel Farage neki dan rekao da se političkoj eliti s ovih prostora žuri u EU.  Europska plaća (pardon, europska birokratska plaća, što je još bolje), lak posao, kasnije europska penzija, djeca u briselskim školama za djecu eurokrata, dok građani u RH “moraju” sve raditi po EU kriterijima.  Raspolagati tuđom mukom doista nije mala zafrkancija.

Sama činjenica da i HDZ (vidi proračun za 2011., milijuni našeg novca potrošeni su na obmanjivanje građana) i SDP novcem građana neizravno kupuju glasove je sve što trebate znati o refrendumu o pridruživanje: ako nas obje stranke žele u EU, onda je vrlo lako znati kako na referendumu treba glasovati.

Staljini su rekli ne: drski eurokrati odbijaju raditi malo duže

Ovo bi bilo teško izmisliti čak i da smo htjeli.  Kako bi se uštedio proračunski novac, EU je europskim birokratima predložila da radno vrijeme produže za dva i pol sata tjedno (sa 37,5 na 40 sati, tj. na 8 sati na dan).  Time bi EU do 2020. svake godine uštedjela oko milijardu eura.

I naravno, sindikati birokrata odbili su prijedlog.  I to u stilu.  Evo što su predstavnici sindikata europskih birokrata napisali u svom odgovoru:

Sindikati i udruženja zaposlenih na taj prijedlog odgovoraju kategoričkim “Njet!”

To je doista nevjerojatna drskost!

1. Kao prvo, zaposleni u državnim (pa tako i europskim) institucijama uopće ne bi smjeli imati sindikate.  To je možda novost za pristalice socijalne države, no nećemo sad objašnjavati zašto, osim vrlo kratko: zato što su interesi poslodavaca (birokrata) sukladni, a ne protivni, interesima zaposlenih.  Malo razmislite o tome, možda ćete shvatiti bit argumenta.

2. Europski birokrati su najbolje plaćeni birokrati na svijetu.

3. Europske države tonu u dugovima, a cijeli sustav je u najvećoj krizi od svog postojanja.

To su za njih sve gluposti, jer postoje puno važniji argumenti, a oni u odgovoru navode dva:

Rad od 8 sati dan bi imao “vrlo negativan utjecaj na usklađivanje života na poslu i izvan njega“, i još

“Privlačnost rada u (institucijama) EU bi se pogoršala“

Stvarno, što se kaže, you can’t make this up!

Prema pisanju britanskog dnevnika the Telegraph, 2 000 briselskih birokrata (oni na višim pozicijama, inače ih ima 55 tisuća) zarađuju od £104 000 do £185 000 godišnje, a u 2011. prema fleksibilnoj šemi rada dozvoljeno im je 3 mjeseca odmora godišnje.  Što je posebno loše, ta šema uopće nije bila namijenjena tim birokratima nego samo niže plaćenim sekretaricama, a sad, nakon što u njoj ima 2 000 parazita, sindikati prigovaraju da je to nepravedno!  Pazite sad ovo: sindikati ne traže da se te dvije tisuće vrate normalnom radnom vremenu zato što prekršili pravila (u stvari trebalo bih ih sve izbaciti na ulicu), nego traže da se “diskriminacija” ukine na način da se preostalih 53 tisuće uključi u istu šemu!

Telegraph navodi da je organizacija Open Europe povodom toga izjavila:

Protest pokazuje potpuno odsustvo samosvijesti i on je uvreda poreznim obveznicima cijele Europe koji se suočavaju s padajućim životnim standardom i žive pod prijetnjom gubitka posla.

Što se može, Staljini su rekli NE.  Kako je moguće da itko želi u takvu uniju?