Vladina propaganda o europskom roamingu je hrpetina gluposti

Cijelo vrijeme tvrdimo da je propaganda o boljim cijenama za potrošače u EU zapravo mit, a rekli smo i zašto:

1. Prevelika regulativa (naravno, to je tipično za nedemokratske režime).
2. Socijalna država i socijalizam su nespojivi s tržišnim ponašanjem i liberalnim kapitalizmom koji je najbolji za potrošače.
3. Prevelika uloga države i uplitanje u sve i svašta rađa moćnu birokraciju, a to stvara odlične uvjete za korupciju, jer svaki naštimani zakon ili odredba (a hvala bogu, u EU ima ih više od 100 tisuća) firmama može donijeti (ili izgubiti) na milijune ili desetke milijuna eura zarade (zato se lobiranje jako isplati – naravno firmama, ne potrošačima).

Što je najsmješnije, hrvatski socijalistički potrošači zapravo vjeruju kako ih vlada štiti od izrabljivanja od strane  gramzivih kapitalista.  Dijelom za to snosi odgovornost i sama vlada (evo vidimo da Ministarstvo europske istine (MVPEI) širi propagandu kako će potrošači u EU biti “zaštićeni” i imati “prava“), ali većim dijelom za to su krivi sami potrošači jer odbijaju prihvatiti liberalni kapitalizam i zapravo žele da se vlada i država općenito miješa u sve i svašta.

No prijeđimo na najsvježiji i aktualni (zato što se pojavljuje u državnoj propagandi) primjer: roaming troškovi za mobilne telefone.

Troškovi roaminga u EU

Ministarstvo europske istine u dokumentu “Što donosi članstvo u EU” kaže ovako (čitajte pažljivo i razmišljajte što to znači, jer poslije svake rečenice slijedi komentar):

Pristupanjem Europskoj uniji i hrvatski će korisnici usluga mobilne telefonije profitira­ti od europskih pravila o ograničenju cijena poziva u roamingu koja će se tada primje­njivati i na hrvatske operatore.

Zašto vlada nije u stanju danas (ili zašto to nije napravila prije 10 godina) primijeniti te propise (propisi se primjenjuju samo na domaće operatere) kako bi građane “zašitila” i omogućila im da “profitiraju”?  Odgovor je naravno jednostavan.  Zato što ograničavanjem konkurencije vlada pogoduje domaćim firmama koje na idiotima koji vjeruju vladi sasvim pristojno zarađuju.

To znači da više  neće  biti  strahovanja  od  telefonskoga računa  nakon  povratka  iz  inozemstva.

Zašto danas – u vlastitoj državi – moramo strahovati od telefonskih računa?  Tko je za to kriv?  Da nisu možda “strane banke” ili masoni?  Ne, dragi potrošači, radi se o hrvatskoj vladi koja je do (predviđenog) ulaska u EU telekom firmama dala zelenu kartu za iživljavanje nad potrošačima, što indirektno odgovara i državi – što veći telefonski računi, to veći iznosi novca koji se preraspodjeljuje kroz račune vlade .

Od 2010  godine uvedena je naime maksimalna naknada  u  roamingu  od  0,39  €  za  odlazni poziv, a 0,15 € za dolazni poziv te 0,11 € za slanje SMS­poruke. Od srpnja 2011. godine te će naknade biti dodatno smanjenje (mak­simalno 0,35 € za odlazni poziv u roamin­gu, a 0,11 € za dolazni poziv). Cilj je do 2015. potpuno izjednačenje cijena poziva u roam­ingu i nacionalnih poziva.

Zašto nije cilj to napraviti već sutra?  Ili u 2001.?  Zbog istog razloga zbog kojeg vi danas u RH plaćate veće cijene!  Operateri su lobiranjem odgađali dolazak slobodne konkurencije u roamingu već 10-ak godina.  I sad se “cilj” konačne eliminacije iživljavanja i postepenog obuzdavanja mobilnog kartela predstavlja kao teška pobjeda države nad izrabljivačkim kapitalizmom! Jeste li se ikad pitali zašto država zakonima ili ponašanjem ograničava i visko regulira broj telefonskih firmi i njihov djelokrug rada?

No da ne skrećemo s teme: ako znamo da je EU u stanju poslati u zatvor poslovnog čovjeka koji oglašava da voda sprječava dehidraciju, zašto je nepojmljivo da bi ista vlada mogla ne prisiliti nekog da nešto učini, nego jednostavno dozvoliti konkurenciji i kapitalizmu da učine svoje svoje?  Isto kao i u RH, zato što su im primarni interesi da “surađuju” s lobistima i kartelima, a ne da potrošačima i ljudima koji se na tržištu žele natjecati jeftinijim i boljim uslugama i proizvodima osiguraju pravo od slobode od državne prisile.

