Bivši ministar: pridruživanje prekomplicirano da bi bilo široko shvaćeno (od strane neukih biračkih masa)

Ne događa se često da u novinama čovjek ima priliku pročitati istinit prikaz situacije oko referenduma o pridruživanju.

Gopođa (ili gospođica, ne znamo) Irena Frlan u Novom listu napisala je sjajan članak koji pokazuje kako elite s prezirom gledaju na “problem” demokracije i žustro guraju za što skoriji referendum vrlo dobro znajući da većina građana zapravo nema pojma o čemu glasuju.

Naravno, i sami smo tvrdili da će nas budalaši odvesti u EU, ali osim onih koji nisu zainteresirani ili ne mogu razumjeti, vlada i MVPEI su svojom zaglupljavajućom kampanjom sve građane i htjeli dovesti u stanje u kojem oni imaju “općenito pozitivan” stav o EU, ali bez ikakvog praktičnog znanja o pravnim, gospodarskim i ostalim aspektima pridruživanja EU.

Jer, kako kaže jedan od članova bivše vlade (navodimo dio iz članka gospođe Frlan), te stvari (oko referenduma) su “prekomplicirane da bi bile široko shvaćene“.  Zato  – kad bi moglo – najbolje bi bilo kad bi referendum mogao biti izbjegnut.  Jer nikad se ne zna.  Možda neodgovorne mase na sudbonosni dan neodgovorno glasuju NE…

Predsjednik Josipović, i sam domaći “elitaš”, misli da je taj stav sasvim u redu pa i sam ljude gura na glasaško mjesto.  Što brže to bolje, kaže on.  Postoji li bolji razlog PROTIV pridruživanja?

Pa eto, glupe mase, ne treba se informirati, vaše je samo da zaokružite DA.

Ako još niste pročitali članak gospođe Frlan, preporučujemo da to učinite.

Pitanje referendumskog pitanja

Prethodni članak koji smo citirali dotiče se pitanja referendumskog pitanja.

Što se pak tiče referendumskog pitanja – Josipović očekuje nešto jednostavno, poput ‘jeste li za to da Hrvatska postane članica EU-a’ – Ćapeta drži da bi dobra podloga za njegovo formuliranje bila ustavna odredba prema kojoj RH kao članica EU-a ‘sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva‘.

Formulacija pitanja iznimno je važna, s obzirom na to da će o njoj ovisiti i sama referendumska kampanja.

OK, birokrati: gornja formulacija podsjeća nas na to zašto EU propada.

Drugo, 90% stanovnišva niti razumije niti želi čitati pitanje od 4 reda.

Treće, kako je moguće da netko ozbiljnog lica može reći da je svrha pridruživanja mir, sloboda, sigurnost i blagostanje?  Očigledno, smatraju da smo idioti.

Mir i sigurnost: nismo li zbog istih razloga ušli u NATO?  I to samo da bi slali vojnike u Afganistan i podržavali europski državni terorizam kad je EU napala Libiju.

Sloboda?  Ha, ha!  Da li će biti legalno prijatelju (ne na tržnici!) prodati svježi sir ili u svom vlastitom vrtu posaditi neko “neodobreno” voće?

Blagostanje?  Ah, da, EU sad super ide, samo trebamo glasati ZA i odmah ćemo svi voziti Mercedese.

Ljudi, pitanje je vrlo jednostavno:  da li želite da Hrvatska postane članica EU i da građani izgube sposobnost samostalnog odlučivanja o tome kako upravljati državom?

Jedna od (brojnih) perverznih posljedica ulaska u EU bila bi da Sabor u slučaju pridruživanja ne bi bio ukinut.  Dakle za sve te gizdave ljepotane i dalje bismo morali plaćati, ali oni ne bi u stvari ništa odlučivali, nego bi tek služili kao stroj za štancanje hrvatskih prijevoda EU zakona i kao poveznica za lobiranje i muljanje u oba smjera (iz/prema EU; kao primjere pogledajte društveno koristan rad gospode Ive Sanadera i Mate Granića).

