Trebamo li Sjedinjene Europske Države?

Niti jedan problem koji je posljedica prevelike birokracije i centralizacije moći u rukama elite ne može se riješiti s još više birokracije (na drugom blogu o tome smo napisali članak Poticaji kao mjera za borbu protiv birokracije) i centralizacije moći.  Rješenje je pojednostavljenje situacije, tj. smanjivanje uloge EU, pa čak i raznih institucija države, no to je neintuitivno i mnogima teško za prihvatiti.

Tako danas čitamo interview (Rob Riemen: Trebamo SDE, Sjedinjene Države Europe – sad!) u kojem Novi list ispituje Nizozemca o njegovom pogledu na budućnost EU.  G. Riemen se čini kao dobronamjerna osoba koja živi u zabludi misleći da bi dodatna moć dana istim ljudima koji su nas doveli u ovu krizu nekako riješila krizu.  Pogledajmo njegove argumente i zašto su oni nevaljali.

Svi znaju da je financijska kriza prvi ozbiljan signal dubokih problema. Tu je i sveopća nekompetencija političke elite. Ona ne kontrolira situaciju; tržište je kontrolira.

Kriza je kao prvo normalni dio poslovnog ciklusa.  No petljanjem u gospodarstvo vlade redovito uspiju sve krize učiniti još gorima, a izuzetak nije niti ova europska kriza.  G. Riemen i sam kaže kako je politička elita nekompetentna, a već u slijedećoj rečenici prigovara kako ta elita ne kontrolira situaciju.  Tržište danas konačno kontrolira situaciju nakon mnogo godina tokom kojih su situaciju kontrolirale iste nesposobne elite!  Kriza je danas pred rješenjem upravo zato što je tržište konačno preuzelo kontrolu nad situacijom!

Ali građanski rat…? Ono što zovemo »balkanizacijom«, ono što se kod vas nedavno dogodilo…? To je veliki strah. Imam prijatelje, Hrvate i Srbe, koji su u ratu došli u Nizozemsku. Primijetili su da sve više i više automobila oznaku Nizozemske zamjenjuje automobilskom oznakom pokrajine. »Tako je i u nas počelo«, upozorili su nas.

Što bi sve skupa nama iz bivše SFRJ trebalo dati prednost u shvaćanju kamo integracija bez demokracije vodi.  Zemlje bivše SFRJ (osim Slovenije, koja je već u EU i eurozoni te stoga u još goroj krizi nego što bi to inače bila) bi trebale biti najveći euroskeptici i sve odreda protiviti se ulasku u EU, ali mi sporo učimo.

O 15. o gomili, g. Riemen kaže:

– U pravu su kada tvrde da svi plaćamo cijenu kriminalnoga ponašanja bogatih bankara koji ucjenjuju cijelo društvo. Spekuliraju našim novcem, a kada spekulacije propadnu, zahtijevaju proračunski novac tvrdeći da će cijeli sustav propasti.

I mi se slažemo s konstatacijom da su profiti financijskih špekulatora privatni, a gubici postaju javni.  Ali tko im daje proračunski novac?  Tko u ime građana stvara javni dug?  Ne bankari, ne kapitalisti, nego upravo Europska Unija!

Pogledajte – što je vrlo jednostavno vidjeti – samo razliku između Hrvatske i Slovenije.  Slovenci su – ne zato što imaju pokvarenije bankare nego mi – od početka krize dodali puno više duga jednostavno zato jer je EU za svoj fond za spašavanje Grčke, Irske i ostalih zemalja od članica eurozone zatražila doprinose i garancije koje su onda državni parlamenti odobrili.

Dakle samim članstvom u EU građanima Slovenije nabijene su garancije za dug zemalja-propalica.  Našim ne-članstvom u EU mi u Hrvatkoj nasreću to izbjegli.  Točno je da je slovenski parlament mogao glasati protiv, no to je prije dva tjedna učinio parlament Slovačke i nakon toga o istom se glasovalo opet dok nije prošlo!  Tako da je očigledno da je upravo članstvo u EU (i eurozoni) ono što pogoršava situaciju.  Tržište ne djeljuje puno drukčije u Sloveniji nego u Hrvatskoj, tako da je jedino što u EU nije isto to da je EU elita građanima zemalja članica nabila dug.

EU vlast je uzrok krize i instrument posebnih interesa koji nedemokratskom i netržišnim metodama pljačkaju građane.  Kako onda Sjedinjene Europske Države mogu biti rješenje za bilo koji od problema koje su stvorile?

Istodobno, ova financijska kriza nije prirodna katastrofa, nego posljedica ljudskih postupaka. Nezaposlenost raste, mladima je teško početi život. Ono što se dogodilo u Grčkoj moglo bi se dogoditi u cijeloj Europi. Postoje procjene da će sljedeća generacija morati živjeti s najmanje 25 posto manje nego sadašnja. To znači da ćete sve sadašnje troškove morati podmirivati s četvrtinom novca manje. Ljude u Grčkoj prevarila je njihova politička elita. Cijenu, dakako, plaćaju građani. Ako se to nastavi, imat ćemo nemire, što je fini eufemizam za – građanski rat.

Ali uprkos ogromnoj i još rastućoj nezaposlenosti koja bi mogla potrajati cijelo desetljeće, EU elita tvrdi kako Europi nedostaje radna snaga te ohrabruje imigraciju koja će većinom utjecati na smanjenje plaća za slabije obrazovane i siromašne građane.  To naravno kod tih građana često uzrokuje ljutnju i potpaljuje “populizam”.  Dakle EU elita svjesno radi kako ne treba (a po volji specijalnih interesa) i naravno da će ako tako nastave imati još gorih problema.

G. Riemen je u pravu da nacionalizam nije u stanju riješiti probleme koje imamo, ali supra-nacionalizam to čini još težim jer dodaje još jedan nivo apstrakcije i još je udaljeniji od građana-glasača.  Rješenje je manja uloga EU, deregulacija i dozvoljavanje pojedincu da što veći dio odluka koje se tiču njegova života donosi za sebe.  Država je loš gospodar, a super-država još lošiji.  Hrvatskoj nije potrebno članstvo u EU, a nesretnicima koji su već u EU nisu potrebne Sjedinjene Europske Države.