Lobiranje

Evo što na temu tih “ciljeva” piše današnji SEEbiz:

Angelika Niebler, njemačka zastupnica … kaže da se ne bi trebalo naplaćivati više od 20 eurocenti po minuti za odlazne pozive te 7 eurocenti po minuti za dolazne pozive. To je mnogo jeftinije od Komisijinog prijedloga o 32 i 11 eurocenti.

Da li smo to dobro vidjeli?  Komisija predlaže oko 50% veću cijenu roaminga kako bi zaštitila jadnog potrošača?

Neki zastupnici žele ići i dalje pa tako nizozemska zastupnica Judith Merkies želi predstaviti amandman kojim bi se tražilo potpuno ukidanje roaminga u EU-u do 2014.

Operateri mobilne telefonije intenzivno lobiraju protiv prijedloga, te predlažu i neke alternativne pristupe ali Komisija, zastupnici i zemlje članice željeli bi da se postigne novi dogovor prije nego istekne aktualna regulativa o roamingu 1. srpnja ove godine.

Ah, kakvog li iznenađenja, operateri lobiraju!  Vjerujemo da i građani lobiraju za smanjenje cijene – možete misliti koliko je to djelotvorno kad je plan komisije da maksimalne cijene budu 50% više od “razumnih” (prema mišljenju mnogih parlamentaraca)!  A još se valja sjetiti da parlamentarce nitko niti ne pita za mišljenje jer komisija će odlučiti i bez njih.

Svijet i tehnologija

Nećemo sad pisati znanstveni rad nego samo želimo s par primjera pokazati kako je propaganda Europske komisije i domaće vlade potpuna gluposti.  To je primjer Singapura i Malezije.

Za one koji ne znaju, to su dvije samostalne države koje nisu u nikakvoj političkoj uniji.

1.   Vlasnici singapurskih SIM kartica koji putuju u Maleziji za pozive u Singapur od 1.5.2012. plaćat će oko 27 euro centa po minuti, a slično je i u obratnom pravcu.  A Europska komisija vas planira od slijedeće godine početi “štititi” cijenom od  32 europska centa tako da možete “profitirati”, kako to kaže Ministarstvo istine.  (Istina je da je cijena poziva koje ljudi na ta dva tržišta primaju skuplji od predviđenih europskih cijena primanja poziva, ali (a) čovjek može odbiti poziv i odmah ga uzvratiti i (b), radi se o dvije države i telefonskim pozivima koji su (za razliku od poziva u EU) još uvijek međunarodni).

2.  Privatne firme (nezamislivo – pa tamo postoji konkurencija!) otišle su korak dalje.  Malezijski U Mobile i singapurski Starhub dogovorili su se da međusobno ne zaračunavaju roaming.   Tako da vlasnik U Mobile SIM kartice u Singapuru plaća pozive po istoj cijeni kao i Starhub-ovi domaći potrošači.  A cijene su “normalne”.  Recimo korisnika SIM kartice U Mobile-a u Singapuru pravljenje međunarodnog poziva u Maleziju koštalo oko 24 euro centa, a primanje poziva (bilo iz Singapura bilo iz inozemstva) na malezijski broj koštalo bi oko 13 euro centi po minuti.  Evo cijene (ali u malezijskoj valuti) – You Pay kolumna je cijena koju smo upravo spomenuli, a zadnja kolona je samo za usporedbu s konkurentima.

Malezijski operater U Mobile - cijene roaminga u Singapuru

Dakle za kupce U Mobile-a i Starhub-a roaming već danas više ne postoji.  Istovremeno klauni iz Europske komisije “bore se” za naša “prava” kako bi oni koji požive i prežive europsku krizu jednog dana doživjeli socijalističku utopiju jedinstvenog tržišta bez roaming troškova.  A besramna hrvatska vlada, umjesto da šuti, te gluposti još ponosno stavlja u propagandni materijal kao da je Europska komisija otkrila točak.  Ha-ha-ha!  A vidite kako je jadnim Azijatima – žrvanj kapitalizma i konkurencije nemilosrdno melje…

3.  Singtel (najveći moblini operater u Singapuru) svojim potrošačima nudi jeftine roaming planove putem software aplikacije za mobilne telefone koja po primljenom pozivu pravi automatski callback (detalji na engleskom su dostupni ovdje).  (Sasvim je moguće da je tako nešto u EU zapravo ilegalno!).  A naravno svi su čuli za Skype i slične aplikacije koje ljudima omogućavaju da vrlo jeftino koriste telefon u većem broju azijskih zemalja – kad zakoni koje su donijeli isti ti birokrati ne bi zabranjivali slobodno postavljanje (što uključuje postavljanje za profit) bežičnih WiFi mreža, građani bi sami instalirali WiFI moreže posvuda i 90% vremena čovjek niti nebi trebao telefonski signal.  Naravno to nije dozvoljeno zbog jednog te istog razloga, ali je možda upakirano u ruho zaštite ovog ili onog.