Istina je da smo nakon užasne ekipe u Saboru dobili vrlo lošu, ali uvijek postoje slijedeći izbori na kojima možemo izabrati vlast kakvu želimo, izglasati proračun kakav predstavnici smatraju dobrim i izglasati zakone koje smatramo dobrima.  Ništa od toga danas ne radi kako treba, no ulaskom u EU bilo bi bilo nemoguće promijeniti.

P.S.: Zaboravili smo primijetiti: pitanje “Jeste li za pridruživanje ili ne?” bilo bi u redu, a glasači trebaju zapamtiti slijedeće: ako niste 100% sigurni, odgovorite s NE.

Euro-klinci prigovaraju planu roditelja za sjevernu eurozonu

Business.hr piše kako se klinci – tj. male zemlje Europske unije – bune što ih Francuska i Njemačka ne konzultiraju o velikim odlukama koje donose, a isto tako i o navodnim planovima za manju eurozonu (“sjevernu eurozonu”).  Češki ministar financija Miroslav Kalousek tako je rekao:

Tom je prilikom izrazio nezadovoljstvo što nečlanice nisu smjele barem sjediti za stolom za kojim su se donosile odluke koje imaju golemi utjecaj na nečlanice.

Koga je uopće briga što klinci misle?  I tko je ministru Kalouseku rekao da će se klince pitati za mišljenje?

To bi bilo isto kao kada bi neki naš političar izjavio slično u 2014., citirajući hvastanje MPVEI-ja iz 2011. da će Hrvatska putem svojih 3% zastupnika sudjelovati u “donošenju odluka” u Europskoj uniji!  Ljudi, to je najobičnija glupost koja računa na  naivnost građana kako bi izborila glas za pridruživanje!

Unutar EU, Hrvatska ne bi imala nikakav utjecaj na ništa.  Najviše čemu bismo se mogli nadati je busanje u prsa kad god bi bila donešena odluka koja se srećom poklapa s našim namjerama.  U svim ostalim situacijama, prošli bismo kao ovi današnji euro-klinci.

Predsjednik Estonije, koja je uvela euro, rekao je da se protivi ikakvim podjelama no da, ako do njih ipak dođe, želi da njegova zemlja bude u elitnom klubu.

Pogledajte samo tu izjavu: predsjednik zemlje članice nema pojma što se događa u Uniji i u medijima prigovara kako ga nitko ne sluša!  Da nije žalosno, bilo bi smiješno!

Da nisu u EU, mogli bi biti u kojem god klubu žele biti, i to pod uvjetima koje s “klubom” ispregovaraju.  Ali kako su u EU, nitko ih ništa ne pita.  Što reći nego – tako im i treba.

Zamisao o maloj elitnoj eurozoni vrlo vjerojatno bi naišla na žestoki otpor ne samo zemalja srednje Europe nego i iz Austrije i Nizozemske, iako bi obje bile njezine moguće članice.

Ne vjerujemo da bi se Austrija i Nizozemska protivila, iako građani možda bi.  No što građani žele, uopće nije bitno.  Brodicom se ne upravlja na demokratski način, a nama koji na njoj još uvijek nismo, dok čekamo pobunu posade, cijeli cirkus izgleda jako zabavno.

Mulci s glasačkim pravom odvest će nas u EU

U anketi europske statističke organizacije EU Barometar objavljene u kolovozu ispitivači su tijekom svibnja 2011. godine pitali građane novopridruženih EU zemalja da li znaju broj EU članica koje su već prešle na euro.

Tek 26% njih je odgovorilo točno, što znači da 74% njih ne znaju neke od osnovnih karakteristika super-države u kojoj žive.

Jedno drugo spomena vrijedno pitanje bilo je da li novopridružene zemlje mogu birati da li će prijeći na euro ili ne.

