Ministrica Pusić banalizira referendum i najavljuje mogućnost novog (ako prvi ne “uspije”)

SEEbiz prenosi poruku iz Ministarstva vanjskih poslova i europske istine (skraćeno, Ministarstvo istine, ili ako baš hoćete, MVPEI) koja je zapravo “prijetnja demokratskim sredstvima”:

1.  Ministrica Pusić namjerava slijediti irski recept prema kojem se (prema kriterijima Ministarstva istine) “neuspješni” referendumi ponavljaju do besvijesti tj. dok oni koji su protiv pridruživanja EU ne prestanu izlaziti na referendum.

Ministrica je istaknula da bi se referendum mogao ponoviti za šest mjeseci ili godinu dana, ali i upozorila da bi tada Bruxelles mogao ostaviti Hrvatsku da čeka na prijem u paketu s ostalima i regije.

Ako većina glasuje NE, to bi bilo dobro iz više razloga:

(a) svi skupa mogli bismo vidjeti kako će se razviti europska kriza

(b) u međuvremenu nema razloga da vlada ne nastavi s otvorenom gospodarskom politikom i slobodnom trgovinom sa susjednim zemljama (čak i jednostrano, tj. da jednostrano ukinemo prepreke trgovini i investicijama)

(c) trošak referenduma je neznatan u usporedbi s troškom ulaska u uniju koja je na samom rubu raspada.

(d) u više navrata rekli smo da referendum treba odgoditi za par godina (a ne za 6 mjeseci ili godinu dana), i to prvi. Poraz euro-foteljaša i euro-unitarista očigledno bi omogućio takav razvoj događaja.  Zaustavljanje (na nesreću, privremeno) procesa integracije bilo bi jako korisno jer bi ljudi bili načisto kako će izgledati budućnost bez socijalizma (tj. bez europskog milosrđa) koje slijedi kad kriza još žešće udari u 2012. i kasnije (ili ako se eurozona počne osipati; više o gospodarstvu i slobodnom tržištu možete čitati na našem drugom blogu, NedjeljniKomentar).

Inače obećanje ponovnog referenduma za samo šest mjeseci je potpuna ludost i simptom autokracije elita na vlasti.  Zašto referendum ne ponoviti nakon tjedan dana pa tako skroz dok ne “prođe”?

2.  Ministrica Pusić koristi jeftine trikove ne bi li ljude uplašila nedostatkom planiranog europskog mita (novca iz europskih fondova).  Osobno to nas uopće ne brine jer taj novac je kao prvo nemoralno uzeti.  Da li bilo tko misli da oni koji su ga dali ne bi – kad bi mogli – taj novac potrošili na svoju porodicu ili uštedjeli?

“Mi ćemo nastaviti s reformama, ali s manje novca”, rekla je Pusić, dodavši da bismo ostali bez 180 milijuna eura za prilagodbu, 449 milijuna eura za projekte i više od milijardu eura koliko bismo dobili 2014.

Još valja primijetiti:

(a)  Ne zaboravite da se u nekim EU programima zemlja primatelj (tj. RH, u ovom slučaju) obvezuje na potrošnju u visini od 25%.  Otkazivanje tih projekata bi dakle uštedjelo nešto novca i time smanjilo proračunski deficit.

(b)  Ti tzv. projekti uglavnom su beskorisni i za njima ne treba žaliti.  Pogledajte samo efekte tih programa na poljoprivredu i stočarstvo – ono što se razdijelilo, potrošeno je, a ono što je uništeno, toga više nema.  Primjer za stočarstvo možete vidjeti ovdje, i to od čovjeka iz struke (veterinara).

Euro-foteljaši nikako da nađu barem jedan značajan i dobar argument za pridruživanje.  A to se događa upravo zato što takvi argumenti ne postoje.  Pozivamo ministricu Pusić da se nastavi baviti predviđenim reformama, a da istovremeno počne unaprjeđivati gospodarske odnose sa zemljama u okružju.

Video: Nigel Farage o kandidaturi Srbije

U nedavnom interviewu s RT engleski euro-parlamentarac govori o nedemokratskoj prirodi EU, o neminovnom kolapsu koji prijeti eurozoni, o pristupnoj kandidaturi Srbije i ostalom.

Video nije preveden na hrvatski, a samo ćemo prevesti dio o kandidaturi Srbije koji počinje oko 4m53s (ako želite preskočiti ostalo i brzo “premotati” na taj dio).

Voditelj:

Srbija je najnovija zemlja koja se želi pridružiti EU.  Europska komisija odobrila je njihovu kandidaturu u srijedu.  Ipak, kakve koristi mogu imati od pridruživanja kad je EU u tako ogromnim teškoćama?  Čuo sam kako neki analitičari sad pridruživanje opisuju kao “pacovi koji skaču na tonući brod”.

N.F.:

Da, to je vrlo glupa ideja.  Ponavljam, to je ideja europske političke klase.  Politička klasa Srbije, naravno, na tom će se također obogatiti i postati milijuneri, tako da je i njima ta ideja privlačna, ako ona to već nije njihovim građanima.  Pazite, razmislite o ovom: do prije samo desetak godina Srbi i Hrvati ubijali su se po tim krajevima kako bi mogli živjeti razdvojeno, a sad ih njihovi političari i vođe opet žele ujediniti pridruživanjem u istu vrstu političke unije kakva je bila bivša Jugoslavija.  Mislim da je to apsolutna ludost!

Ludost ili ne, radi se o novcu (za političare, ne za građane) i osiguranju nastavka utjecaja i lagodnog života povlaštenih političkih klasa.  Rat i pljačkaška privatizacija koja je slijedila u zemljama bivše SFRJ bili su političkoj klasi tek lijepa prilika za zaradu, a pridruživanje EU je tako još jedna lijepa prilika da se opet zaradi.  Demokracija i kvaliteta života građana nikad im nije bila prioritet, a nije ni sada.

Činjenica da nas u Hrvatskoj ista stranka koja nas je izvela iz Jugoslavije sad želi uvesti u EU koja se polako raspada i u kojoj će, ako se ne raspadne, za par godina biti sve bivše republike SFRJ, je vrhunac apsurda!