4.  U istraživanju roaming troškova koje je napravljeno u Australiji ispalo je da su naskuplje zemlje za roaming … pogodite koje?  Naravno, EU, i to uglavnom što južnije to veći socijalizam, manja konkurencija i skuplje cijene roaminga.  Da li je nakon svega što smo napisali u ovom članku još potrebno navoditi izvor i citirati?  Ili je to nešto što je logično?

Zaključak

Jasno je da je ova tzv. pogodnost koju pruža članstvo zapravo pljačka zapakirana kao lijepi božićni dar.  Vrlo je jasno zašto i što se radi, i u čiju korist.  Što je posebno tragično ne radi se samo o roaming troškovima nego o svemu.  Isto je sa cijenama hrane, bankarskim uslugama, cijenama goriva, obnovljivom energijom, itd.  A povrh te pljačke ljudima se ograničavaju elementarne slobode – slobode od prava na prisilu.  Pravila za legalna imena sokova, kvota za sadnju vinove loze, dampinške carine za jeftinu robu koja pogoduje potrošačima (a štiti povezane proizvođače)  … i prije nego što shvatite, živjet ćete u totalitarnom drušvu.

[Usput, ovaj zaključak je i najveća razlika između razloga protiv EU koje ima autor ovog bloga u usporedbi s većinom domaće opozicije.  Kao što vidite, smatramo da je rješenje slobodno tržište, sloboda od prava na prisilu i mala uloga države.  Zato se tu i tamo kritički osvrnemo i na domaće europskeptike.]

Jedino nam  je žao što nemamo vremena o svim tim stvarima napisati po jedan ovakav članak.

Vladina propaganda o europskom roamingu je hrpetina gluposti, kao i 99% ostalog sadržaja iz propagandnog materijala Ministarstva istine.

Daljni koraci:

• Pogledajte zašto treba glasati protiv
• Pročitajte komentirane (naši komentari) propagandne dokumente koje su sastavili EU i MVPEI
• Pročitajte pokušaj autora da smisli par koliko-toliko dobrih razloga za pridruživanje
• Blog nedjeljnikomentar.wordpress.com sadrži “tržišne” komentare na događaje u Hrvatskoj, EU i svijetu, a video link (na desnoj strani u meniju ovog bloga) povezuje na YouTube stranicu autora koja ima 20-ak kratkih videa na hrvatskom koji govore o slobodi i slobodnim tržištima
• Pokušajte na referendum povesti barem jednog euroskeptika koji inače ne bi izašao na referendum; to je jedini način da glas NE odnese pobjedu

Počela propagandna ofenziva eurofoteljaša 2012. i to s 4.800.000 kuna vašeg novca

Nova je vlada, povrh 24 milijuna kuna našeg novca potrošenog na guranje građana u EU u 2011. građane odlučila oštetiti za još 4,8 milijuna.  Dakle to je oko po glavi stanovnika da nam kažu što trebamo misliti.  Evo što piše Jutarnji list:

Za ‘podizanje raspoloženja’ pripremljene su video poruke Josipovića, Milanovića, ali i J. Kosor

Kampanja za referendum o članstvu u EU i službeno je počela, a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na nju planira potrošiti 4,8 milijuna kuna.

Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić rekla je da će cilj kampanje biti “kratko, jasno i transparentno” informirati građane o pregovorima o članstvu te ih potaknuti da izađu na referendum.

Što je trošak od 4,8 milijuna kuna za podizanje raspoloženja naših elita?  Ništa.  Država svake godine od građana putem poreza otme više od 100 milijardi.  Tako to ide u socijalizmu pod SDZ-om.  Kad bi proračun umjesto 100+ milijardi bio 25 milijardi, vjerujte da se prije donošenja proračuna za 2012. ne bi lako našlo 4,8 milijuna za “podizanje raspoloženja”.  Pouka za građane: manja uloga države = manji proračun = sloboda i prosperitet za građane. 

O izjavi ministrice istine Vesne Pusić želimo reći slijedeće:

1.   Hrvatske vlade – od prve do sadašnje – su u Hrvatskoj sustavno uništavale vladavinu zakona i demokraciju.  Novi list je nedavno napisao odličan članak o sustavnom ignoriranju zakona i demokratskih načela (posebice o referendumima) koje u zadnjih 20 godina provode SDZ-ovci.  Ako situacija u društvu postane nestabilna, taj pritisak bi se mogao iskazati na vrlo neugodne načine.  (Autor ovog bloga nema namjere niti želje sudjelovati u bilo kakvom vandalizmu, ali pogledajte kako velik dio građana reagira kad shvate da je demokracija postala totalitarizam – demonstracije i neredi su dnevna pojava u svijetu.  Neće svi biti akademski orjentirani kao mi).

2.  Tvrdnja o transparentnom informiranju je smiješna.  Kao prvo, gdje su fondovi za euroskeptike i eurorealiste koje smo zahtjevali mi a i druge udruge (vidi jučerašnji komentar: Vijeće za Hrvatsku – ne u EU)?  Kao drugo, pamfleti i dokumenti koje distribuira Ministarstvo istine puni su laži, djelomičnih istina i u njima nedostaje puno važnih detalja.  Neke od tih dokumenata analizirali smo ovdje (s perspektive liberalnog kapitalizma), a na Internetu možete naći druge (samo bismo čitateljima savjetovali da se klone sadržaja s konspirativnim teorijama koje su u pravilu neutemeljene i smiješne i razumne ljude zapravo privoljavaju da glasuju ZA pridruživanje).