Čak 65% reklo je da zemlje mogu birati (netočno – birati se ne može, zemlje su obvezne ispuniti kriterije i ući u eurozonu, pitanje je samo kad će u tome uspjeti i da li će kriza Uniju ponukati da olabavi ili pooštri kriterije), a 9% nije znalo, što znači da 74% (zanimljivo, ista brojka kao gore) ispitanika uopće nisu razumjeli o čemu su u referendumu o pridruživanju glasali!

Što je posebno zanimljivo, a i o tome smo prije pisali na drugom blogu, 42% izjavilo je da nemaju dovoljno informacija o euru, dok je 16% reklo da nemaju nikakvih informacija.  Naša interpretacija ovog je dvojaka (pravimo paralele s RH iako je anketa napravljena samo u novim članicama EU): vladine organizacije koje rade protiv interesa građana – kao što je u Hrvatskoj MPVEI i cijela Vlada – naravno da ne žele pružati informacije o euru osim onoliko koliko po zakonu moraju, jer te informacije zadnjih godina nisu baš vesele.  Tim ljudima, međutim, i dalje moramo izdvajati za plaću i kasnije mirovine.  S druge strane, prosječni domaći mulac svaki dan satima visi na Facebooku i zuri u beskorisni HTV i još uvijek ima obraza prigovarati kako “nema nikakvih informacija”.  Kao da je to dužnost države! Da li je treba očekivati da će ljudi kojima je njihov osobni interes na prvom mjestu šetati ulicama grada kako bi nekom objasnili da pridruživanje za građane vjerojatno neće biti korisno? Za usporedbu, ovaj blog je od svibnja 2011. sadržaj prikazao samo 4 tisuće puta.

Anketa donosi i niz drugih informacija o kojima ćemo možda pisati kasnije, no ovo gore je stvarno lijep dokaz o nedostacima demokracije koji kod čovjeka lako aktivira totalitarne nagone (pogledajte prijedlog kako ograničiti pravo glasa na našem drugom blogu Nedjeljni Komentar).  No što ćemo, takva je demokracija: svakom mulcu po jedan glas.

Kod nas u RH situacija u pogledu razumijevanja što se događa i o čemu se doista glasuje sigurno je daleko gora, no to neće spriječiti 50-ak posto naših sugrađana da nas svojim glasanjem uvale u EU.  Živjela demokracija!

Video: Nigel Farage eurokratima: pa tko dovraga vi mislite da jeste?

Video je snimljen krajem 2010. kad je Irska zatražila pomoć, a prije nego što je to učinio Portugal.

G. Farage bio je u pravu što se tiče gospodarskih teškoća euro-zone već niz godina, no ovaj video izdvajamo zbog toga što se osvrće na zabrinjavajući trend smanjivanja sloboda građana (i država članica, iako nas brine manje nego g. Faragea, jer države članice i same imaju preveliku ulogu u životu pojedinca) u EU, i što je jedan od glavnih razloga našeg protivljenja pridruživanju.

Video: Nigel Farage o ministrici vanjskih poslova EU barunici Ashton

O barunici Ashton već smo pisali i na ovom, i na drugom blogu, tako da nećemo opet.   Barunica je od prošle godine ministrica vanjskih poslova EU.  Pogledajte video i prosudite i sami da li ima smisla biti dio takve EU države.  Naravno, ne radi se o samoj barunici Ashton – problem je u tome što je njeno imenovanje na tu funkciju vrlo dobar pokazatelj o kakvoj se državi radi.  Usput, video je s kraja 2009. kad su podneseni prijedlozi za imenovanje sadašnje vrhuške EU.

Čini nam se da smo ovim videom zaokružili malu “Tko je tko u EU” seriju prijevoda video zapisa na hrvatski koja bi trebala biti dovoljna da se ljudi zapitaju da li je naše pridruživanje dobra ideja.

Video: Nigel Farage: Dobrodošlica Viktoru Orbanu, novom predsjedniku Vijeća Europe

Kratak i duhovit video u kojem član EU parlamenta Nigel Farage pozdravlja novopredsjedavajućeg Vijeća Europe, madžarskog premijera Orbana.