3.  Prije tjedan dana napravili smo satirični video, ali ga nismo htjeli objaviti.  Sad kad je vlada krenula s tom kampanjom, video ćemo sutra objaviti, pa neka prigovaraju ako im se ne sviđa.  Usput, na youtube.com/straighttothebottom dosad smo stavili 20-ak kratkih videa na hrvatskom koji objašnjavaju neke stavove slobode i slobodnog kapitalizma (ili “libertarijanizma”) za koje se autor ovog bloga zalaže.

Apsurdne izjave predsjednika Josipovića u Novom listu

U članku Ivo Josipović: Hrvatska postaje mala sila Europe, Novi list donosi pregršt apsurdnih izjava predsjednika Josipovića.  Prije par dana na drugom blogu osvrnuli smo se na slične tvrdnje iz drugog predsjenikovog interviewa pa ćemo samo citirati najapsurdniji dio:

[Pitanje] Čini se da se neće ostvariti vaša želja o sedamdesetpostotnoj podršci EU.

[Predsjednik Josipović] – Vidjet ćemo… Činjenica je da je sada potpora šezdesetak posto, ali to je bez kampanje.

To je sve što trebate znati o načinu razmišljanja našeg predsjednika.  Čovjek misli da eurofili, zato što su na vlasti, imaju “pravo” na korištenje proračunskog novca kako bi ljude “usmjerili” da glasuju na “pravi” način.  Ako to nije elitizam, što jest?

Ostatak interviewa je također užasan.  Predsjednik kao da nema pojma o čemu govori i što se zapravo događa u Europi i svijetu.

–

P.S. Ispod gornjeg članka Novog lista možete vidjeti komentare od kojih je jedan naš.  Smiješni komentar pojedinca s imenom “Mao Ze Dong” tvrdi da ovaj blog ne pruža “alternativu” nego samo pljuje po EU.  Da je Mao pogledao stranicu “O ovom blogu”, mogao je pročitati za 30 sekundi, a i u samim postovima i na cijelom blogu NedjeljniKomentar gotovo svaki dan objašnjavamo što je alternativa:

• slobodna tržišta
• slobodna trgovina s EU (a prije nje možemo jednostrano ukinuti sve uvozne carine ako želimo)
• manja uloga države u gospodarstvu i društvu
• uravnoteženje proračuna na način rezanja svih subvencija, poticaja i sličnog
• slobodna trgovina i korištenje plemenitih metala i eura
• itd.

SEEbiz o tome kako elite žele “što brže” u EU

SEEbiz donosi članak Krešimira Butkovića u kojem ovaj među ostalim kaže:

”Sad je kasno plakati!” – reče u intervjuu predsjednik Josipović i poruči kako u ovom kratkom roku od mjesec dana do referenduma treba snažno lobirati za ulazak u EU i poslati hrvatske poklisare da se što prije riješi ratifikacija ugovora o hrvatskom pristupanju u Uniju.

Diktator Predsjednik Josipović opet zaboravlja da nije njegovo da lobira, nego da radi prema Ustavu, što bi u prijevodu značilo da bi trebao tražiti da referendum bude odgođen do daljnjeg.  Ali on umjesto toga namjerava “snažno lobirati”.  Pa to je nevjerojatno!

Valja pročitati cijeli članak, no moramo malo više o elitističkom predsjedniku Josipoviću.   Neki dan na račun poreznih obveznika organizirao je “dernek” (kako kaže SEEbiz) za 1.200 uzvanika (“uglednika”, kako kažu, tj. hrvatske oligarhije).  Pri tom je konzumirao recimo tisuću kalorija u obliku pjenušca i ostalog, a od toga je – putem dvije isprazne rečenice kako se bori za “običnog čovjeka” -  na borbu za sve građane potrošio  jednu kaloriju.  Taj omjer odlično oslikava formulu rada domaćih elita: 1.000 njima, a 1 za sve ostale.  Kalorije, euri, kune, sve primaju.

Odnedavno predsjednik je ubacio u petu eurofilsku brzinu i ne možemo vjerovati da je to isti čovjek od prije par mjeseci.  Njegovo ponašanje je aboslutno katastrofalno i uopće se ne razlikuje od ostatka foteljaša iz domaće političke elite.

Tvrdnje o tome kako bi ulazak bio dobar “za Hrvatsku” su najobičnija glupost.  Hrvatska nije neko geometrijsko tijelo.  Radi se o građanima, ljudima.  Za koga točno bi to bilo dobro?   Jednu poveću grupu – eurofoteljaše iz političkih elita – lako je identificirati.  Isto tako tu spada njihova “logistika” – razne firme i pojedinci koji podmazuju točkiće i čije točkiće EU podmazuje.  A onda dolazi 99,9% građana.  Za koga točno bi ulazak u EU bio dobar i zašto?  Odgovor ne nude.  Nemaju vremena za objašnjavati, a i hitno je.  Mi smo vremena našli i pročitali smo na tisuće stranica studija, vijesti i tekstova i dio opisali na ovom blogu.  Naš zaključak je da će koristi imati samo elite i njihovi pomagači (drugim riječima, hrvatska oligarhija), na nešto manje viša srednja klasa.  Svi ostali na pridruživanju će izgubiti, a baš svima bit će smanjene slobode, dok će nacija izgubiti suverenitet kako bi se novo stanje “zabetoniralo”.

Uopće nije potrebno znati da li bi ulazak u EU bio dobar za građane.  Dovoljno je pogledati što rade bitange na vrhu, i odmah ćete znati da valja raditi suprotno. Sve od  samostalnosti do dan danas, interesi vlasti – bilo HDZ-ove bilo SDP-ove – nikad nisu bili jednaki interesima građana.  Glasujte PROTIV pridruživanja.

Sarkozy-jev tretman premijera Danske pokazuje pravi položaj malih zemalja u F.U.

The Financial Times piše (na engleskom) o nedavnom sastanku na vrhu tokom kojeg su vođe zemalja diskutirale najnoviji plan za spašavanje eurozone putem fiskalne unije (skraćeno to nazivamo F.U.).

Fiskalna unija nije ništa novo.  U biti ponovno se podgrijavaju stara pravila o najvećim dozvojenim deficitima i dugovima, a ta ista pravila niti prije nisu bila poštovana (što je još smješnije, Njemačka je prije bila jedan od najvećih kršitelja).  Drugi dio su ovogodišnje ideje o automatskim kaznama o kojim smo već pisali.  [Inače ovdje možete vidjeti kako je Irski prijedlog proračuna (Irska je u pod "nadzorom", jer su primili pomoć) bio poslan u Njemačku na odobrenje, tako da već znamo kako će izgledati upravljanje onima koji u EU posrnu].

Čijeli članak je interesantan, ali jedan dio pokazuje kako razvikano “mjesto za prigovaračkim stolom” radi za male zemlje.

Onda je on (g. Sarkozy) krenuo koriti Helle Thorning-Schmidt, novoizabranu premijerku Danske, zato što se usudila predložiti kompromis [RefProtEU - s Britancima] za svih 27 zemalja.  “Vi još niste potvrdili namjeru da učestvujete u sporazumu, pritom još ste mala zemlja, a Vi ste ovdje novi.  Ne želimo čuti što mislite”, rekao je g. Sarkozy.

Ha-ha, fenomenalno!  Jedva čekamo da vidimo kako će se najveće zemlje odnositi prema još novijoj, još manjoj i još beznačajnijoj Hrvatskoj.  Ako je to mjesto za stolom, možda je bolje stajati u kutu!  Usput, odlučivanje o svemu važnom – osim ako zemlja ne posegne za vetom – donosi se kvalificiranom većinom, tako da male zemlje za europsko odlučivanje nemaju gotovo nikakvu važnost.

Inače pisali smo da je g. Sarkozy pod pritiskom, jer uskoro dolaze francuski predsjednički izbori i njegove šanse nisu tako dobre.  Socijalistički suparnik vodi, a predstavnica “desničarske” stranke malo zaostaje iza trenutnog predsjednika.

Video: Nigel Farage o tome kako Hrvatsku mitom i prijevarom guraju u EU

Još jedan video u kojem g. Farage opisuje sramotni način na koji se Hrvatska nagurava u Europsku uniju.

1.  U videu se spominje nagrada od 10 000 kuna.  To je ona koju ne ponudio g. Marijan Bošnjak iz stranke Jedino Hrvatska.

2.  Autor ovog bloga protivi se ulasku Hrvatske u EU, ali većinom iz drugih razloga (u usporedbi sa većinom euroskeptika).  Možete vidjeti na stranici “O ovom blogu”, ali ukratko, mislimo da je EU najgora kombinacija trulog kapitalizma i elitnog socijalizma, koji kad djeluju zajedno znače kršenje osnovnog ljudskog prava – prava na slobodu od prisile – i sve neslobodnije gospodarstvo.  Sve skupa to znači da EU tone u prosječnost i totalitarizam.

3.  G. Farage potpuno je u pravu kad kaže da je cijela “debata” (koje nije bilo) potpuna farsa, i kako su “podmazivanjem točkića” na pridruživanje privoljene elite (osim pridruživanja, HDZ i SDP ne slažu se o ničem drugom!), a osim njih, putem beskorisnih programa-mita, i bijedni ovisnici o socijalnoj državi koje su stvorili HDZ i SDP (povratni mehanizam osiromašenja kroz pljačku, stvaranja ovisnosti o socijali i potpadanja pod kontrolu države koja socijalu osigurava, sve skupa to je opisano u članku Problem).

Ono što nas posebno smeta je kako se jeftino prodajemo.

Elite ne mogu nadglasati građane.  Ali ih mogu podmititi i učiniti toliko ovisnima da se glas ZA čini kao jedini valjani izbor.  Najveći dio krivice za današnje stanje nose upravo one stranke koje su tokom proteklih 20 godina tražile i dobivale “prava” za svoje članove: roditelje, seljake, penzionere, brodograditelje, branitelje i tako dalje.  Nakon 20 godina plaćanja mita svim tim grupama mi danas imamo bankrotiranu naciju ovisnika, a ovisnici će – dobro je poznato – učiniti sve za slijedeći šut.  Zato nije čudo što je prema najnovijim anketama 60% glasača za pridruživanje.

Počeli smo kao slobodna nacija, a nakon samo 20 godina novog socijalizma (u kapitalističkom ruhu) zemlja je potpuno nespremna i nevoljna prihvatiti slobodno tržište i zaboraviti o lažnim pravima.

Ono što zamjeramo ogromnoj većini onih koji su protiv pridruživanja je da je 99,9% njih za veliku ulogu države, za miješanje države u gospodarstvo, za lažna “prava” koja ne postoje u gospodarstvu slobodnog tržišta i za ograničavanje sloboda.  Zato danas, gospodo, ženjemo ono što smo sijali: između dvije kvazi-socijalističke države, ovisnici biraju onu bogatiju.

Još nekoliko naših videa prevedenih na hrvatski možete naći na youtube.com/straighttothebottom

Euro-pučizam: kako je Groupe de Francfort pomogla da s vlasti siđu Papandreou i Berlusconi

G. Fraser Nelson u britanskoj verziji (konzervativnog) časopisa Spectator piše (na engleskom) kako je neformalna grupa skovala plan kako neposlušne premijere Grčke i Italije maknuti s vlasti.  Članak je poduži (i dobro sročen) pa evo tek par navoda:

• Angela Merkel, Nicolas Sarkozy i elitni eurokrati sreli su se u Frankfurtu i u diskusiji složili su se da su formalne institucije prespore i nedjelotvorne (naravno, potrebna je prijeka akcija koja možda nije najlegalnija i najetičnija, ali projekt ujedinjene Europe je važniji – baš kao u filmu!)
• Tokom G20 sastanka u Cannes-u sastali su se nekoliko puta, a čak su mogli biti viđeni s malim “Groupe de Francfort (GdF)” bedževima na reverima
• Velika Britanija nije sudjelovala u toj grupi, ali su neki znali što se događalo.  Jedan od britanskih diplomata jednom od novinara je privatno priznao “Uskoro ćemo maknuti Berlusconija”.

Vjeruje se da je Berlusconiju došao kraj kad je ECB nakratko prestala kupovati državne obveznice Italije i pustila prinos da naraste na 7,2 i više posto.  To je bio njegov kraj i o tome smo pisali na drugom blogu, Nedjeljni Komentar.

Članak završava zanimljivom primjedbom: ako Njemačka i Francuska ne poštuju formalne institucije i ponašaju se kao šerifi na Divljem Zapadu, što garantira da se na isti način neće početi odnositi prema Velikoj Britaniji?

To je bilo vrlo dobro pitanje, jer nakon samo tjedan dana (u petak, 19. studenog, 2011.), kancelarka Merkel u susretu s britanskim premijerom Cameron-om rekla je slijedeće:

• “Ne pretvarajte se da ste snažniji nego što jeste”
• (O pitanju mogućeg britanskog prelaska na euro, što uopće ne uživa podršku u Britaniji): “To bi se zapravo moglo desiti puno ranije nego što neki na Britanskim otocima vjeruju.”

[Izvor (na engleskom): http://www.mirror.co.uk/news/politics/2011/11/19/david-cameron-mocked-by-german-leader-angela-merkel-over-his-grandstanding-115875-23572454/%5D

Moramo reći da sve gore napisano izgleda upravo nevjerojatno, no oba članka su u novinama i govore o događajima koji nisu baš tajni, tako da ih je nemoguće unaprijed odbaciti.  I doista je nevjerojatno da ono što se događa – a to je pučizam i kriminal u vrhu europske vlasti – ne izaziva sveopće proteste u EU i kod nas (osim protesta g. Nigela Faragea).

Vidjevši kako su prošli premijeri Grčke, Italije i Velike Britanije, moramo reći da ukoliko se na nesreću pridružimo, možete misliti koliko će nas uvažavati!

Europska komisija: zatvor za oglašavanje tvrdnje da pijenje vode sprječava dehidraciju

Prije nekog vremena pisali smo da se beskorisne štetočine u Europskoj komisiji bave istraživanjem aparata za kavu dok eurozona puca po šavovima.   No čini se da smatraju da je situacija vrlo stabilna, jer i dalje se radi na glupim zakonima koji koriste samo birokratima i lobistima jer opravdavaju njihovo postojanje.

Tako je nakon 3 godine rasprava usvojena uredba koja oglašivačima vode zabranjuje oglašavanje da pijenje vode sprječava dehidraciju.  Prekršitelji mogu dobiti do 2 godine zatvora.

Pitate se kako je to moguće?  Pa nakon duge rasprave Europska komisija sve je zaokružila sastankom 21 (!) stručnjaka u Parmi (to je sve plaćeno iz proračuna, naravno) koji su zaključili da pijenje vode ne rješava sve slučajeve dehidracije.

Logika je valjda da bi ona manjina koja ima probleme koje pijenje vode ne može riješiti mogla imati loše posljedice za zdravlje ako slušaju preporuke proizvođača vode.

Na kraju krajeva, da li voda hidrira ili ne uopće nije bitno.  Zdrav razum nalaže da onaj tko ima problema s dehidracijom treba problem riješiti kako mu se sviđa (tj. dobiti točnu dijagnozu od svog liječnika ili jednostavno ignorirati poruku oglašivača vode za piće), ali EU nije država u kojoj vlada zdrav razum.  Europska komisija i slični birokratski klauni tvrde da trebamo državu da nas zaštiti ograničavanjem slobode govora, ali to je potpuna laž koja koristi samo njima samima.

Najžalosnija posljedica je ograničavanje slobode govora i to, a ne da li je tvrdnja točna ili ne, bi trebala biti glavna tema rasprave (ali nije).  Sloboda govora je temeljno ljudsko pravo.  Potrošače nitko ne sili da slušaju, ili vjeruju, što drugi govore.

Očekivani rezultati ove idiotske uredbe:

1.  Povećana dehidracija kod nekih (oni koje oglasi neće podsjetiti da piju više vode, a trebali bi)

2. Veći zdravstveni troškovi, jer i najmanji problem ovih dana postaje “bolest” za koju treba profesionalna zdravstvena zaštita (isti trik koji medicinsko-financijska mafija u SAD koristi kako bi izvukla sve više novca od poreznih obveznika)

3.  Sve manje slobode i sve veća uloga države  (odlično za birokrate, jer to znači veći utjecaj države, veći proračun, više kontakata s lobistima, itd.)

4.  Uredba neće zaštiti gotovo niti jednu osobu kojoj pijenje vode ne pomaže s hidracijom, jer ogromna većina to je već zaključila i sama.  Recimo da se osjećate dehidriranima, popijete 1,5l vode i još uvijek se osjećate dehidriranima.  Pitate prijatelja koliko vode je on popio danas, on kaže manje od litre i onda – ako se to ponovi i sutra i prekosutra, odete kod doktora ili barem probate piti manje od 1l dnevno da vidite da li ima razlike.  Ah, što bi bolesnici bez zaštite koju im pružaju euroklauni!

Glupost koja vlada u Europskoj komisiji je stvarno nevjerojatna!

–

Vanjski link: članak na engleskom u Daily Mail-u

Pokvarenjaci iz MVPEI-ja našim novcem financiraju domaće i europske lobiste

U stvarno nevjerojatnoj vijesti (pozdravimo novonađenu transparentnost hrvatske vlade na izdahu!) koju donosi SEEbiz, piše ovako:

ZAGREB – U partnerstvu s Europskim pokretom Hrvatska, Hrvatsko društvo lobista (HDL) organizira okrugli stol pod nazivom “Lobiranje za interese poljoprivrednog sektora RH u EU“ koji će se održati 21. studenog 2011. godine od 10 do 12 sati u prostorima Europskog doma Zagreb u Jurišićevoj 1.

U partnerstvu!  Pa da li je danas 1. travnja?

To je adresa gdje bi domaći OWS trebali demonstrirati 21. studenog 2011.:  Jurišićeva 1, Zagreb.  Ali neće.  Jer za sve su krivi “bankari”.  Ah, da, i ona vražja tajna društva, kako ono ide, da – neka Trokutna komisija i ono Bodi-bildering  društvo!

U raspravi će sudjelovati Miroslav Božić, ravnatelj Uprave za poljoprivrednu politiku i međunarodnu suradnju u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Damjan Bogdanović, glavni tajnik Hrvatske poljoprivredne komore, i Željko Zadro, predsjednik Uprave Viro tvornice šećera.

Moramo naglasiti, protiv ljudi iz privatnih firmi – što paradoksalno uključuje lobiste – nemamo ništa protiv.  Oni (ovdje čak i transparentno) rade ono za što su plaćeni, tj. da vlasnicima zarade novac.  No što tu rade državni službenici dok ih plaća država?

Okrugli stol sufinanciran je od strane Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija u skladu s provedbom Komunikacijske strategije za informiranje hrvatske javnosti o EU i pripremama za članstvo, a medijski pokrovitelj je SEEbiz.

Eto, crveno na sivom.  MVPEI (su)financira lobiste.  Moguće je da su građani Hrvatske doista potpuni idioti i da je sve pod kontrolom masona i ostalih, a vladini službenici naprosto se niti nadljudskim naporom ne mogu otprijeti magičnim moćima svjetskih bankara.  Ne vrijedi na izbore, ne vrijedi na referendum, stvarno su prejaki ti masoni!

Na kraju treba obratiti pažnju na sam naslov (SEEbizovog članka):

HDL organizira okrugli stol “Lobiranje za interese poljoprivrednog sektora RH u EU”

To je naravno prvorazredna glupost.  Evo i zašto:

1.  Lobisti ne dodaju nikakvu vrijednost.  Svaki dodatni poticaj koji primi jedan poljoprivrednik, on tog poljoprivrednika stavlja u umjetno profitabilniji položaj naspram ostalih hrvatskih poljoprivrednika koji posluju na relativno slobodnijem tržištu.

2.  To stvara situaciju u kojoj sve veći dio poljoprivrednika, umjesto okretanja tržištu, počinje ovisiti o subvencijama i lobistima.

3.  Povećana potražnja za lobistima povećava ulogu državne i europske birokracije i iskrivljuje tržišne odnose, time stvarajući sub-optimalne rezultate za sve sudionike na tržištu.

4. Subvencije su štetne jer za oduzimaju od financijski zdravih i konkurentnih sudionika na tržištu i daju se onima koji su nekonkurentni.  Naravno dio ide lobistima, a dio i na financiranje ovakvih glupih okruglih stolova, što naravno ne dodaje nikakvu vrijednost.

5. Tko je toliki idiot da misli da domaći lobisti rade “za interese poljoprivrednog sektora u RH”?  Lobiranje je korištenje utjecaja za trgovinu koja podrazumijeva razmjenu usluga.  Ako vas plati seljak (ili vlada, što je još apsurdnije jer pokazuje svu nakradnost hrvatske vlasti) da se izborite za veće izvozne kvote proizvoda ABC, eurokrati ili ljudi iz drugih zemalja članica će reći nešto kao “Može, ali dajte vidite s ministarstvom da odobre uvoz genetski modificiranog mesa, dajte da to malo balansiramo!” i eto kako se sklapaju ti dogovori – u korist jednih, a na štetu svih ostalih.  Nitko nije toliko glup da kaže “Ah, sjajne li ideje, pa kako se toga nismo ranije sjetili.  Da, njima treba pomoći.  Odmah ću podržati povećanje izvoznih kvota za hrvatske seljake!“.  Usporedite to sa slobodnim tržištem gdje seljaci proizvode ono što ljudi žele kupiti po tržišnoj cijeni i gdje nema birokracije, subvencija i trgovanja ispod stola.  Isto tako, kad strani lobisti zatrebaju glasove principijelne hrvatske delegacije u EU, oni će naravno koristiti iste “provjerene” lobiste.

Zato u naslovu članka tvrdimo da su lobisti ne samo hrvatski nego i europski.  No kao što smo rekli, oni rade svoj posao.  Ono što nas smeta, to su štetočine i paraziti iz vlade Republike Hrvatske i njihovog ministarstva vanjskih poslova i europskih lobističkih integracija koje vodi beskorisni g. Jadronković.  Pakiranje potrošnje proračunskog novca u domoljubni merkantilizam je tipična odvratna strategija stranke na vlasti i njihovih eurofoteljaša iz MVPEI-ja.

Još nešto: ako izgube na izborima (a nadamo se da hoće) neki od tih istih MVPEI-jaca sasvim moguće naći će posao u tim istim lobističkim firmama kojima našim novcem sufinanciraju PR kampanje.  To je toliko odvratno da ne može biti odvratnije.

Koga sve ovo nervira, neka na referendum povede desetak prijatelja i nagovori ih da glasuju protiv.

Telegraph: eurokratska lakrdija od fonda za spašavanje, EFSF, kupio vlastiti dug

The Daily Telegraph piše (ovdje, na engleskom) kako je EFSF fond – koji je prije par dana u prvoj aukciji prodao 3 000 milijuna obveznica za koje početnim kapitalom i garancijama jamče zemlje eurozone s bonitetom AAA – u stvari dijelom kupio svoj vlastiti dug!

Navodno prikupljeno je samo 2 700 miljuna eura ponuda, pa je EFSF uskočio sa stotinjak milijuna, a ostalo je užicano od ostalih europskih fondova.  Klasična definicija ponzi šeme!

Ako je to istina, to je:

a) Šokantno.  Kao kad bi naše Ministarstvo financija od HNB-a posudilo novce da kupi hrvatske obveznice (dobro, to je čak i moguće, ali u tom slučaju radi se o nečem sasvim drugom i nečuvenom potezu).

b) Vrlo loš znak za EFSF.  Moglo bi se reći da je mrtav na samom startu.

c) Prije par dana na drugom blogu EFSF smo nazvali “europskom lakrdijom od fonda”.  Sasvim na mjestu!